Kao što znamo, različiti pogledi na život Imama Homeinija (r.a.) su puni neprocjenjivih lekcija za sve one koji žele voditi islamski način života. Ovdje ćemo prikazati neke od njegovih manira i ponašanja u kući i u njegovom bračnom životu, za dobrobit parova, posebno za mlade parove koji trebaju znati kako život prilagoditi islamskim učenjima.
Kao što je pripovijedano od strane njegove porodice, Imam Homeini (r.a.) je bio najsrkomniji prema svojoj supruzi, u svim prilikama (kao što je bio prema svima) pozivajući se na vjerska učenja i hadis Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,: “Najčestitiji od ljudi su oni skromni, dok su u nadređenoj poziciji ostalima.”Ovaj hadis nas uči da kada smo u moćnoj poziciji, da se obavezno prema drugima odnosimo na najskromniji način. Kao što znamo, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je svojim ponašanjem bio najbolji primjer skromnosti. On, mubarek, je uvijek sjedio i jeo na zemlji, vlastitim rukama bi muzao ovcu, prihvatao bi hranu koju bi mu ponudile sluge i najljepše bi se ophodio prema članovima svoje porodice.
Kao što vidimo, Imam Homeini (r.a.) je bio potomak i najbolji učenik Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bio je jako skroman, milosrdan, blag i pun poštovanja prema svojoj porodici, posebno prema svojoj supruzi. Prenosi se da Imam Homeini nikad ne bi naredio svojim ukućanima čak ni da mu donesu čašu vode, on bi to uradio za sebe, iako je bio u poziciji lidera Islamske revolucije i osnivač sistema Islamske Republike Irana. Njegov odnos prema supruzi kroz bračni život je bio pun poštovanja i veoma znamenit, kao što je potvrdila njegova supruga o tome: “Imam me je uvijek veoma poštovao. Uvijek bi mi ponudio najbolje mjesto za sjedenje u sobi, i nikad ne bi počeo sa jelom dok ja ne bih došla i prva počela jesti. Također, nikad me ne bi pustio da radim kućne poslove u njegovom prisustvu, ili bi radio i on, ili bi naredio našim kćerkama da to obave. Nikad u kući nije govorio neljubaznim ni riječima nepoštovanja. Jeo je jednostavnu hradnu (često hljeb i sir, ili jaje ili malo supe), čak bi sebi napravio čaj kada su ostali članovi porodice zauzeti ili spavaju. I, Imam mi je u velikoj mjeri pomagao u odgoju djece; kad su naša djeca bila novorođenčad i trebala brigu noću, smjenjivao bi se sa mnom u sjedenju i nadgledanju njih, on bi sjedio dva sata i nadgledao djecu dok bih ja spavala, a onda bih ja sjedila po dva sata dok bi on spavao.”
Pored toga što je bio zadovoljan jednostavnom hranom, Imam je, također, vodio računa bezluksuznom životu, savjetujući svojoj supruzi da bude ista, naprimjer, da popravlja ćilime i odjeću što je moguće više, umjesto kupovine novih, radi izbjegavanja čak i trunke rasipanja. Također, postojalo je veliko međusobno povjerenje između Imama i Homeinija (r.a.) i njegove supruge, kao što je preneseno od bliskih članova porodice, kad ja Imam bio protjeran u Tursku, od strane šaha Pahlevija, njegov posebni pečat, koji je bio važan za svakog religijskog lidera i autoriteta, bio je povjeren njegovoj supruzi, koja ga je vjerno čuvala u tajnosti. Kasnije, kada se Imam Homeini preselio u sveti grad Nedžef, po nekom je poslao pismo svojoj supruzi (koja je tada bila u Iranu, pa se kasnije pridružila Imamu u Nedžefu) da dostavi pečat osobi (koju je imenovao u pismu). Uradila je kako je Imam rekao i pečat je donesen od strane te osobe u Nedžef i dostavljen Imamu Homeiniju. Potom su ljudi u okolini znali koliko je Imam Homeini vjerovao svojoj supruzi. Zasigurno, uzajamno povjerenje u bračnom životu je od krajnjeg značaja, i to je baza uspjeha,ljubavi i sreće.
Kada je posrijedi odgajanje djece, Imam Homeini je bio simbol islamskog znanja i prakse, jer je, zaista, vjerovao u Božije učenje uključujući riječi Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: “Pobožan potomak je cvijet od cvjetova džennetskih, pa roditelji trebaju pokušati podizati svoju djecu propisno…” Prema tome, Imam Homeini je bio veoma brižan u usavršavanju i podučavanju djece i poručio je svima da “budu iskreni prema djeci kako bi djeca izrasla u iskrene osobe. Roditelji su dječiji uzori. Ako se mi ponašamo propisno prema njima u njihovom prisustvu, oni će naučiti propisno ponašanje. Uradi ono što kažeš djeci, i ispuni ijedno obećanje koje si im dao.” Imam je veselim osmijehom tolerirao dječiju razonodu i pokazao mnogo ljubavi i naklonosti prema njima, i prema svojoj vlastitoj djeci, i prema unučadima, kao i prema tuđoj djeci. Vjerovao je da djeca trebaju biti prihvaćena za igru i zabavu, te da ograničavanja trebaju biti određena nakon odrastanja, kada ih budu razumjeli. De facto, i prema islamskim učenjima, znao je da strpljivost i opraštanje tokom igre sa djecom (što ponekad zna biti uznemirujuće) donosi veliku nagradu od Allaha, kao što je rekao jednoj od članova porodice, nakon što se žalila na nestašluk svoje djece: “Ja sam spreman da se mijenjam sa tvojom nagradom koju ćeš dobiti od Boga zbog toleriranja nestašluka svoje djece, za nagradu za svoja vlastita djela i zasluge.” Ovo pokazuje kako je Imam vjerovao u ono što je zagovarao. Neka Allah blagoslovi Imama Homeinija (r.a.) i uputi nas da pratimo njegove stope i djela, inspirirana učenjima njegovog Gospodara. Amin!
