Rođenje djeteta je svugdje u svijetu radostan događaj, a u svim kulturama prate ga posebni običaji i rituali. Običaji vezani za rođenje počinju nekoliko mjeseci prije samog dolaska djeteta na svijet. Prva stvar koja se radi je priprema sismunija (dječije opreme). Nabavka sismunija uglavnom je odgovornost porodice snahe i podrazumijeva stvari potrebne za brigu o bebi u prvim godinama života. Neki od predmeta sismunija su odjeća, higijenski proizvodi, igračke, kolica, krevetić i ormar. Nakon što se sazna spol djeteta, roditelji, u dogovoru sa porodicama, biraju ime za svoje dijete.
Kada se dijete rodi i roditelji ga dovedu kući iz bolnice, otac mladoženje kolje ovcu ispred njih za zdravlje majke i djeteta. Po dolasku kući, prvom prilikom pobožna osoba iz porodice ili komšiluka prouči ezan na desno uho bebe, a ikamet na lijevo. U danima nakon poroda, majci se daju hranjiva i jela vruće prirode poput kačija i kavuta, kako bi povratila snagu. Sedmog dana nakon rođenja, za dijete se vrši akika — klanje ovce, krave ili kamile, čiji je cilj zaštita djeteta od nesreća, približavanje Bogu i zahvalnost na podarenom djetetu. Ovaj čin ima i pozitivan duhovni i odgojni značaj za dijete. Ponekad se klanje kurbana nakon dolaska majke i djeteta smatra akikom.
Također, sunećenje muške djece je običaj koji praktikuju svi muslimanski Iranci i smatra se vjerskom obavezom. Jedan od običaja vezanih za rođenje je i porođajno kupanje, koje se organizuje desetog dana od rođenja. Tada se majka i beba kupaju, a žene iz porodice dolaze u posjetu i donose poklone za dijete. Kada bebi nikne prvi zub, priprema se aš-e danduni (zubić-kaša), priređuje se slavlje uz prisustvo žena iz porodice, i svi jedu tu kašu. Tom prilikom, gosti djetetu donose poklone povodom rasta zuba. Ovi običaji ne završavaju ovdje; postoje i drugi rituali koje pojedina plemena posebno praktikuju. Jedan od takvih običaja u Južnom Horasanu je ceremonija davanja imena djetetu, koja se održava šeste noći nakon rođenja. Tom prilikom roditelji ili djed odabiru ime za dijete tako što nekoliko imena napišu na papiriće, stave ih u Kur'an, a zatim izvuku jedan papirić i to ime daju djetetu.
Još jedan običaj koji je prisutan u Kašanu i Damganu je gol-galtan (valjanje u ružinim laticama), koji se obavlja u prvo proljeće bebinog života, i to od strane majke, tetki i nane. Rano ujutro odlaze u vrtove i polja, uz izgovaranje salavata i stihova o poslaniku Muhammedu s.a.v.s., beru ruže, a potom trgaju latice. Nakon što okupaju i osuše dijete, polože ga na platno posuto laticama ruže i uz salavate i recitovanje pjesmica valjaju bebu po laticama. Nakon ceremonije, prisutni se poslužuju čajem, sokom i slatkišima. Prema narodnom vjerovanju, valjanje bebe mlađe od godinu dana u laticama ruže čuva njenu svježinu i vedrinu, štiti je od raznih bolesti, posebno sezonskih alergija.
Osim navedenih običaja, Iranci također proslavljaju rođendane svoje djece. Tom prilikom okupljaju rodbinu i na taj način jačaju porodične veze. Ovaj običaj postoji od davnina među Irancima. Herodot (440. godine prije nove ere) u prvom tomu svoje knjige „Historija civilizacije“ piše: Perzijanci slave dan svog rođenja, tog dana oblače novu odjeću, priređuju gozbu i raduju se. Ovaj običaj, koji potiče od Iranaca, postoji najmanje od vremena Ardašira Babakana 11 , a prema tvrdnjama iranologa poput Maksa Milera, Kristensena, Meri Bojsa i skoro svih orijentalista, prenio se iz Irana u Evropu.
Pojašnjenje:
kači – smjesa slična halvi u koju je dodan šafran, kardamon itd.
kavut – izmljeveni oraštasti plodovi
photo: wana agency
