U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na Muhammeda (s.a.v.a), Pečata poslanstva i najčasnijeg stvorenja i na njegovu čistu porodicu i odabrane ashabe i one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
Pitanje Palestine još uvijek je najvažnije i najveće goruće pitanje islamskog ummeta. Strategije nepravednog i zločinačkog režima udaljile su jedan narod od njegove kuće, domovine, zemlje i predaka, i na to mjesto postavile teroristički i strani režim.
Ima li išta slabije i neosnovanije od isprazne logike osnivanja cionističkog režima? Evropljani su na osnovu svojih tvrdnji, učinili nepravdu Jevrejima u godinama Drugog svjetskog rata, te se za njih treba osvetiti prognanstvom jednog naroda na Zapadu Azije i strašnim masakrima u njihovoj zemlji. To je logika na koju se oslanjaju zapadne države u svojoj bezuslovnoj i luđačkoj podršci cionističkom režimu. Time su opovrgnuli sve svoje lažne tvrdnje o ljudskim pravima i demokratiji. Ta smiješna i tragična priča traje već više od sedamdeset godina, a svako malo, dodaju joj se nove stranice.
Cionisti su otetu Palestinu od prvog dana pretvorili u terorističku bazu. Izrael nije država, već teroristička baza protiv palestinskog naroda i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv tog zločinačkog režima je borba protiv nepravde i terorizma; što je dužnost svih.
Važno je napomenuti da, iako je okupatorska vlada osnovana 1948.god, prvi koraci prema otimanju te osjetljive tačke u islamskom regionu započeli su godinama prije toga. Tih godina Zapad se aktivno miješao u pitanja islamskih zemalja kako bi na vlast doveo sekularizam, radikalni i slijepi nacionalizam i kako bi na vlast postavio tiranske vlade, predane Zapadu ili njihove marionete. Proučavanje događaja tih godina u Iranu, Turskoj i arapskim zemljama od Zapadne Azije do Sjeverne Afrike obznanjuje gorku istinu da su slabost i podijeljenost u islamskom ummetu bili uvod u katastrofu otimanja Palestine. Taj udarac je islamskom ummetu nanesen od strane arogantnog svijeta.
Poučno je to da su u tom vremenu, oba kampa – i kapitalizam i komunizam – stigli do zajedničkog djelovanja. Engleska je kreirala prvobitnu zavjeru i pratila njeno izvršene, cionistički kapitalisti na sebe su preuzeli njeno sprovođenje novcem i oružjem, a Sovjetski Savez bila je prva država koja je priznala osnivanje ilegalne vlade i tamo poslala veliki broj Jevreja.
Okupatorski režim je proizvod stanja u islamskom svijetu s jedne strane, i te zavjere, napada i agresije Evrope s druge strane.
Danas stanje u svijetu nije kao tih dana – to uvijek trebamo imati na umu. Danas je omjer moći promijenjen u korist islamskom svijetu. Različita politička i društvena dešavanja u Evropi i Americi, pokazale su slabosti i duboke podjele u sistemu i upravljanju, kao i u moralu Zapadnjaka naspram ostatka svijeta. Dešavanja tokom izbora u Americi i ispit koji je osramotio samozadovoljne i arogantne lidere, kao i neuspješno suočavanje s pandemijom koronavirusa u Americi i Evropi i sramni detalji vezani za njega, kao i nedavni politički i društveni nemiri u najvažnijim evropskim zemljama pokazatelji su dekadence kampa Zapada.
S druge strane, jačanje snaga otpora na naosjetljivijim islamskim teritorijama, jačanje odbrambenih i ofanzivnih kapaciteta, jačanje samosvjesnosti, motivacije i nade muslimanskih naroda, rast naklona prema islamskim i kur’anskim parolama, naučni napredak, jačanje traženja nezavisnosti i samodovoljnosti među narodima su blagoslovljeni pokazatelji koji nagovještavaju bolju budućnost.
U toj blagoslovljenoj budućnosti, saradnja muslimanskih zemalja mora biti glavni i osnovni cilj, a to se ne čini toliko nedostižnim. Osovina te saradnje je Palestina u značenju cijele države i sudbina Kudsi Šerifa. To je istina koja je uputila srce rahmetli Imama Homeinija ispunjeno svjetlošću da odredi Međunarodni dan Kudsa posljednjeg petka mjeseca Ramazana.
