Dobro došli u Kermanšah

Kermanšah ima oko 600 historijskih spomenika, koje godišnje posjeti oko pola miliona domaćih i stranih turista. Prostire se na površini od 23.667 kvadratnih kilometara i broji oko 1.600.000 stanovnika.

Na sjeveru graniči sa provincijom Kurdestan, na jugu i jugozapadu graniči sa provincijom Hamadan, na zapadu i jugozapadu sa Irakom i na jugu sa provincijama Lorestan i Ilam.

Ova provincija se prostire u podnožju planinskog vijenca Zagros i podijeljena je u dva klimatska pojasa, sa različitim prirodnim karakteristikama.

Prosječna nadmorska visina prvincije iznosi oko 1.200 metara, dok se godišnje padavine ovdje kreću oko 500 milimetara po kubnom metru. Njene najpoznatije planine su: Prao, Dalaho, Bistun i Bazi Deraz.

Provincija Kermanšah ima devet gradova, od kojih je najveći Kermanšah. Taj grad ima veliki broj vrijednih historijskih i kulturnih spomenika.

Kermanšah spada u najstarija područja Irana i tokom historije je, zbog svog strateškog položaja, veoma često igrao značajnu političku i kulturnu ulogu.

Medejci su prvi ovdje formirali svoju imperiju. Historičari iz perioda Aleksandra Makedonskog spominju neke važnije gradove iz ovog područja kao što su: Kalajazagri, Sarpol Zahab, Karina i Konguja.

Vladari Sasanidske dinastije takođe su pridavali veliku važnost ovom dijelu Irana. Zbog njegove blizine sa sasanidskom provincijom Ktesifon, u periodu ljetnjih vrućina vladarska porodica je živjela u kermanšahskoj palati Jijlak.Islamski historičari spominju veličanstvene prijeme vladara Anuširvana, koje je u Jijlaku pravio u čast kineskih i rimskih posjetilaca.

Ime grada Kermašaha vezuje se za Bahrama IV, sasanidskog vladara. Taj Bahram je od 388. do 399. godine vladao prostranom Perzijskom imperijom. Upravo je on tokom svoje vladavine sagradio grad na prostorima današnjeg Kermanšaha.

Ubrzo zatim, Šahpur III postaje namjesnik Kermanšaha i zbog toga grad dobiva naziv – Šah Kermana ili Kermanšah.

Ibn Hukal je također u istom vijeku posjetio Kermanšah i opisao ga kao prekrasan grad, pun drveća, cvijeća i tekućih voda, naseljen prijatnim stanovnicima.

U narednim prilozima više ćemo govoriti o historijskim spomenicima ovog dijela Irana, a za ovaj put izdvajamo jedan mali kuriozitet.

Naime, 1995. godine svijet je bio svjedokom pomračenja sunca, koje se moglo zapaziti samo u pojedinim dijelovima svijeta. Ovaj prirodni fenomen je bilo moguće vidjeti u Iranu i Kini.

Međutim, samo se u centralnom dijelu Irana mogao jasno vidjeti ovaj fenomen.Velika većina svjetskih ljubitelja astronomije i astrologije tom prilikom je posjetila Kermanšah iz kojeg se, prema proračunima, pomračenje sunca moglo najlakše posmatrati. Tom prilikom su strani i domaći turisti posjetili historijske spomenike i prirodne ljepote ovog kraja.