Grad Jasudž je centar provincije Kohgiluje i Bujar Ahmad. Riječ je o glavnom industrijskom centru jugozapadnog Irana sa ukupnim brojem stanovništva od 96.786.
Ovo područje je bilo nasljeno još u Bronzanom dobu. Tome svjedoče pronađeni predmeti iz vremena III milenija p.n.e. Most Pataveh i groblje Paj-e čol potiču iz vremena Ahemenida. U Gradskom muzeju koji je otvoren 2002. godine izložene su kovanice, keramika, statue i drugi predmeti pronađeni u arheološkim iskopinama.
Glavna turistička atrakcija Jasudža i njegove okoline jesu njegovi vodopadi i izletišta. Riječ je o izvorima vode u planinskom vijencu Zagrosa visokih više od deset metara. Ono što ih čini toliko prijemčljivim oku pored njih samih jeste i njihova okolina – brojni potoci, voćnjaci, pašnjaci prepuni šarenog cvijeća. Nedaleko od njega nalazi se i vodopadi Bahram Bejgi (Bahrām Beygī) i Margun (Mārgūn) koji su visoki dvadeset metara i nalaze se u isto tako predivnom prirodnom okruženju.
Vrelo Belkis, u području Čerama, takođe predstavlja jednu od ljepota i znamenitosti čitave provincije. Okolina izvora je ispunjena prekrasnim zelenilom, šarenim i mirisnim cvijećem, drvećem i čistim i providnim izvorima vode.
Čitava provincija obiluje vrijednim historijskim građevinama, očuvanim tvrđavama, karavansarajima, džamijama, turbetima, hramovima, putnim prolazima, zanatskim radnjama, bunarima vode, starim mostovima, kamenim natpisima u stijenama i šetalištima.
U vijencu visokih planina koje se pružaju duž provincije nalazi se veliki klanac pod imenom Soruk. U ovom klancu se nalaze tri kamena stupa, na kojima su uklesani likovi ljudi u različitim položajima. Na njima su uklesani i motivi krunisanja nekoliko kraljeva.
U ovom području se takođe nalazi prekrasni bazen površine 60 kvadratnih metara i dubine oko 1,5 metra, koje se puni iz okolnih izvora. Oko bazena uzdižu se do četiri metra visine stabla palmi, banana i narandži. Na ovom prostoru se nalazi veliki broj različitih stabala, od tropskih do kontinentalno-planinskih. Tokom ljeta i proljeća Jasudž je ispunjen turistima, kako onih iz Irana, tako i stranaca.
U prostranim dolinima i nizinama, između ogromnih planina, nalazi se veliki broj bogomolja i religioznih okupljališta, što ukazuje na veliku vjersku predanost ljudi ovog područja.
Pored stočarstva i ratarstva, stanovnici provincije dio svojih potreba zadovoljavaju i njegovanjem tradicionalnih zanata.
Najviše se izrađuju ćilimi. Tkanjem tepiha uglavnom se bave žene. Žene se također bave šivenjem, kukičanjem i vezenjem. Najljepši vezeni motivi izrađuju se na hlačama i košuljama. Kod ćilima, sklad motiva i kompozicija boja ne određuju njegovu vrijednost, nego najznačajniju ulogu igraju ukus i kreacija umjetnika-tkalca.
Gabe (gābe) je vrsta tradicionalnog zanata provincije. Riječ je o ručnoj izradi obuće. Razboj na kojem se gabe tka je jednostavan. Čvorovi su dosta deblji od čvorova ćilima i razlikuju se po broju. Gabe je jako grubo tkano platno. U njihovoj izradi koriste se uvijek prirodne boje.
Kad su u pitanju ćilimi, moguće je jedan motiv izraditi u više boja ili više motiva jednom bojom, u različitim veličinama. Na ćilimima se uglavnom rade geometrijski motivi. Ova vrsta ručne umjetnosti ima veliku vrijednost i može parirati svim drugim umjetničkim rukotvorinama. Neki motivi na ćilimima imaju mitološku vrijednost i potiču iz antičkog perioda.
