Mi, iranska djeca, pozdravljamo svu djecu iz cijelog svijeta. Mi smo ti koji su slatkiši života kako kažu odrasli. Oni koji žele da uvijek budemo sretni i da nam ništa ne narušava snove. Međutim, naš svijet postaje narušen kada odrasli ne obraćaju pažnju na nas. Tada nam se osmijesi gube boju.
Volimo sve i ne želimo borbu i rat među ljudima i zemljama u svijetu. Volimo mir. Volimo dobrotu i sreću. Volimo darivanje i volimo biti darivani. Volimo se smiješiti jedni drugima. Volimo mir i prijateljstvo. Želimo da svi izgledamo slično sa nasmijanim licima.
Zašto moramo biti žrtvovani jer su odrasli u ratu? Mrzimo riječi poput bijesa, neprijateljstva, plača, rata i borbe. Čak ni ne želimo pisati ove riječi u naše diktate. Kad god u svijetu vidimo gladnu djecu, mrzimo jesti hranu. Želimo da sva djeca budu sretna širom svijeta. Želimo da imaju odjeću, hranu i uživaju. Želimo da sva djeca idu u školu i da se školuju. Želimo da odrasli slušaju naše riječi.
Voljni smo da odrasli crtaju slike na temu pomirenja i prijateljstva. Mi smo djeca i željeli bismo reći odraslima ako želite da vjerujemo da nas volite, budite ljubazni i u dobrim odnosima jedni s drugima. Ako nas volite, bacite svo oružje i poslušajte nas.
Volimo da svijet bude mjesto na kojem se možemo sretno potpisati. Želimo da odrasli ne rade stvari koje nam vlaže oči i slome srce. Odrasli moraju imati na umu da ako žele izgraditi sretan svijet za djecu, moraju biti ljubazni jedni prema drugima, poput nas.
Volimo one koji vole djecu i provode vrijeme sa njima. Molimo se za sve odrasle da imaju dragog Boga za prijatelja kako bi nam pomogli. Nadajući se sretnom životu sa radosnim djetinjstvom.