U Iranu se 14. april obilježava kao dan sjećanja na čuvenog perzijskog pjesnika Atara Nišapurija.
Atar Nišapuri, poznatiji po svojim književnim pseudonimima Faridudin i Atar (pers: attar znači apotekar) bio je pjesnik i teoretičar sufizma koji je ostavio ogroman i trajan uticaj na perzijsku poeziju.
Atar za svog života nikada nije pisao hvalospjeve lokalnim vladarima, tako da su sva njegova djela izraz iskrenog stvaralačkog impulsa i stvarni odraz pjesnikovih duhovnih stanja. Sam pjesnik o toj činjenici veli:
„Nikad nikom hvalospjeve nisam pjevao
Za biserjem ovog svijeta nisam tragao“.
Atar je još od djetinjstva bio naklonjen tesavufu, te tako u uvodu djela Spomenica dobrih kazuje:
„Ljubav prema ovoj skupini (sufijama) još od djetinstva talasala je moju dušu, a njihove riječi radovale su moje srce“. Na drugom mjestu kaže: „Razlog što sam se prihvatio ovog posla jeste i to što mi je srce takvo da ga osim riječi evlija ništa drugo ne zanima“.
Atar je mnogo uticao na sufije koje su došle poslije njega. Tako u jednom svom gazelu Dželaludin Rumi kaže:„Atar je bio duh, a Sanai njegove oči, a nakon toga, smo mi došli u njihovu družinu“. U drugoj pjesmi Rumi navodi: „Atar je prevalio sedam gradova ljubavi, a mi smo tek na kraju jedne ulice“.
Atarovo čuveno djelo „Govor ptica“ ili „Sabor ptica“ je objavljeno 1177. godine i ispjevano u 4458 stihova, koji su oblikovani u formu mesnevije. Smatra se jednim od najznačajnijih djela klasične perzijske književnosti i kapitalnim djelom sufizma.
U poemi je na alegorijski način izloženo učenje sufizma o različitim duševnim stanjima i stepenima (tzv. mekame) kroz koja prolazi putnik (salik) na duhovnom putu do Boga. Iako je u tekstu predstavljeno svih sedam makama, najveći dio knjige govori o emari, prvoj mekami, to jest, o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini…
Atar je ubijen kada mu je bilo 78 godina u masakru koji su Mongoli počinili u Nišapuru, aprila 1221. godine. Danas se u Nišapuru nalazi njegov mauzolej, koji privlači brojne turiste tokom čitave godine.
Izbor iz Atarove poezije:
U gluho doba, Sufija poče plakati i reče:
„Ovaj svijet je kao zatvoren (mrtvački) kovčeg,
u kojem mi kroz naše neznanje
živote provodimo u ludosti i pustoši.
Kada smrt dođe da digne poklopac,
svaki onaj koji ima krila će odletiti u Vječnost
ali oni koji nemaju krila će ostati zaključani u njemu.
Tako, prijatelji moji, prije nego poklopac bude podignut.
uradite sve da postanete ptice na Allahovom putu,
uradite sve da vam izrastu krila i perje na njima“.
