Provincija Mazanderan sa svoje sjeverne strane proteže se do Kaspijskog mora i Turkmenistana, sa zapada do provincije Gilan, a sa juga do provincija Semnan i Teheran.
Ovo područje i njegova drevna historija su od velikog kulturnog značaja za Iran, dok prelijepo zeleno podneblje neprestano privlači brojne turiste i zaljubljenike prirode.
Arheološka nalazišta i kulturno-historijske građevine i spomenici samo su neke od zanimljivosti koje strani i domaći turisti imaju priliku vidjeti u Mazanderanu.
Povoljni klimatski uslovi, prostrane šume, zeleni pašnjaci, rijeke, brojni izvori mineralne vode, mnogobrojni arheološki ostaci, kulturno-vjerski centri, različitost kulturne tradicije, rukotvorine, lov i ribolov, još su neke od atrakcija u tom području.
Mazanderan ili Taberistan, kako se ranije popularnije nazivala ova drevna provincija, bio je naseljeno područje i mjesto života ljudi koji su na ovom tlu egzistirali prije Arijevaca. Ovaj narod se nazivao Tapurima, dok su svoju zemlju prozvali Tapuristan. U XIII stoljeću istovremeno sa prodorom Mongola i osvojenjem ovog područja, Taberistan biva preimenovan u Mazanderan.
Jakut Hami (526. – 575. h.g.) bio je prvi pjesnik i filozof koji je u svojim zapisima upotrijebio riječ Mazanderan. Obzirom na postojanje drugih vjerodostojnih dokumenta i zapisa iz ovog perioda, postalo je jasno da je još prije Jakuta veliki iranski pjesnik Firdusi upotrijebio riječ Mazanderan u svojoj ”Šahnami”, jer se upravo u ovoj oblasti odvijao i značajan dio života njegovog junaka Rustema.
Prodorom Mongola, ova sjeverna oblast Irana kao i većina provincija ove zemlje, pretrpjela su ogromna razaranja, a veliki dio nedužnog stanovništva je ubijen ili protjeran sa svojih ognjišta. Dinastija Safavida imala je poseban interes i zanimanje za Mazanderan, a sam šah Abas je za vrijeme svoje vladavine nekoliko puta posjetio to područje, gdje je po njegovom naređenju izgrađen grad Bahšahr, što u prevodu znači ”grad plemića”.
Provincija Mazanderan obzirom na svoje specifičnosti i različite klimatske uslove ima umjereno primorsku, umjerenu planinsku i hladnu planinsku klimu. Centralno-zapadno područje provincije proteže se do sjevernih djelova planine Alborz nastavlja se prema istoku, i ima umjerenu primorsku klimu. U ovom pojasu zbog blizine Kaspijskog mora i planinskog lanca Alborz, tj. male udaljenosti između planine i mora prevladava umjerena kontinentalna klima. Postepenim usponom prema planini Alborz povećava se nadmorska visina i mijenja se klima ove regije. Sa istoka prema zapadu, u pojasu od 300 do 1.500 metara nadmorske visine, stvaraju se pogodni uslovi za planinsku klimu.
U tom području zima je hladna i duga, a ljeto kratko. Na planinskim vrhovima Alborza, koji dostižu visinu preko 3.000 metara, prisutna je hladna planinska klima. U ovoj planinskoj regiji temperatura zraka često pada ispod 20 stepeni, zime su hladne, a ljeta kratka.
Zapanjujuća planina Ilm ili prijestolnica Sulejmana, najpoznatije je čudo iranske prirode koje se nalazi u ovom regionu, a u kojem se mogu naći velike i prelijepe kule, ledene naslage, izvori mineralne vode i bujne rijeke. Brojna izvorišta mineralne vode postojala su u tom području još prije 1.000 godina, a mineralnu vodu upotrebljavali su prvi stanovnici Mazanderana za terapiju i liječenje mnogih kožnih, koštanih, nervnih, probavnih i drugih oboljenja.
Taberijski – mazanderanski jezik ili dijalekt bio je jezik starih Perzijanaca koji je nešto kasnije pao pod uticaj drugih jezika. Do XI stoljeća kraljevi Taberistana pisali su pahlavi pismom i imali svoje kovanice.
Ispisani natpisi pahlavi pismom, koji su pronađeni u ovom području, potvrđuju ovu činjenicu. Mazanderanski jezik, sa različitim dijalektima, aktuelan je u svim oblastima ove regije.
Grad Sari, koji je najveći kulturni centar provincije Mazanderan, sa svoje sjeverne strane proteže se prema Kaspijskom moru, sa istočne prema gradu Behšahr, sa južne prema planinskom lancu Alborz, dok se sa zapadne strane proteže prema gradu Kajemšahr i planini Savad. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Sariju je živjelo 259.084 ljudi.
Prema pouzdanim podacima taberijski vojskovođa Farhan je u VII stoljeću osnovao grad Sari nazvavši ga po imenu svog sina Saruje. Sari je tokom svoje ne tako kratke historije bio svjedokom mnogobrojnih svjetlih i gorkih historijskih događaja. Nakon prodora Mongola ovaj grad bio je do temelja porušen.
Vladari iz dinastije Safavida imali su posebno interesovanje i simpatije prema ovom gradu, a izgradnjom vladine zgrade, jakih komunikacijskih prometnica i mosta na rijeci Tadžan, pristupačnost gradu postala je uveliko bolja, što je pridonijelo razvoju tog grada. Danas Sari, koji posjeduje veliki aerodrom, moderne prometnice i druga važna tehnološko-građavinska postrojenja, predstavlja jedan od najvažnijih gradova kako u regiji Mazanderana tako i u cijelom Iranu.
Pored prelijepe morske plaže, prostranih i bujnih šuma i zelenih ravnica, u ovom gradu se nalaze i vrijedni kulturno-historijski spomenici. Jedan od njih je i gradski trg sa tornjem-satom koji se može vidjeti u samom centru grada. Takođe, tu su i mnogobrojne druge historijske građavine koje ćemo vam predstaviti po redu: turbe Mula Dželaluddina – izgrađeno u prvom stoljeću Islamske vladavine, džumanska džamija – izgrađena 144. hidžretske godine, Kula sultana Zejnul-Abidina – izgrađena 809. hidžretske godine, kao i kupola imamovog sina Jahje – izgrađena krajem XV stoljeća po gregorijanskom kalednaru. Ovo su samo neke od vrijednih historijskih građavina koje se mogu posjetiti u ovom gradu.
Prelijepa priroda u okolini grada Sari doprinijela je nastanku nacionalnih parkova, a jedan od njih je Nacionalni park Samsekande, koji je udaljen 5 km istočno od grada Sari, a koji obuhvata površinu od 1.000 hektara i koji se uvrštava u prava čuda prirode. Zbog prirodnih vrela Sari je poznato kupalište i lječilište u zemlji i šire.
Nacionalni parkovi u ovom području su od velikog značaja za život i egzistenciju mnogih divljih životinja i ptica s jedne, pogodno tlo za očuvanje prirode i idelano mjesto za uzgoj iranskih žutih srndaća, s druge strane.
Široki i moderni auto-put, koji prolazi kroz guste šumske predjele, pokraj rijeka i kraj obale Kaspijskog mora, vodi nas do grada Ramsar koji je takođe jedan od važijih centara i turističkih destinacija domaćih i stranih turista.
