Karađ, glavni grad sjevernocentralne iranske provincije Alborz, trebao bi biti proglašen nacionalnim gradom rukotvorina, rekao je provincijski turistički zvaničnik.
Zbog statusa Alborza kao glavnog grada plemena i prisustva različitih etničkih grupa koje žive u ovoj regiji, rukotvorine u ovoj regiji su velike raznolikosti, dodao je Fereydoun Mohammadi u utorak.
Priznanje kao središte rukotvorina pruža nekoliko obrtnika koji se bave različitim poljima ručnog rada u radionicama razasutim po provinciji, priliku da promovišu svoja djela, kao i da pomognu razvoju turizma u regiji, dodao je zvaničnik.
U pokrajini se takođe planira oživjeti razna zaboravljena i zapuštena polja rukotvorina, objasnio je on.
Provincija Alborz okružena je provincijama Mazandaran, Teheran, Markazi i Qazvin. Njegovo ime vodi od planine Alborz. Značajan dio planina nalazi se u sjevernom dijelu provincije. Povijesni izvori i dokumenti, kao i arheološke studije pokazuju da Alborz ima bogatu kulturu koja datira još iz prahistorije.
Iran je sa 14 prijavljenih mjesta na prvom mjestu na svijetu po broju gradova i sela koje je registriralo Svjetsko zanatsko vijeće, a slijede Kina sa sedam ulazaka, Čile sa četiri i Indija s tri mjesta.
U janurau 2020. gradovi Širaz, Malayer i Zanđan te selo Qassemabad imenovani su od strane WCC-azijsko-pacifičke regije, stavljajući iranski broj svjetskih obrtničkih gradova i sela s deset na 14.
Širaz je imenovan “svjetskim gradom [raznolikih] rukotvorina”. Malayer je napravljen od globalnog čvorišta za rezbarenje drveta i namještaj od rezbarenog drveta. Zanjan je stekao titulu „svjetskog grada filigrana“. A selo Qassemabad, koje je nacionalno poznato po tradicionalnim nošnjama, također je promovirano u svjetsko središte rukotvorina. Chador Shab, vrsta domaće gornje odjeće za žene, bila je međutim glavna tema za procjenu WCC-a u selu.
Iran je tokom kalendarske 1398. godine (koja je završila 19. marta 2020.) izvezao rukotvorine u vrijednosti od 523 miliona dolara. Od te brojke, oko 273 miliona američkih dolara rukotvorina je zvanično izvezeno kroz carinu, a oko 250 miliona dolara zaradjeno je trgovinom koferima (dozvoljeno za bescarinski i neoporezivi transfer) kroz razne provincije, prema podacima Ministarstva kulture Nasljeđe, turizam i rukotvorine.
Keramika, posude od keramike, ručno tkane krpe, kao i lični ukrasi s dragim i poludragim dragim kamenjem, tradicionalno se izvoze u Irak, Afganistan, Njemačku, SAD, UK i druge zemlje.
