Naslovnica Iranska historija, umjetnost i kultura Predstavljanje iranskih velikana: Ibn Sina

Predstavljanje iranskih velikana: Ibn Sina

209
0

Ibn Sina ili Avicena (370/980-429/1037) poznat i kao Eš-Šejhur-reis (Lider mudraca), bio je veliki islamski naučnik koji je imalo velikog uticaja na razvoj nauke ne samo na Istoku nego i na Zapadu.

Spada u red rijetkih srednjovjekovnih muslimanskih mislilaca koji je napisao autobiografiju, a koju je upotpunio njegov učenik Abu Ubejd al-Džuzdžani.

Ibn Sina je rođen u Afšanahu (malome mjestu nadomak Buhare, sjedišta dinastije Samanida), gdje je njegov otac Abdullah, porijeklom iz Balha, sreo i oženio Setareh. Imali su tri sina, Alija, al-Husejna (Ibn Sina) i Mahmuda. Kada je imao oko pet godina njegova porodica se preselila u Buharu jer je njegov otac bio određen za guvernera Harmajatnaha, sela koje se nalazilo u samome predgrađu Buhare.

Mauzolej Ibn Sine u Hamadanu

Avicenin život, obrazovanje i karijera su manje više poznati, i zbog toga ovdje nećemo ulaziti u njihove detalje. Dovoljno je ukazati na osnovne karakteristike njegovog života koje i sam al-Džuzdžani poentira a to su da je Avicena završio studij Kur’ana i islamske litarature kada je imao 10 godina dok je ostale naučne discipline uključujući islamsko pravo, astronomiju, medicinu, logiku i filozofiju završio kada je imao osamnaest godina. Njegova nevjerovatna produktivnost, usprkos nestabilnim političkim prilikama u kojima je živio, primoravala ga je da katkada mijenja mjesto boravka, da živi u ilegali i da, štaviše, bude zatvaran.

Njegov ogromni doprinos u raznolikim granama učenosti rezultat je nevjerovatne memorije koja mu je omogućavala da napamet nauči, primjerice, Kur’an i Aristotelovu Metafiziku; ingeniozni intelekt mu je pomogao da razmatra i rješava teške probleme čak i u snu. Broj djela koja je napisao (između 100 i 250), njihov kvalitet i doprinos praktičnoj medicini otkrivaju začuđujući stepen stručne kompetentnosti.

Još u ranoj dobi Ibn Sina je bio uveden u raznolika religijska, filozofijska i naučna učenja. U mišljenju je veoma brzo postao nezavisan i držao se raznolikih izvora kritički selektirajući ono što je prema njemu bilo zanimljivo i važno. Stoga u njegovom sistemu mišljenja lako prepoznajemo tragove platonizma, aristotelijanizma, neoplatonizma, galenizma, farabizma kao i drugih grčkih filozofskih i islamskih ideja. Njegov sistem mišljenja je jedinstven te zbog toga ne možemo reći da slijedi bilo koju gore pomenutu školu.

Čak i djelo Al-Šifa, u kojem je primjetna jaka aristotelijanska tendencija, nije čisto aristotelijansko djelo, kako se to nerijetko misli.

Al-Džuzdžani potvrđuje jedinstvenost ovoga djela i tvrdi da u njemu nema ništa što nije rezultat njegova osobnoga mišljenja. I sam Ibn Sina poentira tu činjenicu naglašavajući njegovu originalnost posebno u dijelu koji se bavi logikom i fizikom.

Najvažnija Ibn Sinaova djela su al-Qanun fi‘l-tibb (Kanon medicine), Al-Shifa (Ozdravljenje), Al-Najah (Spasenje), ‘‘Uyun al-hikmah (Izvori mudrosti), Daneshname-ye ‘Ala (Knjiga znanja posvećena Alaudevletu) i al-Isharat wa‘l-tanbihat (Knjiga o ukazanjima i misaonim poticajima).

Čuveni Kanon se sastoji iz pet dijelova i na latinski jezik je preveden više puta. Skoro pet stoljeća je smatran najvažnijim medicinskim izvorom kako na Istoku tako i na Zapadu, a i dan danas predstavlja primarni izvor islamske medicine. Primjer za to nalazimo na Indopakistanskom potkontinentu.

Obimni sadržaj djela Al-Šifa, koji inače predstavlja Avicenino najdetaljnije filozofsko djelo, obuhvata četiri glavna predmeta: logiku, fiziku, matematiku i metafiziku. Logika je podijeljena na devet dijelova, fizika na osam, a matematika na četiri. Fizika (izuzimajući dva dijela koja se odnose na životinjski i biljni svijet, koji su upotpunjeni nakon matematike) štampana je prva, slijedili su metafizika zatim logika i napokon matematika.

Al-Nadžah predstavlja neku vrstu sumaruma djela Al-Šifa takođe se sastoji iz četiri dijela. Logiku, fiziku i metafiziku u ovom djelu priredio je sam Ibn Sina, a matematiku al-Džuzdžani.

Djelo Uyun al-hikmah, poznato i kao Sažeti prikaz, čini se da je napisano s namjerom da bude instrukcija u logici, fizici i metafizici. Takav utisak se stiče iz jednostavnosti, jasnoće i sažetosti kojima je rad kao takav predstavljen.

Knjiga znanja posvećena Alaudevletu takođe je sastavljena iz četiri dijela, a posebno je znakovito po tome što predstavlja prvo napisano djelo iz peripatetičke filozofije na perzijskom jeziku.

Al-Išarat wa‘l-tanbihat predstavlja najzrelije i najobuhvatnije Avicenino filozofsko djelo koje obuhvata oblasti logike, fizike i metafizike. Ono završava sa raspravom o misticizmu, raspravom koja može biti podvedena pod etiku razmatranu prije u njenom sufijskom negoli u metafizičkom značenju.

Ibn Sina je napisao i nekoliko poema među kojima je najpoznatija Oda duši. Pisao je i vjerska djela o temama kao što su pitanje sudbine, fatalnosti i slobodna volja i komentare nekoliko poglavlja iz Kur’ana. Ova kategorija radova je važna zbog toga što je Avicena u njima nastojao da uspostavi pomirenje između razuma i revelacije, što su još i prije njega pokušavali El Kindi i Farabi a poslije njega Suhravardi, Mir Damad i Mulla Sadra.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.