Naslovnica Vijesti “U društvu s Mevlanom”: Obilježena godišnjica smrti Mevlane Dželaludina Rumija

“U društvu s Mevlanom”: Obilježena godišnjica smrti Mevlane Dželaludina Rumija

13
0

Kulturni centar Ambasade IR Iran u Sarajevu je u utorak uvečer (17.12.2013.godine) u galeriji Centra upriličio prigodan program povodom godišnjice smrti Mevlane Dželaludina Rumija.

Program “U društvu sa Mevlanom” sa oduševljenjem je pratio veliki broj ljudi zbog ćega će se u skorijoj budućnosti u Centru organizirati slične poetske večeri.

Pored uvodnog obraćanja Konzula za kulturu Ambasade IR Iran u Sarajevu, prof. dr. Mohammad Reze Aram, program su svojim predavanjima obilježili dr. Nazif Veledar i prof.dr. Yousef Mohammad Nežad. Mevlanine gazele je tom prilikom recitirala mr. Enisa Džakmić dok je grupa Saz Sarajeva prisutne počastila prigodnim muzičkim performansom.

U svome izlaganju o Mevlani Dželaludinu Rumiju dr. Veledar je, između ostalog, kazao slijedeće:

Mesnevija zauzima veoma visoko mjesto, odmah poslije Kurana, a.š., i Hadisa. Ima šest svezaka sa preko 25 000 stihova. Daje odgovore na mnoga teška pitanja iz akaida i islamske filozofije. Mnogo je prevođena. Postoje brojni prevodi i komentari Mesnevije. Veoma zapažen je komentar Mesnevije na perzijskom jeziku štampan u Teheranu, u izdanju Teheranskog univerziteta 1387. po H. (1967). Autor je Bediuzzeman Firuzanfer.

Među poznatijim komentarima Mesnevije je i komentar koji je napisao Bošnjak Ahmed Sudi (umro 1598.) iz  sela Sudići kod Čajniča. Bio je Ahmed Sudi, glasoviti komentator perzijskih klasika i veliki poznavalac perzijskog jezika, tako da ne postoji nijedno ozbiljnije djelo na Istoku ni na Zapadu o nauci i književnosti toga vremena u kojem nije spomenut ovaj veliki naučnik. Bio je profesor u Atmejdan-saraju u Istanbulu u doba sultana Selima II i slavnog Tavil Mehmed-paše Sokolovića, Bošnjaka, sina Ahmed-bega Sokolovića, gdje je predavao izabranim mladićima koji su se školovali za visoke državne i dvorske službe. Među tim mladićima bilo je dosta Bošnjaka (Bosanskih muslimana).

Iranist prof. dr. Džemal Ćehajić (l930-1989) tvrdio je, da je prigrljen islam u Bosni (Kada kažem Bosna pod tim pojmom podrazumijevam i Hercegovinu kao sastavni dio historijske Bosne) preko mevlevizma, jer između mevlevizma i naše predislamske religije-bogumilstva postoje mnoge sličnosti i jedna zajednička crta: obje potječu sa Indoiranske visoravni.

Ne treba zaboraviti da je Ajvaz-dede došao u Bosnu sa sultanom Mehmedom II Fatihom 1463., nastanio se u Pruscu, a doveo je sa sobom 40 šejhova i ostavio ih po raznim mjestima Bosne.

Fevzi Mostarac je obrazovan u Mevlevijskoj tekiji na Galati u Istanbulu. Napisao je samostalno mistično-didaktičko književno djelo na perzijskom jeziku-Bulbulistan (Bašča slavuja), koji predstavlja najznačajnije djelo bošnjačke književnosti na perzijskom jeziku i bošnjački doprinos gnostičkoj baštini islamskog svijeta.

Nakibul-ešraf (zastupnik šerifa i sejjida u Osmanskom carstvu) Fadil-paša Šerifović, šejh mevlevijskog derviškog reda (tarikata), piše poeziju koja odiše uticajem Mevlane.

Mesnevihan Arif Sidki-efendija držao je kružok u Sarajevu za izučavanje Mesnevije i drugih djela perzijskih klasika. Ustanovio je „Perzijski klub u Sarajevu u kojem se učio perzijski jezik i čitali klasici. Naslijedio ga je u izučavanju i tumačenju Mesnevije šejh Behaudin Sikirić.

Poznati orijentalista Reynold A. Nicholson preveo je čitavu Mesneviju na engleski. Prevod je štampan u Londonu 1977.

Mesneviju je preveo na bosanski jezik šejh prof. Fejzulah Hažibajrić. Njegov prijevod i komentar Mesnevije, koju je izdao Tekijski odbor Nakšibendijsko-mevlevijske tekije na Mlinima u Sarajevu  (Katedra Mesnevije) pobudio je kod nas, bez sumnje, još veće interesiranje za mevlevizam hazreti Mevlane i njegovo remek-djelo. U Tekiji na Mlinima u Sarajevu redovno se od 1957. održava „Šebi-arus“ (Nevjestina noć) svakog 17. decembra (dan smrti Mevlane) posvećena velikanu islamskih znanosti Mevlani Džalaluddinu Rumiju.

Prvih 18 stihova Mesnevije napisao je svojom rukom Dželaluddin, sve druge stihove iz šest svezaka (25.632) pisao je Husamuddin, a diktirao Dželaluddin.

Koliko je hazreti Mevlana bio tolerantan najbolje potvrđuju stihovi iz Mesnevije:

     „Ko hoće na hadž neka traži saputnika

u onome koji takođe želi na hadž,

bio on Indijac, Turčin ili Arap.

     Ne treba gledati na boju kože ili jezik,

                 nego na to kakav je čovjek njegov saputnik.“

Mevlana ne spominje svoje ime na početku Mesnevije, on odmah  kaže: “Slušaj ovaj naj …“

Naj je vrsta flaute, od jedne vrste trstike. Najeva nutrina je prazna, bez piska i laganim duhanjem u naj dobivaju se tonovi. Tonovi su prijatni i izazivaju uzbuđenje. Stabljika naja ima svoj korijen, stabljiku i listove. To je Najistan, domovina naja. Bez čovjekova udaha naj ne daje tonove. Dahovima izvana daje glas. Dželaluddin je prazan od egoizma i subjektivizma, ali je napunjen ljubavlju (aškom). Naj cvili i jadikuje za Najistanom. Odsjekli su ga sa stabljike, a stabljika je bila u šumi od trstike. Najistan je pradomovina naja, za kojom on tuguje. I čovjek ima svoj Najistan, za kojim čezne, rastanak i sastanak.

Čovjek je postojanje kojeg voli Bog, ali i čovjek voli Boga. To potvrđuje Kuranski ajet u suri Maide (V:54) koji glasi: “Pa će Bog dovesti narod (skupinu) koju On voli, a i koja Njega voli.”

Ljubav čovjeka prema Bogu započeta je još u Ezelu (prapočetku). Nakon toga se pojavio sjaj postojanja njihova sunca, koji je najavio njihov dolazak. Taj sjaj je rasvijetlio tminu na zemlji. Metaforično rečeno, na balkonima prekrasnih dvoraca postavljeni su kafezi u koje su se nastanile ptice njihovih duša.Tamo se pomiješalo „čisto i „mutno“ (spajanje duše sa tijelom). Svjetlo duša pomiješalo se sa elementima materije. Duše su odmah zažalile za onim predjelima iz kojih su došle i za onim ljepotama u kojima su bile.

Kada su duše došle na širinu trga Kurb (približavanje Bogu), ruka Inajeta je svakom obukla ono odijelo koje mu je u kaderu (predodređenju) bilo skrojeno (ovozemaljska zaduženja).

U medžlisu prisnosti, njihovim muršidima data je zastava iršada. Napisane su im i poslanice na kojima piše naslov: “Slijedite me pa će vas Bog voljeti.“ Na kraju poslanice su riječi: “Allah poziva u kuću mira“. Oni su vidjeli Ajnel-jekin, tačku (noktu) Tevhida (Jedinosti). Iz ove tačke produžio se Elif. Elif je linija Jedinosti. Elif je oznaka broja jedan.

Duša plače što je odvojena od Najistana. Čovjekov Naistan je Sfera neodređenosti, sfera Prve određenosti i sfera Druge određenosti. O Neodređenosti ne znamo ništa. Prva određenost je svijet u Božijem znanju, a Druga određenost je slika stvorenog prema Božijem znanju i Božijoj moći stvaranja, Allahu koji sve zna, koji je Tvorac. Individualni duh (ruh), na poziv Svemogućeg, izađe iz carstva duhovnog svijeta i boravi na ovoj zemlji zajedno s tijelom (tijelo i duša). Ali, čim dobije poziv da se odvoji od tijela, vraća se u svoje duhovno obitavalište. Duša se ne utapa u Univerzalni duh. Po jednoj definiciji: “Duša je fino biće koje je stvoreno isključivom naredbom Božijom i ima osobinu bliskosti s Bogom“. Sejjid Ahmed Rufai je rekao: “Duša, ona potječe od svjetla Božijeg Arša, a prašina zemlje (blato) je osnovna materija tijela. Silni Vladar je njih sastavio. Duša je u tuđini, a tijelo je u domovini. Pa učini milost siroti tuđincu u borbi za domovinu.

Ljude dijelimo u tri grupe: koji su nam potrebni kao hrana, koji su nam potrebni kao lijek i koji su bolesni. Hrana nam treba svaki dan, lijek ponekad, bolest nikad. Ljudi koji su po prirodi sirovi njih ne zanima duhovnost.

Početak Mesnevije se pjeva uz pratnju naja. I na predavanjima Mesnevije se sluša naj.

Poslušajmo stihove iz Mesnevije:

Koliko je kapljica kiše palo u more,

     i od njih se stvorili biseri u školjkama.“

Kada pada kiša nad toplim morima, biserne školjke izlaze na površinu vode, da bi uhvatile kap kiše, kao kap Božijeg  rahmeta, koji im je potreban pri stvaranju zrna bisera.

Čovjek je pregrada koja rastavlja dva svijeta, ali je i jedna spona, gdje se dodiruju dva svijeta. Zemlju sačinjavaju dva dijela, kopno i more, tako se i čovjek sastoji od dva dijela, od duše i tijela. Islam istovremeno razvija i duh i tijelo. Naglašava se da je čovjek sastavljen od dva elementa, od duha i tijela, i da ne smije zanemariti jedan na štetu drugog. Ako se posvetiš samo duhu, značilo bi težiti da postaneš melek (anđeo), a meleci postoje već, Bog je stvorio meleke – posvetiti se se samo zadovoljenju tjelesnih potreba, značilo bi težiti da se spustiš na razinu životinje, biljke, a Bog je već stvorio bića koja imaju tu ulogu.

           „Mi smo svi lavovi, ali lavovi na bajraku,

svi se mičemo kad vjetar puše.“

Mevlana opominje bogate ljude da imaju razumijevanja prema sirotinji. U islamu ne bi trebalo imati siromaštva, jer je šerijatom regulisano davanje zekata i stimuliranje siromašnih.

                           „Pazite se, pazite se, ne približavajte se ovom magarcu,

                 Jer on će dovesti vola, prodati ga i opet ukrasti.“

Prof. dr. Mohammad Nežad u svom kratkom obraćanju skupu kazao je: “Pored toga što je Mevlana pjesnik porijeklom Iranac, on je i veliki učenjak čije je razmišljanje kroz njegovo cjelokupno postojanje izvor inspiracije mnogih velikana, mislilaca starog i novog svijeta. Moglo bi se kazati da kako više vrijeme prolazi, s jedne strane ugled i važnost riječi i razmišljanja hz. Mevlane svakim danom je sve veća, dok se s druge strane krug sagovornika i čitatelja njegovih djela sve više širi. I to na način da se slobodno može tvrditi da se danas, ne samo u Iranu i kompletnom istočnom dijelu svijeta, naročito onom islamskom, Mevlana prepoznaje kao jedna od najuticajnijih duhovnih i intelektualnih ličnosti budući da je za njegova razmišljanja potrebno prije svega prepoznavanje, a potom i istraživanje, nego se takođe i na Zapadu osjeća ta ista potreba.

Sve veće pridavanje pažnje savremenih zapadnih mislilaca, naučnika kada je riječ o Mevlaninom književnom opusu, kao što su Mesnevija i Divan Šemsa Tebrizija, dokaz su prethodno izrečene tvrdnje. Kao što sami znate, danas objavljivanje Mevlaninih djela u Americi nailazi na najveći doček i ubraja se u grupu najprodavanijih knjiga u toj zemlji. 

Dakako, interesovanje za iransko-islamski misticizam i izučavanje pjesničkih djela Attara, Mevlane, Hafeza među narodima islamskih zemalja i onima koje su se u prošlosti nalazile u geografsko-kulturnoj blizini Irana, kao što je to muslimanski narod u BiH, jasna je i nadasve historijska tema. 

Iz tog razloga, vaš narod je još od vremena nekoliko stoljeća prije pa do danas bio upoznat sa Mevlanom i njegovim djelima i iz mnogih razloga spominjao i uvažavao njegovo ime, a jedan od jasnih primjera za to je upravo i  vaše tradicionalno obilježavanje ove proslave nazvane „Šabi arus“ koja se u ovom gradu obilježava dugi niz godina i to na dan godišnjice hz. Mevlanine smrti. “

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime