Nizami Gandžavi ( perzijski نظامی گنجوی u prevodu Nezami iz Ganđa) ( 1141 -1209 ). Nizami ili Nezami čije je pravo ime bilo Džemaluddin abu Muhammed Ilijas ibn Jusuf ibn Zeki bio je sunitski musliman i perzijski pjesnik iz 12 vijeka. Nizami se smatra najvećim pjesnikom romantične epike u perzijskoj književnosti. On je perzijskoj epici donio kolokvijalni i realistični stil. Njegova zaostavština naširoko je cijenjena i zajednička za Avganistan, Azerbejdžan,Iran, oblast Kurdistana i Tadžikistan.
Njegovo lično ime je bilo Ilijas, a književni pseudonim Nizami ( nalazimo i kao Nezami). Rođen je u gradskoj porodici u gradu Ganđ ( na teritoriji današnjeg Azerbejdžana), a koji grad je bio u sklopu carstva Seldžuka i vjeruje se da je cio svoj život proveo na Južnom Kavkazu. Ganđa je u to vrijeme bio grad pretežno naseljen iranskom populacijom. Kako Nizami nije bio dvorski pjesnik ne pojavljuje se u analima dinastija. Malo je činjenica poznato o Nizamijevom životu, jedini izvor su njegova djela koja ne daju puno informacija o njegovom privatnom životu.
Nizami je rano ostao bez roditelja i podigao ga je brat njegove majke Hadži Omer, koji je na sebe preuzeo brigu o Nizamiju i pružio mu odlično obrazovanje. Njegova majka Raisa je bila kurdskog porijekla, a otac čije je ime bilo Jusuf, prema nekim izvorima je mogao biti iz grada Qom. Nizami se spominje kao Perzijanac i/ili Iranac. Ženio se tri puta. Prva žena, koja mu je rodila jedinog sina Muhammeda, postala je njegova „najvoljenija žena“. Umrla je nakon što je Nizami završio svoje djelo „ Husro i Širin “. I druge dvije žene su umrle rano, a kako su se i njihove smrti podudarale sa završavanjem njegovih djela, to je natjeralo pjesnika da kaže :“ Bože, zašto za svaku mesneviju moram da žrtvujem po jednu ženu !“
Nizami se smatra filozofom i gnostikom koji je ovladao različitim poljima islamske misli. Često je oslovljavan počasnom titulom „ hakim Nizami“ ( mudrac iz Nizamija).U to vrijeme se podrazumijevalo da su pjesnici vrsni poznavaoci mnogih oblasti, ali čini se da je Nizami bio baš izuzetan na tom polju. Njegove pjesme pokazuju ne samo da je u potpunosti poznavao arapsku i perzijsku književnost i usmenu i pisanu tradiciju, nego je poznavao razne oblasti kao što su matematika, astronomija, astrologija, alhemija, medicina, botanika, tumačenje – tefsir Kur’ana, islamska teorija i pravo, iranski mitovi i legende, istorija, etika, filozofija, ezoterična misao, muzika i vizuelne umjetnosti. Njegov jak karakter, društvena osjetljivost i poznavanje usmenih i pisanih istorijskih izvora, kao i njegovo bogato perzijsko kulturno naslijeđe,ujedinjuju preislamski i islamski Iran u stvaranju novog standarda književnog dostignuća. Kao produkt iranske kulture svog vremena, on ne samo da je stvorio most između preislamskog i islamskog Irana , već i između Irana i cijelog antičkog svijeta.
Do kraja 10.vijeka perzijska književnost je postala rasprostranjena od istočnog Mediterana do obala Indijskog okeana. Seldžuci su kontrolu nad Gandžom preuzeli krajem 11. vijeka (1075) i proširili perzijsku književnost zapadno na svoje dvorove. Nizami je uživao podršku raznih vladara i posvećivao je svoje epove raznim dinastijama. Iako je uživao podršku mnogih vladara i prinčeva izbjegavao je život na dvoru. Posvećivao je pažnju čitanju Firdusijeve Šahname koju je koristio kao izvor u pisanju svoja tri epa: Sedam lijepih tijela, Husro i Širin i Iskendernama.
Nizami je živio u doba političke nestabilnosti ali i intenzivne intelektualne aktivnosti, što se i odražava u njegovoj poeziji. Sva Nizamijeva djela su dostupna u pet zbirki rimovanih polustihova. U svojim stihovima Nizami daje monoteistički prikaz postojanja i navodi dokaze Božijeg postojanja.
Nizami je zapravo najveći pripovjedač u istoriji perzijske poezije. Njegova grandiozna djela vjekovima su predstavljala svjetionike i glavnu inspiraciju kasnijim pjesnicima i književnicima. Samo mali korpus njegove lirske poezije uglavnom kasida (oda) i gazela (lirskih pjesama ) je ostao sačuvan. Nizami je najpoznatiji po svojih pet dugih proznih spjevova koji su sačuvani. On je svoje pjesme posvetio raznim vladarima regiona, kao što je to tada bio običaj kod velikih pjesnika, ali je izbjegavao život na dvoru. Nizami je bio majstor stila mesnevije ( distiha ) . Pisao je pjesnička djela od kojih je najpoznatije Pentada ( Pandž gandž – Pet dragulja ), također poznato i po perzijskom izgovoru arapske riječi pet – petica: Hamse. Prvo od pet „ dragulja „ se naziva Riznica tajni , a slijedeća su srednjevjekovne romanse : Husref i Širin, Lejla i Medžnun, Sedam lijepih tijela, Iskender-nama.
Riznica tajni ( Mahzan al asrar )
Ovo je filozofski spjev o duhovnim i praktičnim pitanjima života, gdje Nizami ukazuje čitaocima na vrhovni položaj čovjeka među Božijim stvorenjima, da ovaj život ima svoj kraj te da je neophodno pripremiti se za život nakon smrti. Ovo djelo je prevedeno na engleski jezik 1945.g.
Husref i Širin ( Husro i Širin )
Ovo djelo, ep, zasnovan na istinitom događaju iz predislamske Perzije, opisuje ljubav između Husrefa koji je pripadao Sasanidima i princeze Širin koja je pripadala Jermenima. Ovo se smatra Nizamijevim remek djelom.
Lejla i Medžnun
Spjev je zasnovan na popularnoj arapskoj legendi o neostvarenoj ljubavi. Nizami je u ovoj priči koristio mnoge arapske anegdote kojima je dodao jaku perzijsku notu.
Iskendernama ( Iskender-name)
Ovo je romansa o Aleksandru Velikom. Ova priča u dva dijela (Šarafname i Igbalname ) se zasniva na islamskim predanjima o Zulkarnejnu, njegovom osvajanju Afrike, Perzije i Indije, njegovom braku sa Darijom, kćerkom perzijskog vladara, te Aleksandrovom posjetom Mekki . Šarafname je na engleski jezik prevedeno 1881.g.
Sedam lijepih tijela ( Haft pejkar poznato i kao Behramname )
Ovo djelo se temelji na predislamskoj perzijskoj priči o kralju Bahramguru.
Nizamijeva poezija je utjecala na razvoj perzijske, arapske, turske, kurdske i urdu poezije kao i mnoge druge. Zapadne enciklopedije poput Enciklopedija Islama, Enciklopedija Iranika, Enciklopedija Britanika i Prilozi orjentalista iz mnogih zemalja smatraju Nizamija najgenijalnijim pjesnikom romantične epske poezije u perzijskoj književnosti. Nizamijeva poezija nije samo utjecala na pjesnike nego i na istoričare koji su njegova djela koristili kao svoje izvore.
Johan Volfgang Gete je napisao : “ Za Irance je oduvijek bilo od vitalnog značaja memorisanje i recitovanje njihovog književnog naslijeđa čime izražavaju svoje poštovanje prema snazi pisane i usmene riječi. Čak i danas nacionalna strast za poezijom se stalno podstiče putem radija i televizije, u čajdžinicama, u svakodnevnom razgovoru, u književnim društvima, te putem takmičenja u recitovanju poezije. „
Nizamijevo djelo „ Lejla i Medžnun“ je bilo inspiracija Eriku Kleptonu, engleskom pop pjevaču, za njegov hit „ Layla “. A njegova pjesma „I am yours“ sa albuma „ Layla and other assorted love songs“ je Nizamijeva pjesma za koju je Klepton napisao muziku. Album je objavljen 1970.g.
Na Univerzitetu Kembridž je 2004.g. održana konferencija o Nizamiju.
Sovjetski baletni ansambl je izveo balet „ Lejla i Medžnun “ po kome je snimljen film.
