Perzijski jezik i književnost u BiH

Mnogi Bošnjaci, njih 27, pjevalo je i pisalo na perzijskom jeziku, stvarajući tako izrazito bogatu književnu baštinu svoga naroda na ovom jeziku.

No, osim što su na perzijskom jeziku pjevali Bosanci i Hercegovci koji su poznavali orijentalne jezike, perzijski jezik je ušao i u narodne pjesme pjevane na maternjem bosanskom jeziku.

Pjesme koje opjevavaju i veličaju čisto junaštvo, hurmet žene i porodice, zadatu riječ, pobratimstvo i posestrimstvo, kućni prag, pjevane su skoro čistim bosanskim jezikom prošaranim ponekom turskom, arapskom i perzijskom riječju.

Profesorica Đenana Buturović u knjizi „Usmena epika Bošnjaka“ piše da prvi zapisi epskih pjesama Bošnjaka, do sada otkriveni i datirani, potiču iz prvih decenija 18. vijeka. Međutim, postoji obilje podataka o bošnjačkoj epici od kraja 15. do kraja 17. vijeka, koji su dugo bili skriveni u malo poznatim putopisima, rukopisima različitog profila, hronikama, ratnim izvještajima, korespodenciji. Posebno su zanimljive vijesti koje su donijeli poznati turski hroničar bosanskog porijekla Ibrahim Pečevi (Alajbegović (1574-1650) i turski putopisac Evlija Čelebija (17. vijek), a veoma važne su i informacije koje je bezimeni turski derviš zabilježio u svojoj hronici „Tarih-i Ali Osman“ koja je dovršena 1512. godine. Prema mišljenju većine poznavalaca ove književne oblasti, najveći doprinos sakupljanju bošnjačke narodne pjesme dao je Kosta Horman koji je, deset godina nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske Monarhije (1878) objavio prvu knjigu „Zbornik muslimanskih narodnih pjesama“ (1888), a drugu samo godinu dana kasnije (1889). Među ne tako velikim procentom orijentalizama u odnosu na bosanske rijeci, primijetili smo i sljedeće rijeci perzijskog porijekla:

Abdest, abdesluk, adžemovka (sablja perzijske izrade), aferim (aferin), akšam, alat (konj riđaste dlake), almas, ašićare, avaz, aždaha, babo (baba), badem (badam), badža, bag, baht, bajrakdar, bakšiš, barem (bari), bašča (bagče), bazarđan, bećar, beli, belkim (belke), benđiluk (beng-opojna trava), bensilah (bend silah), bir-tug-lija, bošča (bohča), bulbul (treba provjeriti u rječniku), čador, čamašir (veš, rublje), čarapa, čarka, čare, čarkufeleć, čaršaf (čador i šaf-šab), čaršija, čehra, čember, česma, čift, čirak (čerag), čoban, čorba, ćage, ćar, ćemer (kamar), ćenar, ćesa, ćorav, ćoso (čovjek rijetke brade), ćošak (kušk), ćulah, dadija (daje), daidža (dai džan), daulbaz ili davulbaz (vrsta bubnja), delibaša (vođa hrabrih junaka), delija, derman, pendžer, dert, dertan, dertli, derviš, diba, dilber, dilkusa (slavuj Delgoša), dušman, divanhana, dizdar, dolap ili dolaf (ormar), dost, durbin, duvar, džam, džeferdar, džemadan (vrsta uškog prsluka), dženjak (dženg), džigerica (džeger), džoka (vrsta muške i ženske odjeće), đaur (gabr), đem (metalna prečaga na uzdi koja se stavlja u usta konju), đerdan, đerdek (svadbena ložnica- prva bračna noć), đul, đulbe-dova (golbang-dova), ferman, figanj (fagan), findžan, haberdar, han, hasta, hefta, hendek, hič, hodža, hoš, ibrik, ibrisim, jabana, jafta (manja teritorijalna jedinica u poreznom sistemu), jagma, jaran, kafez, kahriman, kazan, kesa, kumbara (bomba), lagum (mina, podzemni kanal), lala (dvorski učitelj), lula, lejlek, lenđer (lenger), mana (mane), mekter (muzikant, član orkestra), merdevine, meteriz, mintan (haljina do pasa i sa dugim uskim rukavima), muhur, mum, musloman, muštuluk (možde), nam, nama, namaz, nebaht, nišan, padišah, pafta (bafte), pajdak (štap kratak), papuča, para, parče, pazar, pehlivan, pendžer, perčin, pešćeš-piškeš, peštemalj (zastirač), pilav, pirinač, pišman, populan (ukrašen pulama- pula), raht, sahtijan (urađena kozija koža), sajvan (sajeban), saraj, sejmen, sepet, serdar, sermija (zanatski proizvod), sija (sijah), sile (šamar), sindžir, sihirbaz, softa, šadrvan, šah, šeher, šešhana (vrsta puške), šićar (šekar), šimšir (vrsta biljke), taht, tahta, teneće (lim), tenhan (tanha), terterivan (tahtravan- nosiljka), teste (deste), testir (pismena dozvola), timar (njegovanje, tumbas (vrsta čamca), tura (sultanski potpis), usulane, zijan, zengin (sengin), zil (zile- vrsta instrumenta), zindan, zor, zurna (svirala).

Abdullah Skaljić je orijentalizme prisutne na bh. podneblju podijelio u različite grupe, a u prvu grupu spadaju riječi koje su se potpuno odomaćile u bosanskom jeziku, bilo da za njih ne postoji adekvatna zamjena, bilo da se za te riječi zamjena ne traži: čarapa, čekić, česma, ćela, džep, jorgovan, lala, papuče, sapun, sat, šećer, zerdelija, dud, šalvare, saz, def. U ovu grupu možemo dodati i sljedeće riječi bez kojih bi savremeni bosanski jezik bio znatno siromašan: bostan, papuče, burazer, čarapa, čaršaf, čaršija, čoban, ćelavost, ćoravost, dadilja, darmar, ergela, leš, mem, merdevine, nišeste, pazuho, peškir, šal, tava, testera, aždaha, bašta, kašika, mehana, para, sirće, mušterija.

Riječi koje se koriste u narodnom, a mnogo rjeđe u kniževnom jeziku: Bakšiš, dušman, behar, duvar, dembel, muhur, nišan, pazar, pendžer.

Riječi koje su vezane samo za pojedina narječja ili pokrajine: savza, harman.

Pojedine riječi se nalaze samo u narodnim pjesmama, dok su iz govora iščezli. Posebnu grupu čine orijentalizmi koji se odnose samo na vjerski život, vjerske običaje i pozdrave muslimana. Sa druge strane, među riječima koje Klaić naziva turcizmima su i sljedeće: aferim, ašićar, avaz, behar, čarsija, čengel, ćemane, ćemer, darmar, dert, durbin, duvar, đerdan, đuzida, hasta, ibrišim, jaran, lenger, merdevine, meze, minđuse, murdar, namaz, nišan, oroz, pače, pandža, parče, patlidžan, perčin, perda, peškeš, saraj, sepet, sinđir, šalvare, šedrvan, šeher, šićar, šira, škembe, taze, terazije, terzija, teste, testere, turšija, zor, zumbul.

Sve ove riječi su perzijskog, odnosno iranskog porijekla i zbog toga ih je neophodno nazivati persizmima ili iranizmima. U bosanskom jeziku pronalazimo i nemali broj riječi koje vode porijeklo iz staroperzijskog jezika a koje, pored svjedočenja o postojanju veza između današnjeg iranskog i bosanskog podneblja još za vrijeme vladavine Rimskog carstva, potvrđuju i familijarnu vezu između bosanskog i perzijskog jezika u okviru porodice indo-evropskih jezika. Tako na primjer jedan od najboljih bh. pjesnika 20. vijeka, Mehmedalija Mak Dizdar, u svom pjesničkom stvaralaštvu riječ aždaha koja je u ovom obliku u bosanskom jeziku prisutna bez sinonima, koristi u njenu izvornom obliku “aždahaka” i pjeva:

S obzirom da je gore navedena riječ u tom obliku prisutna u staroperzijskim bajkama, može se pretpostaviti da je jedna od najstarijih perzijskih riječi u bosanskom jeziku koja je u njega mogla stići i tokom prisustva poklonika mitraizma i maniheizma na prostorima Bosne i Hercegovine.