U iranskom kalendaru 14. april je registrovan kao Dan sjećanja velikog iranskog poete Attara Nišapurija. On je poznat kao pionir sufijske poezije i književnosti i bio je stari prijatelj Hazreti Behauddina Veleda, oca Hazreti Mevlane. U toku selidbe Mevlanine porodice iz velikog Horasana, Attar i Baha Veled su imali dug susret u Nišapuru gdje je Attar darovao jedno svoje djelo Hazreti Mevlani.
Attar Nišapuri, poznatiji po svojim književnim pseudonimima Faridudin i Attar (pers: attar znači apotekar) bio je pjesnik i teoretičar sufizma koji je ostavio ogroman i trajan uticaj na perzijsku poeziju.
Attar je još od djetinjstva bio naklonjen tesavufu, te tako u uvodu djela Spomenica dobrih kazuje:
„Ljubav prema ovoj skupini (sufijama) još od djetinstva talasala je moju dušu, a njihove riječi radovale su moje srce.“ Na drugom mjestu kaže: „Razlog što sam se prihvatio ovog posla jeste i to što mi je srce takvo da ga osim riječi evlija ništa drugo ne zanima“.
Attarovo čuveno djelo „Govor ptica“ ili „Sabor ptica“ je objavljeno 1177. godine i ispjevano u 4458 stihova, koji su oblikovani u formu mesnevije. Smatra se jednim od najznačajnijih djela klasične perzijske književnosti i kapitalnim djelom sufizma.
Attar je ubijen kada mu je bilo 78 godina u masakru koji su Mongoli počinili u Nišapuru, aprila 1221. godine.