Gorgan (Gorgān) je glavni grad Golestan (Golestān) provincije. Od Kaspijskog jezera je udaljen oko 30, a od Teherana približno 400 kilometara.
Pod današnjim imenom Gorgan se spominje još za vrijeme Sasanida kada je igrao važnu stratešku ulogu u kontroli sjevernih dijelova monarhije (tzv. Hirkanija) koje su često napadali skitska i turkijska plemena iz centralnog dijela Azije, a jednak značaj zadržao je i u vrijeme islama prilikom prodora Mongoli, Uzbeka i Rusa.
Najbrojnije etničke skupine u gradu su Perzijanci, Turkmeni, i Kurdi. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Gorganu je živjelo 269.226 ljudi.
Sve do 1937. godine ovaj grad je nosio naziv Esterabad. Prije nego je dobio naziv Esterabad i Gorgan, grad se prvobitno prema grčkim historijskim spisima zvao Hirkanija (odnosno Varkana na pahlavi jeziku – u prevodu zemlja vukova). Hirkanija je postala dio Perzijskog carstva za vrijeme vladavine Kira Velikog.
Veliki Kineski zid poznat je kao najveći zid u Aziji (ili u svijetu). Manje poznat je Veliki Gorganski zid u Gorganskoj dolini. Ova građevina je još jedan u nizu dokaza izvrsnih sasanidskih inžinjerskih mogućnosti. Sa dužinom od 195 kilometara bio je najduži homogeni zid. Nadmašen je tek 1000 godina kasnije kada je podignut Kineski zid. Obimom od 12.000.000 m³ predstavlja najveću građevinu starog vijeka, peterostruko veću od Keopsove piramide. Konstrukcija Gorganskog zida sastojala se od desetaka milijuna standardiziranih pečenih opeka gotovo identičnih dimenzija koje su proizvedene na industrijskoj razini. Njegovo drugo ime, „Crvena zmija“, dobio je prema boji opeke od koje je izgrađen. Popratne građevine uz zid uključivale su 33 velike tvrđave, paralelni jarak, te složen sistem kanata i vodovoda za opskrbu vojske. Pet ili više metara dubok kanal provodio je vodu uzduž zida.
Provincija Golestan naseljena je različitim plemenima. Turkmeni, koji naseljavaju krajnje sjeverne dijelove Provincije, sa svojim osebujnim običajima pružaju šaroliku sliku društvenog života na tom području. Turkmenska plemena imaju veoma zanimljivu koherentnu plemensku strukturu prema kojoj se pleme smatra jezgrom i sastoji se iz nekoliko različitih manjih grupa koje se zovu ovnlik (ownlīq).
Glavni specijaliteti ove provincije su svakako čekderme (čekdermeh) – jelo koje se sastoji od mesa, luka, paradajz pirea i riže, i hali aš (halī āš) – čorba od leblebija, graška i drugog povrća, riže i prženog luka. Pecanje kavijar ribe – jesetre na istočnim obalama Kaspijskog jezera veoma je popularno u ovom dijelu Irana.
Gorgan i njegova okolina nadaleko su poznati po jedinstvenim tepisima koje izrađuju Turkmeni. Uzorci ovih tepiha potiču još iz drevnog perzijskog grada Buhare koji se nalazi u današnjem Uzbekistanu.
Muzej rukotvorina, Gorgan 
Među brojnim muzejima u gradu i okolini nalazi se muzej ručnih radova, arheološki i gradski muzej koji su otvoreni za posjete turista.
Oko 95 kilometara od Gorgana nalazi se Kabusov toranj (Borğ-e Qābūs) najistaknutija građevina takve vrste u ovom dijelu svijeta i predstavlja bez sumnje važan spomen historije i iranske tradicionalne arhitekture. Riječ je o divovskom tornju- mauzoleju od opeke koji je upisan u UNESCO-ovu listu svjetske baštine u Aziji 2012. godine i to kao jedinstven primjer islamske arhitekture koji je inspirisao brojne vjerske građevine u Iranu, Anadoliji i Srednjoj Aziji.
Grad i njegova okolina obiluju šumskim parkovima i izvorištima vode oko kojih su uređena područja za porodični odmor u tišini prirode. Takvi su Šumski park „Korok“, „Alang darre“ i Šahova planina na čijem se prostoru nalazi i selo Jejlak (Yeylāq).
Ako vam se ukaže prilika, svakako nemojte propustiti priliku poslušati koncert tradicionalne muzike turkmenskih plemena ove provincije. A što se suvenira tiče, pažnji preporučujemo unikatni ručno rađeni nakit turkmenskih plemena.
