Islam je vijekovima dominantna i službena religija Irana. Postojanje brojnih džamija ukazuje na neprekinuto prisustvo islama u iranskom društvu. Islam je riječ arapskog porijekla koja označava “pokoravanje, predanost”, a njen sljedbenik je musliman, što znači onaj koji je pokoran i predan (Bogu).
Islam je religija čiji principi obuhvataju sve aspekte života. Muslimani vjeruju da se svi bez razlike – individualci, grupe i vlade – moraju pokoriti Božijoj volji onako kako je ona izložena u Kur’anu, koju smatraju Knjigom objavljenom poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.) od Boga. Kur’an uči da je Bog Jedan i da nema saučesnika. On je Stvoritelj svega, i Onaj Koji ima apsolutnu vlast nad svima. Vjernici u Boga, koji budu pokorni Njegovim naredbama, kao nagradu za njihovu pokornost i vjeru, zaslužiće vječni život prepun obilja i nagrada i otići u raj (džennet), dok će oholi i nepokorni poricatelji biti osuđeni na vječiti boravak u najtežim mogućim uslovima, tj. paklu (džehennem).
Od početka stvaranja Bog je slao Svoje poslanike, kao što su Musa (Mojsije) i Isa (Isus), sa uputom neophodnom za dostizanje vječnog života, u nizu koji je kulminirao objavom Muhammedu (s.a.v.s.), koja je kao takva savršena Božija Riječ (Kur’an). Islam se sastoji od pet velikih dužnosti, ili stubova. To su:
- šehadet, ili iskreno svjedočenje vjere u Božje Jedinstvo, i poslanstvo Muhammeda (s.a.v.s.),
- salat, ili molitva koja se obavlja u naznačeno vrijeme pet put u toku dana,
- zekat, odnosno milostinja koja se iz zahvalnosti prema Božanskoj milosti daje onima kojima je najpotrebnije,
- post u svetom mjesecu Ramazanu,
- hadždž, odnosno hodočašće u Mekku, koji se po mogućnosti mora obaviti jednom u toku života.
Sveti zakon islama, šerijat, je zakon koji obuhvata sve aspekte čovjekovog života, a ne samo vjersku praksu. Šerijat propisuje i definiše islamski način života.
Najveći dio muslimanskog stanovništva Irana, a prema statistici iz 2006. godine tačno 98,5%, pripada šiitskom ogranku, jednoj od dvije najveće postojeće grane islama. Iranski šiizam je dvanaestoimamski šiizam, koji se odlikuje vjerovanjem da se Božija poruka čovječanstvu prenosila preko poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) i dvanaestorice imama (a.s.), koji su bili historijske ličnosti. Posebna karakteristika ove grane islama jeste vjerovanje da je posljednji imam, Mahdi (a.s.), rođen 868. godine, još uvijek živ, i da počev od svog najranijeg djetinjstva, tačnije od 872. godine, živi u skrovitosti, iz koje i dalje upućuje muslimane, a da će se prije Sudnjeg dana pojaviti kao spasilac čovječanstva. Šiitska vjerovanja Iranaca umnogome obilježavaju njihove običaje, a jedan od najupečatljivijih su svetkovanje ili žalovanje u danima koji su vezani za rođenje ili pogibiju nekog od šiitskih imama.
Svetilišta
Duboka ukorenjenost života u vjeri rezultirala je, između ostalog, i u nicanju niza svetilišta širom Irana, pa čak i u formiranje cijelih gradova koji se smatraju svetim.
Izrastao iz sela, u kome se nalazila kula Sanabad, gdje je u prvoj četvrtini devetog vijeka, nakon mučeničke smrti sahranjen osmi šiitski imam, Reza (a.s.), grad Mešhed, u provinciji Horasan, smatra se danas najvećim svetilištem šiitskog Irana. Posećuju ga domaći vjernici, ali se usljed velikog priliva vjernika, prvenstveno iz zemalja regiona, Jemena, Iraka, Indije, Pakistana, Afganistana, smatra svetilištem šireg značaja u muslimanskom svijetu uopšte.
Drugi sveti grad, koji se ne može zaobići kada se pokrene ova tema, jeste svakako Kom, u istoimenoj provinciji. Kom je oduvijek bio vodeći centar šiizma u kome su generacije vjernika, kasnije teologa i filozofa šiizma i islama, sticale i produbljivale svoja znanja o vjeri. Rahmetli imam Homeini spada među njih.
Danas je grad Kom mjesto koje vjernici posjećuju u najvećem broju, privučeni kako svetim mjestima, poput mezara hazreti Masume (s.a.), kćeri sedmoga imama (a.s.), a sestre imama Reze (a.s.), tako i velikim brojem znamenitih vjerskih obrazovnih institucija velike tradicije i visokog ranga.
Vjerske i nacionalne manjine
Ustav Islamske Republike priznaje zoroastrijanizam, hrišćanstvo i judaizam. Sljedbenici ovih religija slobodni su da praktikuju vjerske obrede i ceremonije u svojim vjerskim objektima.
Veliki broj hramova svih vjera pored muslimanskih bogomolja ukazuju na miran i zajednički suživot. Tako na primjer, sem predstavnika u Parlamentu, iranski Jevreji imaju preko 30 sinagoga širom zemlje, svoje asocijacije, javna glasila i privatne škole. Hrišćanska zajednica Irana sastavljena je od potomaka Jermena i Asiraca koji od davnih vremena žive u duhu tolerancije sa ostalim konfesijama. Jermeni, kao i ostale manjine, imaju svoje škole, magazin na maternjem jeziku pod nazivom “Alik”, i predstavnike u državnom Parlamentu.
U gregorijanskim i katoličkim crkvama, kao i vjerskim centrima Jermena i protestanata, kojih ima preko dvadeset, slobodno se obavljaju sve vjerske ceremonije i obredi.
Asirci su okupljeni u udruženjima koja se staraju o članovima njihove zajednice, crkvama gdje se održavaju religijske svetkovine i drugim javnim centrima. Kao i ostale manjine, i oni imaju svoje predstavnike u Parlamentu.
Zaratustrina religija raširila se u Iranu mnogo prije pojave islama. Zoroastrizam je drevna iranska religija sa dualističkim učenjem čiji je osnivač mistički poslanik, Zaratustra, i koja se oblikovala do VII vijeka p.n.e. Vodeća doktrina ove religije jeste neprestana borba između principa dobra i zla u svijetu, oličena u božanstvu dobra, Ahura Mazdi i zla koga predstavlja Ahriman. Njene eshatološke ideje o kraju svijeta, sudu, proživljenju i budućem spasitelju koga će roditi djevica, imale su snažan uticaj na judaizam i hrišćanstvo.
