Naslovnica Perzijski jezik i književnost Iranski književnici Rudaki – otac klasične perzijske poezije

Rudaki – otac klasične perzijske poezije

63
0

Abu Abdulah Džafer ibn Muahamed Rudaki je u svoje vrijeme bio poznat kao Adem pjesnika ili Učitelj pjesnika i smatra se jednim od prvih velikih književnih genija modernog perzijskog jezika.

Rođen je u planinskom selu Rudek u blizini Semerkanda koji se nalazi u Pendžikentskom području današnjeg Tadžikistana. Po nekim znacima u njegovoj poeziji, kao i u poeziji pjesnika poslije njega, godina pjesnikovog rođenja je negdje između 855. i 860. godine dok se njegova smrt veže za 940. godinu.

Rudekijev mauzolej u Pendžrudu

O školovanju Rudekija ima malo podataka. Historičar i filolog Muhamed Ufi piše:

“Bio je tako oštrouman i razuman da je u osmoj godini naučio napamet čitav Kur’an, a naučio je čitati i počeo pjevati pjesme i izrekao je konciznih misli, tako da ga je narod dobro primio, pa je postao bogat. Svevišnji Gospod mu je bio podario lijep i privlačan glas i zbog toga se počeo baviti muzikom i od Ebul-Abeka Bahtijara, koji je bio majstor u tome naučio je svirati berbat (vrsta laute) i u tome je postao vješt. O njemu je glas stigao na sve strane i emir Nasr ben Ahmed Samani, koji je bio emir u Horasanu doveo ga je kod sebe, i njegovi poslovi krenuli su nabolje”.

Sve do pojave opširnije monografije o Rudekiju, koju je napisao iranski historičar književnosti Seid Nefisi, smatralo se da je Rudeki rođen slijep. Međutim, Nefisi je na osnovu dokumenata i analize njuegovih stihova utvrdio da je Rudeki imao vid, ali da je pri kraju života oslijepljen.

O broju stihova koje je napisao Rudeki, ne postoji jedinstveno mišljenje, pošto nije sačuvano sve ono što je napisao. Nefisi je do sada našao po raznim zbirkama i nabrojao svega 804 stiha od Rudekija i to 362 stiha iz kasida, 64 stiha rubaija, 224 stiha raznih lirskih stihova i 154 stiha poema.

Jezik Rudekija za njegovo vrijeme bio je dosta jednostavan i jasan. On vrlo malo upotrebljava arapskih riječi, a vrlo često upotrebljava obične riječi iz svakidašnjeg života. On je i leksikom i melodijom svoje poezije nastojao da se približi narodnoj poeziji. Rudekijevo književno nadahnuće raslo je obogaćivalo se na narodnim izvorima njegovog zavičaja. Dosta se koristio narodnim izrekama i poslovicama. Stihovi su mu jednostavni, ali istovremeno sažeti i na visokom umjetničkom nivou. Lišeni su izvještačenosti svojstvene drugim pjesnicima. Srednovjekovni teoretičari stiha prozvali su njegovu poeziju nedostupnom lahkoćom. Može se reći, uz svu oskudnost i ograničenost sačuvanog materijala Rudekijevog stvaralaštva, da je on bio veliki umjetnik riječi, kao i muzike, koji je za duže vrijeme trasirao i odredio pravac razvoja poezije u Iranu i Srednjoj Aziji.

Iz Rudakijeve poezije:

زندگانی چه کوته و چه دراز                   نه به آخر بمرد باید باز؟

   خواهی اندر عنا و شدت زی      خواهی اندر امان به نعمت و ناز

       این همه روز مرگ یکسانند             نشناسی ز یک دگرشان باز

“Život kratak ili dug, nije vječan, najzad umrijeti se mora.

Da li ćeš živjeti u stradanju i bijedi ili ćeš živjeti u sigurnosti i blagostanju,

na dan smrti sve je isto, ne raspoznaje se jedno od drugog.

(Historija perzijske književnosti, dr. Bećir Džaka)

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.