Kuća je mjesto mira i tišine. Kada čovjek dođe kući prije svega mu je potrebna osama. Da bi se ta osama postigla, moraju se slijediti određeni principi i svaki dio kuće treba posvetiti određenoj namjeni. Ovaj koncept privatnog prostora svaki narod tumači na svoj način. Stari Iranci su kao i drugi narodi kroz historiju razvili poseban stil u izgradnji svojih kuća. Iranske kuće se sastoje od dva važna glavna dijela: vanjski (biruni) i unutrašnji (andaruni) dio i pri njihovoj izgradnji se pridržavaju određenih principa. 16 Vanjski i unutrašnji dio su dva važna dijela tradicionalne iranske kuće.
Vanjski dio uključuje trijem, ulazno predvorje (pišgah), i potkuponlni ulaz (hašti) 17 . Svaka osoba koja uđe u kuću, prolazi kroz ove dijelove i dolazi do jednog prolaza. Taj prolaz vodi do centralnog dvorišta u kojem se nalaze nekoliko cvjetnjaka i fontana (houz). Zbog ovakvog rasporeda, dvorište se ne vidi odmah pri ulasku. Isto tako, ulaskom u dvorište, ne mogu se vidjeti unutrašnji dijelovi kuće i taj prostor (harim) čuva privatnost ukućana.
Unutrašnji dio je prostor gdje ukućani uživaju u miru. Ovdje se nalaze privatni i porodični prostori, uključujući kuhinju i sobe. Jedna od najvažnijih prostorija je pandž-dari, koja predstavlja glavni salon kuće i nalazi se u centralnom dvorištu. U tradicionalnim kućama, pandž- dari je imao istu ulogu kao dnevni boravak u savremenoj arhitekturi. Ova prostorija je tako nazvana zbog pet spojenih prozora koji se obično otvaraju prema ivanu. Ova soba se koristila za prijem gostiju. U prošlosti, kada bi se članovi porodice okupljali u unutrašnjem dijelu, stvarala se posebna vrsta osame koja se može nazvati zajedničkom intimom. U tim kućama, aktivnosti, odmor i drugi poslovi obično su se obavljali zajedno, i niko nije imao svoju sobu.
Međutim, danas Iranci više vole imati svoje lične prostorije. Očuvanje svetosti prostora jedne porodice jedna je od najkarakterističnijih osobenosti iranske kuće. To ima svoj korijen u vjerskim i kulturološkim principima Iranaca. Jedna od manifestacija očuvanja unutrašnjeg prostora porodice jeste to što su građevine građene tako da komšije nemaju pogled u kuću. Osim toga na ulaznim vratima postavljana su dva zvekira, jedan je davao tupi zvuk koji je pokazivao da na vratima kuca muškarac, a drugi je davao tupi zvuk koj je ukazivao da je s druge strane vrata žena. Disciplina i povezanost sa prirodom su dva važna principa u arhitekturi iranske kuće. Prisustvo simetrije u dijelovima dvorišta je primjer očitovanja discipline u iranskoj kući; na način da se fontana nalazi u sredini, a vrtovi se grade oko nje. Također, dva reda stepenica koje vode do prostorije pandž-dari su postavljeni simetrično jedan naspram drugog.
Upotreba prirodnih materijala, posebno zemlje, kao i pravljenje elemenata poput otvora za strujanje zraka i prostora poput spavaone su pokazatelji povezanosti sa prirodom u iranskim kućama. Također, 16 To je sličan koncept selamluka i haremluka u bosanskim kućama. 17 Hašti u iranskim kućama predstavlja prostor između vanjskog i unutrašnjeg dijela kuće, a naziv potiče od broja osam (hašt) jer je prostor obično građen u obliku osmougla sa kupolom.
Centralno dvorište omogućava ukućanima da posmatraju nebo i gledaju cvijeće i biljke, dok je položaj objekata i njihovih dijelova takav da maksimalno iskorištava prirodne elemente poput sunca, vjetra, kiše i snijega. Od davnina pa do danas u Iranu su mnoge kuće izgrađene u stilu iranske kuće. Mnoge od tih kuća pripadale su poznatim i bogatim porodicama i još uvijek nose njihova imena. Međutim, neke druge su pripadale nepoznatim porodicama, te danas nose različita imena.
Danas ove kuće imaju različite namjene. Neke od njih su danas u vlasništvu države i isključivo se koriste kao turističke atrakcije. Kuće Tabatabaji i Borudžerdi u Kašanu spadaju u tu kategoriju. Neke od iranskih kuća su pretvorene u tradicionalne hotele i eko-smještaje. Dok tradicionalni hoteli nude usluge i sadržaje savremenog hotela, eko-smještaji nude skromnije usluge, ali zauzvrat turistima pružaju priliku da se druže s osobljem i kroz njih bolje upoznaju kulturu, historiju i geografiju tog područja. Tradicionalni hotel Mošir al-Mamalek i eko-smještaj Se-nik u Jazdu primjeri su takvih kuća. Treća grupa iranskih kuća pretvorena je u kafiće i restorane, među kojima se mogu spomenuti kafić Tehrun vila i Romance.
