Naslovnica Iranska historija, umjetnost i kultura Iranske umjetnine Toreutika – umjetnička obrada metala

Toreutika – umjetnička obrada metala

365
0

Toreutika je umjetnost gravure u metalu koja ima dugu tradiciju i historiju na teritoriji koja se danas nalazi u okviru granica Islamske Republike Iran, a ranije je to bio mnogostruko veći teritorij.

Gravura je zanat koji konačne predmete proizvodi na tri načina; udaranjem tupim predmetom – posebnim majstorskim čekićem, ljevanjem metala u kalupe i savijanjem metala.

Historija nam govori da se gravura u Iranu povezuje sa periodom naroda Sakka ili Sit iz arijevske grupe naroda iranske visoravni.Upotreba metala, posebno bakra u Iranu ili uopšte Bliskom istoku, je stara više hiljada godina, čak i prije nove ere. Krajem drugog milenija prije nove ere i početkom prvog milenija prije nove ere, rad sa metalom i na metalu je bio na svom vrhuncu, posebno u regionu sjevera i sjeverozapada današnjeg Irana, tačnije u regionima u blizini Kaspijskog jezera ili južnih obala Mazandaranskog mora.

U periodu Ahamenidske dinastije gravura odnosno rad sa metalima doseže vrhunac. Usljed snažnog i razornog napada Aleksandra Makedonskog i požara u kome je nestao Perzepolis, uništen je veliki broj tih historijskih predmeta. Mnogi su istopljeni na naredbu Aleksandra Velikog i pretvoreni u zlatnike. Pa ipak, ono što nije bilo uništeno je duh iranskog naroda, umjetnički duh koji je nakon toga stvarao ljepša i mnogobrojnija djela. Ova grana umjetnosti i zanatstva je doživljavala svoje uspone i padove ali je konstantno napredovala sve do perioda Safavidske dinastije kada je dostigla do svog istinskog vrhunca. U tom periodu posebno vrijedan bio je rad sa zlatom i ukrašavanje različitih metalnih predmeta zlatnim umetcima. Tada dolazi do eksplozivnog širenja gravure u Iranu. Historijski period vladavine Safavidske dinastije bio je izuzetno vrijedan za svaku granu umjetnosti jer je to bilo vrijeme preciznosti, inventnosti, pažnje, osjećaja za prostorom i drugim karakteristikama koje su umjetnost činile izuzetnom u odnosu na druge historijske periode.

Sa druge strane kada posmatramo historiju i vratimo se do perioda Sasanidske dinastije, vidjećemo da su u tom periodu gravure bile ograničene samo na ispupčenjima ili udubljenima u metalu gdje slike ili nježniji motivi još uvijek nemaju svoje obrise. Međutim kada posmatramo period naroda Sit vidjećemo da su njihovi umjetnički radovi izuzetno precizni i jasni. U narednim epohama, tačnije za vrijeme prvog Seldžučkog perioda u Iranu, mogu se primijetiti različite tehnike rada sa metalom gdje vidimo veliki broj originalnih motiva, a umjetnici tog perioda su u svojim radovima čak koristili kompoziciju ili mozaik sastavljen od različitih vrsta metala, što se u tehničkom izrazu karakteriše «umetanjem». Oni su ponekad čak obrađivali metale u obliku minijature. Svakako i u vrijeme Sasanidske dinastije umjetnici su se koristili kompozicijom različitih metala u svojim radovima, ali je vrhunac ovog zanata zabilježen u periodu Safavidske dinastije u Iranu. U ovom periodu umjetnici su se koristili istim onim motivima koji su se mogli pronaći i na ručno tkanim tepisima. U tom periodu metali su se koristili i u druge svrhe, gdje se može ukazati na umjetničku granu «mina» i radove u mušepcima.

U radovima gravura koristile su se legure od bakra i kalaja ili bakla, kalaja i nikla. Mnogi su koristili leguru bakra i zlata pogodnu za oblikovanje savitljivih i elastičnih predmeta. Tu je i srebro, metal koji je izuzetno podložan fizičkoj obradi udaranjem čekića. Ovo su većinom metali koji se koriste za proizvodnju ukrasnih ili predmeta od upotrebe u svakodnevnom životu.

Umjetnost gravure u savremenom Iranu može se zapaziti u Teheranu, Isfahanu, Širazu, Kermanšahu i Kermanu. U ovim gradovima postoje male umjetničke kolonije koje u svoje sastave uzimaju vrsne majstore i početnike željne dokazivanja. Pored toga, veliki broj visokoškolskih obrazovnih ustanova i univerziteta posljednjih decenija bavi se teoretskim podučavanjem ove vrste umjetnosti i zanatstva. Među istaknutim majstorima ovog zanata su hadži Muhammed Teki Zufana, hadži sejjid Muhammeda Arizija, Ibrahima Dai-zadea. Majstor Redžeb-Ali Rai je također jedan vrsni umjetnik koji je svojim zanatskim radom ostvario autentičnost i posebnost u stvaranju umjetničkih djela u domenu kur’anskih priča, historijskih dešavanja, legendi i epskih djela, dok je takođe dao veliki doprinos isticanju pojedinih radova Kemal el Mulka.

Danas, umjetnici u Isfahanu i drugim gradovima rade vrijedno na stvaranju novih umjetničkih djela u obliku posuda, okvira za slike i drugih predmeta sa specifičnim motivima dok su umjetnički radovi njihovih predaka sada postavljeni iza vitrina mnogih poznatih muzeja u Iranu i svijetu.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime