Ebu Muhammed Muslihuddin bin Abdullah Širazi, poznatiji pod književnim pseudonimom Sa’di, ili kao Sa’di Širazi, bio je jedan od najvećih pjesnika u perzijskoj književnosti svih vremena. Sa’di je široko poznat kao jedan od najvećih pjesnika klasične književne tradicije.
Rođen je u Širazu, u Iranu, oko 1210. godine, a bez oca je ostao još u ranom djetinjstvu. U mladosti iskusivši siromaštvo i poteškoće, napustio je svoj rodni grad da bi otišao u Bagdad zbog obrazovanja. Bio je učenik Nizamija medrese, jedne od tadašnjih prestižnih obrazovnih institucija, gdje je pohađao islamske nauke, pravo, način vladavina, historiju, arapsku književnost i islamsku teologiju.
Teški uslovi nakon mongolske invazije Harezma i Irana su ga doveli do toga da 30 godina luta u inostranstvu i kroz Anadoliju. Posjetio je Konju, Siriju, Egipat i Irak. Na putu za hadž posjetio je i Jerusalem, pa Meku i Medinu.
Zbog mongolskih invazija je bio prinuđen da živi u zabačenim područjima i sretao je karavane, preplašene za svoje živote na Putu svile. Kada se ponovo pojavio u rodnom gradu Širazu, vjerovatno je bio u kasnim četrdesetim godinama. Širaz je tada uživao period relativnog mira. Sa’di ne samo da je bio pozdravljen pri dolasku u grad, nego mu je ukazano veliko poštovanje od strane vladara i ubrajao se među velikanima provincije Fars. Ostatak života ja proveo u rodnom Širazu.
Sa’dijeva najpoznatija djela su “Bustan”, završen 1257. godine i “Đulistan”, 1258. Bustan u prijevodu znači mjesto mirisa (raznih lijepih mirisa spojenih na jednom mjestu, behar, ruže..), i napisan je u stihu. Sadrži priče koje prirodno ilustruju standardne vrline preporučene muslimanima (pravda, plemenitost, skromnost, zadovoljstvo) i razmišljanja o ponašanju derviša.
Đulistan u prijevodu znači ružičnjak, a to je djelo većinski napisano u prozi i sadrži priče i lično doživljene anegdote. Tekst je protkan raznim kratkim pjesmama koje sadrže aforizme, savjete, duhovna razmišljanja, pokazujući Sa’dijevu duboku svijest o apsurdnosti ljudske egzistencije. Sudbina onih koji zavise od promjenjivih raspoloženja vladara je u suprotnosti sa slobodom derviša. Među najpoznatijim njegovim aforizmima jeste Beni Adem, gdje poziva na rušenje barijera među ljudima.
Ljudi su dijelovi jednoga tijela
Jer čovjek je stvoren od iste materije.
Kad jedan dio oboli
Ni drugi ne ostaju u miru.
Ti, koji se ne brineš za nevolje drugih
Nisi dostojan da te zovu čovjekom.
