Most Hadžu je sagrađen oko 1650. godine za vrijeme vladavine Šaha Abasa II, graditelja čuvenih džamija i palata u Isfahanu. Ovaj most ima 23 lukova, dug je 133 metra a širok 12 metara, i jedan je od najboljih primjera perzijske arhitekture na vrhuncu safavidskog kulturnog uticaja u Iranu.
Služio je za prelaz između obala, ali i kao brana i povezivao je Hadžu kvart na sjevernoj obali sa južnim kvartovima preko rijeke Zajande. Uz to je služio i kao mjesto za javna okupljanja. Na mostu su postojala zaštitna vrata ispod lukova koja su regulisala protok vode u rijeci. Kada su vrata bila zatvorena, razina vode iza mosta je bila podignuta i služila za navodnjavanje vrtova uz rijeku.
Prvi sprat ovog mosta je u obliku dugačkog hodnika sa mnogim mjestima za odmor njegovih posjetilaca. Sa ovog sprata, dva stepeništa vode do gornjeg sprata, koji se sastoji od brojnih manjih i većih prostorija oslikanih predstavama iz doba safavidske epohe, koje su se upotrebljavale za proslave i različite ceremonije u prošlosti. Centralnu poziciju mosta Hadžu zauzima građevina s koje se pruža lijep pogled na okolne bašte na obalama Zajande.
Nekada je gornji je dio mosta služio konjima i zaprežnim vozilima, a donji je bio mirniji, namijenjen šetnjama prolaznika. Sada je saobraćaj motornih vozila preko mosta zabranjen a niži dio mosta je dostupan pješacima i prolaznicima, tu se nalaze i tradicionalne čajdžinice, koju posjećuju mnogobrojni domaći i strani turisti.
