Naslovnica Atrakcije Upoznajmo Kašan

Upoznajmo Kašan

140
0

Kašan se nalazi na rubu Iranske pustinje, pa se jedan dio ovog grada nalazi u niziji, a drugi dio ovog starog grada obuhvata planinsko područje. Nadmorska visina grada iznosi preko 1.000 metara.

Kašan je jedan od najpoznatijih iranskih gradova i nalazi se oko 220 km južno od Teherana. Ovaj grad je zbog svog specifičnog strateškog i geografskog položaja odigrao važnu ulogu u historiji Irana. On je, kao i ostali iranski gradovi, prošao kroz različita historijska razdoblja sa puno uspona i padova. Tokom 11. vijeka, tačnije dolaskom dinastije Saldžuka na vlast u Iranu, ovaj grad doživljava pravi procvat sa ekonomskog, kulturnog, društvenog i socijalnog aspekta. U tom periodu grad se ubrzano razvija i u njemu niče niz historijskih građevina kao što su: džamije, hamami, medrese, bazari, biblioteke itd.

Najvažnija građevina iz tog perioda jeste Džuma džamija, koje je od strane Seldžuka dograđena. Ova prelijepa džamija ima veliku kupolu i prekrasno ukrašenu munaru. Na njoj je ispisan poseban epigraf kufskim pismom, koji datira iz 466. godine.

Takođe, iz ovog perioda datira i stari Kašanski bazar, koji se ubraja u najstarije i najduže iranske bazare. Ovaj bazar je 1192. godine pretrpio velika oštećenja usljed zemljotresa, a tadašnji vladari Kašana, Abdullrezak Kašani i Kerim han, odigrali su veliku ulogu u rekonstrukciji i obnavljanju bazara.

Ovaj grad u 13. vijeku, tačnije dolaskom Mongola, potpuno uništen. U napadu Džingis hana i njegovih hordi na Kašan, grad biva porušen do temelja. No, dolaskom na vlast dinastije Safavida i sve do njihovog pada grad doživljava svoj ponovni procvat i progres.

Evropljani, koji u ovom periodu dolaze u Iran, bivaju zapanjeni ljepotom i napretkom Kašana. Većina putopisaca ovaj grad, po ljepoti i bogatstvu, svrstava odmah iza Isfahana. Evropski putopisci u svojim zabilješkama iz tog perioda dosta pišu o gradu Kašanu – njegovim građevinama, tepisima vrtovima, cvijetnjacima, bazarima, zanatima, a ovo sve govori o procvatu i razvoju umjetnosti u Kašanu tokom safavidske dinastije.

S tim u vezi, jedan francuski putopisac kaže:

“U Kašanu živi veliki broj zanatlija koji se bave preradom svile.Oni su jako vješti majstori.Ovdje se prave najljepši pozlaćeni materijali u Iranu”.

Šarden, poznati francuski iranolog i putopisac, piše:

“Stanovnici Kašana žive od tkalačkog zanata, obrade svile i izrade pozlaćenih materijala. Nigdje u Iranu kao u Kašanu ne izrađuje se toliko proizvoda od satena, svile, brokata i drugih skupocjenih materijala”.

Pored tkalačkih vještina u Kašanu je u to vrijeme bila razvijena i grnčarija pa je ovaj grad bio jedan od grčarskih centara Irana. Kašan je od davnina bio poznat, ne samo zbog svojih izuzetnih tkalačkih i grnčarskih radova nego je ružina vodica sa ovog područja bila nadaleko čuvena. Pravljenje ružine vodice u Kašanu predstavlja pravu tradicionalnu ceremoniju i svečanost. Turisti iz čitavog Irana i svijeta dolaze u Kašan da bi prisustvovali ovom prekrasnom tradicionalnom običaju.

Kamsar je područje u blizini Kašana, u kojem se tokom aprila i maja okupljaju oni koji vole cvijeće, njegov miris i ljepotu prirode. Cvijetnjaci puni ruža uljepšavaju obronke oko Kašana. Tokom ovog perioda žene i muškarci Kašana dočekuju goste i putnike sa buketima cvijeća. Kamsar je prepun cvijeća, zelenila i drveća. U Kamsaru se svake godine proizvede oko 500 tona cvijeća, koje se u veoma kratkom roku tradicionalnom metodom pretvara u ružinu vodicu i prekrasne mirise. Svake godine tokom proljeća vrši se berba cvijeća koja traje od deset do petnaest dana, i u kojoj učestvuje i do nekoliko hiljada ljudi. Berba cvijeća se vrši prije nego što sunce izađe, jer sunčeva toplota isušuje i ubija miris cvijeća. Cvijeće se trga sa korijenjem, jer ovaj dio cvijeta sadrži posebne mirise i sastojke, koji se ne mogu naći u cvijetnim laticama. Svjetski stručnjaci i botaničari smatraju da se u tom dijelu cvijeta nalazi i najviše mirisa i da upravo sam korijen daje cvijetu najljepše mirisne dodatke.

Tokom proljeća u većini kuća u području Kamsara vrši se tradicionalno pravljenje ružine vodice. Tada su vrata svih domova otvorena i svako je dobro došao na ovaj tradicionalne ceremonijal.

Za pravljenje ružine vodice koristi se veoma jednostavan pribor. Cvijetne latice se trgaju i stavljaju u posudu, koja se potom postavlja na plamen vatre. Kada se posuda zagrije para se putem cijevi koje se nalaze u posudi sa hladnom vodom propušta, čime nastaje ružina vodica.

Naravno, na pojedinim mjestima ovaj proces se odvija i industrijskim putem. Na ovaj način se proces dobijanja ružine vodice odvija brže i efikasnije, i dobija se veća količina ružine vodice. Nakon što se završi proces dobijanja ružine vodice, tečnost se stavlja u posebne staklene ili plastične posude, te se tako upućuje na tržište. Veliki dio ružine vodice izvozi se u druge svjetske zemlje, a najviše u zemlje Perzijskog zaljeva.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.