Naslovnica Iranska historija, umjetnost i kultura Nauka i tehnologija

Nauka i tehnologija

296
0

Stav islama prema nauci

U islamu, nauka i izučavanje imaju posebno mjesto. Prvi objavljeni kur’anski ajeti podstiču ljude na učenje i sticanje znanja. Stav islama je da su nauka i izučavanje neophodni za dobrobit, napredak i zdrav razvoj ljudske zajednice. Islam uči da nauka treba da doprinosi miru, prijateljstvu i moralu. Većina učenjaka i mislilaca tokom historije islama, i u najtežim uslovima su se bavili izučavanjem, istovremeno podstičući i druge na proučavanje i širenje nauke. Ajatolah Hamenei, lider Islamske revolucije, o važnosti izučavanja i proučavanja kaže:

“Sigurno da zemlje koje ne pridaju veliku pažnju nauci, ne mogu biti ponosne, nezavisne, bezbjedne. One polako gube svoj identitet. Priroda života čovjeka i tok njegovih životnih poslova treba da se zasnivaju na nauci.”

On je pozvao iranski narod i zvaničnike da se aktiviraju na polju usavršavanja u svim naučnim i privrednim oblastima.

“U našoj zemlji treba da prevlada atmosfera naučnog napretka i inovacija. Svi zvaničnici imaju obavezu da pruže materijalnu i moralnu podršku onima koji mudro udaraju temelje za nove poslove i inicijative u okviru ispravnog upravljanja, a u službi naroda koji će se i praktično okoristiti njihovim uspjesima. Pogled islama prema nauci je častan i plemenit, daleko od prohtjeva i egoizma, pogled zasnovan na duhovnosti. Mi nauku želimo za to dobro, a da bi to i učinili, potrebno je da učinimo mnogo napora.”

S obzirom na to da islam svojim sljedbenicima naređuje da se bave naukom i sticanjem znanja, Iran je, poštujući ovaj kur’anski imperativ, ostvario veliki napredak u baznim naučnim oblastima. U zemlji se svakodnevno uvećava naučni potencijal. Fascinantan naučni razvoj zabilježen u Iranu posljednjih godina je rezultat truda i zalaganja mladih Iranaca.

Prije pobjede Islamske revolucije, odnosno za vrijeme vladavine bivšeg šahovog režima, naučno-tehnološki razvoj nije bio prioritet Irana. Pahlavijski režim je bio zavisan od Zapada. Islamska Republika Iran je u cilju ostvarenja dugotrajnog razvoja, učinila važne korake. Iranski istraživači i naučnici su samostalno i bez pomoći iz razvijenih zemalja, ostvarili značajna dostignuća u raznim naučnim oblastima prirodnih nauka, među kojima posebno mjesto zauzima proizvodnja matičnih ćelija, nuklearne energije i nano tehnologije.

Smatrajući da iranski narod može da odigra glavnu ulogu u opštem razvoju, s obzirom na bogatu historiju, kulturu i naučnu zaostavštinu, ajatolah Hamenei je pozvao iranski narod i zvaničnike da poboljšaju i ubrzaju razvoj zemlje i istakao da je cilj Irana da nadoknadi propušteno tokom godina stagnacije.

Inovativni zamah u Islamskoj Republici

Važan faktor naučnog i istraživačkog razvoja Irana je poklanjanje posebne pažnje širenju nauke u periodu nakon pobjede Islamske revolucije. Tada je osnovano više stotina fakulteta i ustanova za visokoškolsko obrazovanje. Na njima je povećan obrazovni nivo, što je osiguralo potrebe zemlje za mladim naučnicima koji su se posvetili nauci i istraživanju. Time su stvoreni uslovi za razvoj inovacije, posebno među mladima i studentima. Prije pobjede Islamske revolucije, u Iranu je bilo 150.000 studenata, dok je ovaj broj danas daleko veći i iznosi 2.400.000. U Iran su prije Islamske revolucije dolazili ljekari iz zemalja u razvoju, poput Indije, Bangladeša i Pakistana, jer nije bilo dovoljno domaćeg kadra. Danas Iran ima dvostruko brojniju populaciju u odnosu na taj period, a ima više ljekara nego što je potrebno. U Iranu je 1978. godine bilo oko 7.000 ljekara specijalista, a danas ih je preko 70.000. Prema podacima Instituta za naučne informacije (ISI), u Iranu je u prvoj polovini 2011. godine objavljeno 18.323 naučnih članaka (u odnosu na 1979. godinu kada ih je bilo svega 499), čime se našao na 21. mjestu u svijetu po doprinosu u oblasti istraživačkih članaka koji su objavljeni u prestižnim naučnim časopisima. U proteklih 10 godina UNESKO je više puta imenovao Iran kao jednu od najuspješnijih zemalja svijeta u borbi protiv nepismenosti. Iran je 1976. godine imao 28,7% pismenih osoba starijih od šest godina, da bi 2003. godine taj procenat bio znatno viši i iznosio 85%.

Svake godine iranski učenici, inovatori i intelektualci učestvuju na naučnim olimpijadama iz oblasti matematike, fizike, hemije i ekologije, u jakoj konkurenciji sa istraživačima iz razvijenih zemalja, i uvijek osvajaju neku od medalja. Njihovi uspjesi su najbolji pokazatelj naučnog razvoja u Iranu u godinama nakon pobjede Islamske revolucije. Iran se danas nalazi na 10. mjestu u svijetu po uspjehu na naučnim olimpijadama. Iran izvozi tehnologiju koja se koristi u industriji, poljoprivredi, medicini, izgradnji brana, proizvodnji traktora i automobilskoj industriji.

Islamska Republika Iran je u posljednjih nekoliko decenija zabilježila brojne uspjehe i pomake na polju razvoja nauke i tehnologije i postala jedna od naprednijih zemalja u razvoju. Moderni svijet nauke je izuzetno dinamičan i zemlje koje žele da ga prate moraju se osloniti na vlastita iskustva i potencijale da bi usvojile nova naučna otkrića.

Nakon pobjede Islamske revolucije, Iran je ostvario veliki napredak u modernizovanju obrazovnog sistema koji je obogaćen i osavremenjen, što je posebno uočljivo u visokoškolskim ustanovama. Kada je riječ o takozvanom brzom naučnom napretku i razvoju domaće tehnologije, Iran je značajnije uspjehe zabilježio tek u trećoj deceniji nakon pobjede Islamske revolucije. Uspjeh je ostvaren i na onim poljima gdje je nauka bila apsolutno nerazvijena. Iako svjetske sile nisu blagonaklono gledale na iranske pokušaje da dostigne određeni stepen naučnog razvoja, domaći naučnici su i pored toga postigli zavidan uspjeh.

Iranski univerzitet nauke i tehnologije

Na osnovu ankete Svjetske asocijacije za naučna dostignuća i razvoj i istraživanja kanadske kompanije “Science Matrix“, Iran je ostvario najveći napredak u svijetu u domenu objavljivanja naučnih članaka i magazina. Objavljivanje naučnih članaka u Iranu je jedanaest puta brže nego u svijetu, navodi se na internet sajtu twocircles. Iran i Turska imaju najbrži naučni razvoj u svijetu, prenosi isti izvor, koji dodaje da je naučni razvoj Irana deset puta brži nego u drugim zemljama.

Iran je ovladao sa 80% komunikacijskih i informacionih tehnologija i udvostručio razvoj u oblasti vazdušnog prostora, istraživanja matičnih ćelija, nuklearne energije, avio dizajniranja, nafte, gasa i biološkog i hemijskog inženjerstva.

Nauka i tehnologija u Iranu

Naučna zajednica u Iranu visoko je produktivna, iako ekonomske sankcije otežavaju univerzitetima da nabavljaju opremu ili da šalju stručnjake na naučne skupove širom svijeta. Osim toga, Iran smatra da zaostalost na naučnom planu predstavlja jedan od osnovnih uzroka političkih i vojnih šikaniranja nerazvijenih država od strane razvijenih zemalja svijeta. Trenutno Iran za cilj ima samoodrživost na svim poljima nauke i tehnologije.

Iranska vlada izdvaja značajna sredstva za istraživanja u različitim oblastima visoke tehnologije, kao što su nanotehnologija, biotehnologija, istraživanje matičnih ćelija i informacione tehnologije. Iranska istraživačka organizacija za nauku i tehnologiju i Nacionalni istraživački institut za naučnu politiku dvije su glavne institucije pri Ministarstvu za nauku, istraživanje i tehnologiju, zadužene za uspostavljanje istraživačke politike na državnom nivou.

U Iranu su najviše razvijene teorijske i računarske nauke. Teorijski fizičari i hemičari redovno objavljuje radove u visoko cijenjenim naučnim časopisima. Uprkos ograničenjima u pogledu sredstava, objekata i međunarodne saradnje, iranski naučnici veoma su produktivni u nekoliko eksperimentalnih oblasti kao što su farmakologija, farmaceutska i organska hemija, i hemija polimera. Iranski biofizičari, posebno molekularni biofizičari, stekli su međunarodnu reputaciju još od 1990-ih. Najsavremeniji objekat za nuklearne magnetne rezonancu, mikrokalorimetri, cirkularni dihroizam i instrumenti za jednokanalno proučavanje proteina, samo su dio dostignuća iranskih naučnika tokom posljednje dvije decenije. Inženjerstvo tkiva i istraživanja biomaterijala se proučavaju u odjeljenjima biofizike. Prema podacima Državne agencije za registraciju patenata i intelektualne svojine, u Iranu je samo tokom 2008. godine registrovano ukupno 9.570 pronalazaka domaćih naučnika. To je rast od čak 38% u odnosu na 2007. godinu, a takav trend nastavlja se iz godine u godinu.

Pored toga, Iran je godišnje domaćin brojnih domaćih i međunarodnih naučnih festivala, seminara, simpozijuma i kongresa. Međunarodni festival fundamentalnih nauka “Kharazmi” i Godišnji festival medicinskih nauka i istraživanja “Razi”, promovišu najoriginalnija dostignuća u oblasti naučnih, tehnoloških i medicinskih istraživanja u Iranu.

Iran je otvoren za međunarodnu naučnu saradnju, i svi naučnici iz cijeloga svijeta rado su viđeni gosti i učesnici brojnih naučnih skupova. Mnogi dobitnici Nobelove nagrade i najuticajniji naučnici, posjetili su Iran nakon Islamske revolucije, a tokom prethodnih nekoliko decenija na iranskim univerzitetima gostovali su i brojni naučnici i predavači iz čitavog svijeta.

Iran je takođe aktivan član COMSTECH-a (Komitet za naučnu i tehnološku saradnju Konferencije islamskih zemalja) i sarađuje na brojnim međunarodnim projektima. Prema riječima Generalnog koordinatora COMSTECH-a, Iran predstavlja lidera u nauci i tehnologiji među muslimanskim zemljama.

Medicinske nauke

Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu, na polju medicine i zdravstva učinjeni su veliki i brzi koraci: unaprijeđeni su opšti zdravstveni indikatori majki i djece, a prosječan životni vijek je povećan za 13 godina. Trenutno više od 95% seoskog i 100% urbanog stanovništva Irana uživa u zdravstvenoj zaštiti, i zahvaljujući razvoju zdravstvenog sistema, većoj dostupnosti zdravstvenih usluga i primarnoj zdravstvenoj zaštiti, značajno je smanjena smrtnost novorođenčadi. Osim toga, zarazne bolesti su stavljene pod kontrolu, u svim bolnicama su otvorene hitne službe, realizovani su brojni programi čiji je cilj poboljšanje ishrane. Iran je dostigao samodovoljnost u proizvodnji neophodnih lijekova, popeo se na prvo mjesto u regionu u proizvodnji biotehnoloških lijekova i pružanju naprednih medicinskih usluga i zabilježio najveću stopu rasta naučne produktivnosti u svijetu. U zemlji je trenutno aktivno oko 50 medicinskih fakulteta koji su zaduženi za obrazovanje domaćeg medicinskog kadra i pružanje zdravstvenih i medicinskih usluga. U ranijem periodu primat su imali ljekari iz Indije, Bangladeša i Kube, dok se danas kompletno medicinsko osoblje, medicinske sestre i bolničari obrazuju u zemlji.

Zahvaljujući kapacitetima medicinskih fakulteta, u Iranu postoji mogućnost za obrazovanje medicinskog kadra iz zemalja u regionu. Trenutno u zemlji postoji 12 ogranaka medicinskih univerziteta koji su spremni da prihvate veći broj stranih studenata.

Danas je u Iranu povećan broj studenata medicine, čak i u ugroženim sredinama. Godišnje u Iranu doktorira oko 800, a u različitim medicinskim smjerovima specijalizira oko 400 studenata. Broj medicinskih fakulteta je takođe zabilježio veliki rast u odnosu na prve godine nakon pobjede Islamske revolucije, tako da danas u Iranu postoji 110 visokoškolskih medicinskih ustanova, tačnije fakulteta medicine, farmakologije i drugih medicinskih grana. Među njima se posebno ističe Medicinski univerzitet u Teheranu sa 47 istraživačka centra, 9 fakulteta, 2.500 stručnih eseja i oko 1.000 istraživačkih projekata godišnje. Ovaj Univerzitet je do sada šest puta osvajao prvo mjesto po kvalitetu i uspjehu u radu te dobio pohvale od strane Svjetske naučno informativne organizacije.

Trenutno je zdravstvenim sistemom obuhvaćeno 20.000 domova zdravlja, 1.000 zdravstvenih centara, nekoliko hiljada zdravstvenih ustanova, 115 hitni službi i oko 800 bolnica. Nakon revolucije, godišnje je građeno u prosjeku 15 bolnica, a broj pacijenata koji su išli na liječenje u inostranstvo za 20 godina je sa 4.000 smanjen na 44.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, Iran je među prve tri zemlje u svijetu koje su smanjile stopu smrtnosti trudnica, koja je prije 30 godina na 100.000 novorođenčadi bila 240, dok je danas svedena na 24, sa ciljem da se u dogledno vrijeme smanji na petnaest.

Tokom posljednjih godina, Iran je ostvario veliki uspjeh u domenu hirurških zahvata na bubrezima. Koristeći se novim metodama liječenja, iranski ljekari i hirurzi su u stanju da pomognu pacijentima u procesu ozdravljenja. Po prvi put u historiji, ne samo Irana, nego cijelog regiona Bliskog istoka, pa vjerovatno i arapskog i islamskog svijeta, iranski hirurzi su uspjeli da izvrše težak, ali nadasve uspješan, operativni zahvat laparoskopije na uzorku životinje, odnosno izdvajanja bubrega bez stvaranja teških rana. Iran je ostvario i veliki napredak u liječenju i hirurškim zahvatima na srcu i krvnim sudovima. Svrstava se u red najrazvijenijih zemalja svijeta u domenu liječenja kardiovaskularnih oboljenja kod djece, čak i u stadiju fetusa. Prema statističkim podacima, u Iranu se godišnje izvrši oko 50.000 operativnih zahvata na srcu. Jedan od novih metoda hirurškog zahvata na srcu koji se primjenjuje naziva se “metoda slušanja srca”.

Veliki napredak je postignut i u operacijama i transplantaciji arterije grudnog koša i otvorenoj operaciji srca. IR Iran je ostvarila i velike uspjehe i dostignuća u domenu hirurških zahvata na mozgu i nervnom sistemu. Dr Muhammed Nebi Ne’mati, jedan od najpoznatijih hirurga u ovom odsjeku u Iranu, kaže:

“Iran se, u domenu hirurških zahvata na mozgu i nervnom sistemu, nalazi na istom stepenu kao i moderne zemlje svijeta. Čak smo ostvarili taj uspjeh da na različitim seminarima i kongresima o hirurškim zahvatima na mozgu i nervnom sistemu hirurzima iz drugih zemalja prenosimo svoje bogato iskustvo i učimo ih novim metodama.”

Iran se trenutno nalazi među deset vodećih zemalja u oblasti transplantacije. Danas u Iranu postoji više od 80 centara u kojima se obavlja presađivanje organa kao što su srce, bubrezi, jetra, koštana srž, pluća i drugi.

Osmogodišnji rat sa Irakom ostavio je kao tužnu činjenicu veliki broj ranjenika i ratnih vojnih i civilnih invalida. Iranski ljekari i hirurzi bili su prinuđeni da se tokom rata okrenu raznim inovacijama, i u velikom broju slučajeva bili su primorani, boreći se za ljudski život, da učine neke, možda i nemoguće, hirurške zahvate. Zahvaljujući velikom iskustvu iz rata i savremenoj tehnologiji, oni su danas dostigli visok nivo u domenu ortopedije, hirurškog zahvata na kostima ili liječenju preloma kosti. Koristeći se kompjuterskom analizom, iranski stručnjaci su po prvi put u zemlji izveli složeni hirurški zahvat na koljenu. U ovoj metodi, računar je taj koji vrši razne vrste komplikovanih računskih operacija i radi na umetanju ortopedskog pomagala umjesto zgloba.

Centar za istraživanje hematologije, onkologije i transplantaciju koštane srži (HORC) u bolnici “Shariati” pri Teheranskom Univerzitetu medicinskih nauka osnovan je 1991. godine. Na međunarodnom planu, ovaj centar je jedan od najvećih centara za transplantaciju koštane srži i sprovodi veliki broj uspješnih transplantacija. Prema studiji sprovedenoj 2005. godine, specijalizovana pedijatrijska hematološko-onkološka odjeljenja (PHO) postoje u skoro svim većim gradovima širom zemlje, a 43 sertifikovana stručnjaka u ovoj oblasti pružaju zdravstvene usluge djeci oboljeloj od malignih ili hematoloških bolesti. Tri dječja zdravstvena centra imaju zajednički program sa srodnim katedrama na medicinskim univerzitetima širom zemlje. Pored hematologije, gastroenterologija od nedavno privlači pažnju brojnih nadarenih studenata medicine. Gastroenterološki istraživački centar sa sjedištem na Teheranskom Univerzitetu je od osnivanja objavio značajan broj priznatih naučnih publikacija.

Savremena transplantacija organa u Iranu datira još iz 1935. godine, kada je profesor Mohammad-Gholi Šams u bolnici “Farabi” u Teheranu izveo prvu transplantaciju rožnjače u Iranu. U Centru za transplantaciju Nemazi u Širazu, takođe jednom od pionira transplantacije u Iranu, 1967. godine izvršena je prva transplantacija bubrega u Iranu, a 1995. godine prva transplantacija jetre. Prva transplantacija srca u Iranu izvedena je 1993. godine u Tabrizu, prva transplantacija pluća 2001, a prva transplantacija i srca i pluća izvršena je 2002. godine na Medicinskom univerzitetu u Teheranu. Iran je prva vještačka pluća razvio 2009. godine, pridruživši se tako grupi od pet drugih zemalja svijeta koje posjeduju takvu tehnologiju. Trenutno, transplantacije bubrega, jetre i srca predstavljaju rutinske zahvate u Iranu, a po broju uspješnih transplantacija bubrega Iran je peti u svijetu.

Iranska banka tkiva, osnovana 1994. godine, bila je prvi objekat te vrste u zemlji. U junu 2000. godine, u parlamentu je usvojen Zakon o transplantaciji organa klinički mrtvih pacijenata, nakon čega je uslijedilo osnivanje iranske Mreže za pribavljanje organa za transplantaciju. Ovaj čin pomogao je proširenju programa za transplantaciju srce, pluća i jetre. Do 2003. godine, u Iranu je izvedena 131 transplantacija jetre, 77 transplantacija srca, 7 transplantacija pluća, 211 transplantacija koštane srži, 20.581 transplantacija rožnjače i 16.859 transplantacija jetre. 82% organa donirali su živi nesrodnici donatori; 10% klinički mrtvi donatori, a 8% živi donatori srodnici. Stopa preživljavanja pacijenata tri godine nakon transplantacije bubrega je 92,9%, a 40 mjeseci nakon presađivanja stopa preživljavanja je 85,9%.

Neuronauka je takođe jedna od naučnih oblasti koje se ubrzano razvijaju u Iranu. Nekoliko doktorskih programa iz oblasti kognitivne i računarske neuronauke osnovani su u zemlji tokom posljednjih nekoliko decenija.

Iranski hirurzi koji su liječili iranske veterane, osmislili su nov neurohirurški tretman mozga povrijeđenih pacijenata koji je zasjenio prethodno opšteprihvaćenu metodu koju je razvio dr Ralph Munslow, američki vojni hirurg. Ova nova hirurška procedura pomogla je uspostavljanju novih smjernica kojima je smanjena stopa smrtnosti komatoznih pacijenata sa ustrelnim povredama mozga sa 55% početkom 1980-ih, na čak 20% do 2010. godine.

Vakcinacija

Pohvalna je borba iranskih zdravstvenih radnika sa zaraznim bolestima, koje su prvih godina nakon pobjede Islamske revolucije bile značajan problem u zemlji. Sprovođenjem programa vakcinacije širom zemlje, Iran se približio svjetskih standardima. Danas, sa oko 95% pokrivenosti teritorije i stanovništva aktivnostima u domenu vakcinacije, slobodno se može reći da su u Iranu neke infektivne bolesti iskorijenjene. Ako bi se posmatralo povećanje indeksa vakcinacije djece do 5 godina, u periodu od prije 25 godina, pa do prije 8 godina, primijetiće se rast procenta vakcinacije djece protiv dječije paralize, difterije, tuberkuloze i hepatitisa tipa B.

Vakcinacija je prirodni fenomen u kojem se uništavaju ili slabe pojedine bakterije i virusi koji narušavaju rad imunološkog sistema i ona pomaže da se aktivira imunološki sistem protiv napada tih virusa i bakterija. Danas je u svijetu aktivan ograničen broj laboratorija koje su aktivne u procesu proizvodnje vakcina. U Iranu su aktivna dva instituta za proizvodnju vakcina – Centar “Razi” i Institut “Paster“. Istraživački centar “Razi” proizvodi različite vakcine koje se upotrebljavaju u vakcinaciji životinja ili ljudi, posebno protiv zaraznih bolesti poput difterije, dječije paralize i slično, dok se u Institutu “Paster” proizvode vakcine koje se koriste u borbi protiv različitih vrsta gripa i hepatitisa tipa B.

Profesor Husein Mir Šemsi je osnivač procesa proizvodnje vakcina u Iranu. Bio je jedan od istaknutih radnika Centra “Razi“; uložio je mnogo napora u borbi protiv pojedinih dječijih virusnih oboljenja i jedan je od najzaslužnijih medicinskih radnika koji su doprinijeli iskorjenjivanju dječije paralize u Iranu. Profesor Husein Mir Šemsi je takođe bio aktivan i u pripremanju i proizvodnji različitih vrsta seruma protiv difterije, a dao je i izuzetan doprinos u imunologiji i nauci o virusima.

Pored vakcina i različitih vrsta seruma za humanu upotrebu, u navedenim institutima se proizvode i serumi i vakcine koje se koriste u živinarstvu, stočarstvu i slično, što zadovoljava industrijske potrebe u proizvodnji mesa i uzgoju živine i stoke. Posljednjih godina, Iran je zauzeo prvo mjesto u regionu Bliskog istoka u proizvodnji različitih vrsta vakcina i seruma.

Iranski naučnici su uspjeli da proizvedu vakcinu protiv hepatitisa tipa C. Veličina ovog njihovog uspjeha najbolje se ogleda u činjenici da se i u visoko razvijenim zemljama svijeta još uvijek vodi borba protiv ove bolesti. Iranski farmaceuti i medicinski stručnjaci uspjeli su da proizvedu vakcinu tipa PPR, koja se koristi u borbi protiv kuge i pojedinih virusnih oboljenja stoke. Formiranje proizvodnog lanca za ovu vrstu vakcine je veliki uspjeh za Iran i cijeli islamski svijet.

Oftalmologija

Posljednjih godina oftalmologija, kao grana medicine koja se bavi bolestima očiju, uključujući bolesti vidnog puta – sistema u mozgu koji je zadužen za vid – zabilježila je veliki razvoj u svijetu. Zahvaljujući velikom tehnološkom napretku u svijetu medicine, posebno u uređajima koji se koriste u oftalmologiji, učinjeni su veliki koraci u liječenju raznih očnih oboljenja. Iran je jedna od zemalja koja je na ovom polju ostvarila izrazito zapažene rezultate i uspjela da se probije na svjetsku scenu, dok je u regionu Bliskog istoka bez premca.

Po riječima Jurana Helgasona, profesora Univerziteta Gutenberg u Švedskoj:
“Nivo razvoja i djelovanja naučnika i ljekara u domenu oftalmologije u Iranu je na nivou visokorazvijenih zemalja svijeta. Oftalmologija u Iranu ne zaostaje za ovom medicinskom granom u drugim razvijenim zemljama svijeta”.

Danas iranski ljekari i hirurzi, tokom liječenja raznih vrsta očnih oboljenja, poput različitih operacija na oku, transplantacije ili korekcije rožnjače, pa čak i uklanjanja pojedinih nedostataka na ljudskom oku, koriste razne savremene metode. U Iranu se mjesečno izvrši oko 200 transplantacija rožnjače, tako da ne samo da domaći pacijenti više ne moraju zbog ove procedure da odlaze u inostranstvo, već je zabilježen i veliki broj bolesnika iz evropskih zemalja koji dolaze u Iran da se podvrgnu ovom hirurškom zahvatu, a na to se odlučuju zbog izuzetno kvalitetnog i značajno jeftinijeg medicinskog tretmana.

Nakon osmogodišnjeg nametnutog rata i iračke agresije na Iran, postojao je veliki broj pacijenata sa teškim oboljenjima nastalim usljed dejstva hemijskih otrova, koji su zahtijevali brižnu medicinsku njegu i liječenje. Zbog toga su iranski stručnjaci započeli medicinska istraživanja u domenu liječenja hemijskih ranjenika – posebno onih lica kojima su oštećeni vid i očno tkivo.

Doktor Muhamed-Reza Taleb-Nežad, profesor na Univerzitetu medicinskih nauka u Širau, pronašao je novu metodu hirurškog zahvata na očnom mišiću. Ovom metodom on je u stanju da izliječi razroke osobe, ili one koji se susreću sa problemima prilikom gledanja nadole ili tokom čitanja. Implantacijom živog tkiva iz pacijentove noge, njegova metoda omogućava uspješno liječenje ovog oboljenja. Do sada su izvršena 24 slična hirurška zahvata sa oko 80% uspješnosti, odnosno, ispravljanja pomenutih nepravilnosti. Navedena metoda je tokom 2008. godine objavljena u više svjetskih medicinskih magazina.

Iranski ljekari su proizveli jednu vrstu biološkog lijepka koji se može upotrebljavati umjesto hirurškog konca. Do sada su hirurške zahvate na oku izvršavali timovi iranskih hirurga i ljekara. Međutim, ovdje se radi o savremenoj metodi koja je uspješno zamijenila tradicionalnu, i ovaj zahvat pod imenom “veliki balon” po prvi put je obavio dr Envar.

Danas se u Iranu uz pomoć lasera i radio-talasa vrše razni operativni zahvati na očnim kapcima ili licu. Dr Bahmani je po prvi put u zemlji i regionu upotrijebio metodu hirurškog zahvata za korekciju “lijenosti” očnog kapka. Ovom metodom su umanjene negativne posljedice, dok istovremeno dolazi do brzog zacjeljivanja rane. Navedena metoda je 2003. godine detaljno opisana u jednom od najpoznatijih stručnih medicinskih časopisa u svijetu.

Transplantacija rožnjače

Nakon pobjede Islamske revolucije 1979. godine, ljekari u Iranu već oko 25 godina imaju dozvolu da, u izuzetnim slučajevima, upotrebljavaju rožnjaču preminulih osoba ili onih lica koja su u komi iz koje se nikada neće probuditi, tačnije kliničke smrti mozga.

Prva transplantacija rožnjače u Iranu izvršena je sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka. Od tada je ovaj operativni zahvat poprimio na dimenziji i obavljan je širom zemlje. U Iranu je trenutno na transplantaciji rožnjače aktivno oko 100 medicinskih centara, a godišnje se obavi oko 5.000 transplantacija.

Koristeći se matičnim ćelijama, iranski stručnjaci su uspjeli da izvedu uspješne hirurške zahvate na transplantaciji očne rožnjače kod hemijskih ranjenika. Do sada je u zemlji izvršen hirurški zahvat transplantacije rožnjače kod 80 ratnih invalida, sa uspješnošću koja dostiže 90%.

Urologija

U Iranu se danas, u domenu operativnih zahvata u urologiji, zadovoljava 99% vlastitih potreba i shodno tome iranski pacijenti nemaju potrebe da odlaze u inostranstvo na operacije bubrega. Na osnovu postojećih statističkih podataka, u posljednjih 25 godina u Iranu je izvršeno oko 25.000 transplantacija bubrega, što je jednako bilansu ostvarenom u SAD. Iran se nalazi u grupi zemalja u kojima je izvršeno presađivanje bubrega kod kojih donator nije bio član porodice pacijenta. Medicinski centar “Lebafi-nežad” u Teheranu je treći centar u svijetu u domenu hirurških zahvata na bubrezima putem metode laparoskopije.

Banka očiju

U Iranu je 1984. godine osnovana Banka očiju u kojoj se čuva veliki broj različitih dijelova očiju i veliki broj primjeraka rožnjače. U drugim zemljama postoji veliki problem prilikom obezbjeđivanja transplanta, jer ne postoje zalihe niti donatori koji bi oboljelim pružili priliku za medicinski tretman. Mnoge zemlje, zbog unutrašnjih pitanja, ne posjeduju slične banke. Nakon pobjede Islamske revolucije, ostvarene su pravne i vjerske mogućnosti da se koriste oči ili dijelovi očiju preminulih osoba i na taj način je došlo do formiranja ovog centra. Iranska banka očiju svojim aktivnostima pokriva veliki dio potreba zemlje, a, pored toga, postoji i veliki broj aplikanata iz susjednih islamskih zemalja. Danas veliki broj zemalja upućuje pacijente na liječenje u SAD, ili neku od evropskih zemalja, gdje se transplantacija rožnjače vrši po veoma visokim cijenama, a u velikim broju slučajeva nedovoljno kvalitetno.

Islamska Republika Iran je na ovom polju uložila veliki trud i napor i našla se na istom nivou kao i najrazvijenije zemlje svijeta.

Transplantacija kožne srži

Transplantacija koštane srži je medicinski tretman koji se koristi za liječenje nekih nedostataka u radu i razvoju krvi, posebno kod kancerogenih oboljenja. Iranski ljekari koriste transplantaciju koštane srži u liječenju četiri teška krvna oboljenja i zabilježili su uspjeh u 80% slučajeva. Doktor Ardešir Kavam-Zade je prvi iranski hirurg koji je, sada već davne 1988. godine, obavio ovu složenu operaciju u Iranu. Prema njegovim riječima, primjenom ove metode moguće je izliječiti više teških kancerogenih oboljenja, poput raka krvi, raka stidnice, raka pluća, dojke, bubrega i drugih kancerogenih oboljenja. Doktor Kavam-Zade naglašava da je ovaj metod unikatan u svijetu i da se vrši u samo nekoliko visokostručnih centara, a njegova osnovna karakteristika je da nema potrebe da se donor i pacijent uspavljuju, već se hirurški zahvat obavlja bez anestezije.

Transplantacija koštane srži je u svijetu veoma skup zahvat. U evropskim medicinskim centrima jedna transplantacija košta oko 200.000 evra, a u Iranu za isti iznos može se obaviti nekoliko transplantacija.

Po prvi put u svijetu, u Iranu je proizveden vještački dušnik. Rad na ovom projektu počeo je prije deset godina. Dušnik je dio čovjekovog sistema za disanje koji počinje od kraja usne šupljine i okončava se spajanjem sa plućima. Pojedine osobe, koje su pretrpjele teška oštećenja ovog tjelesnog organa tokom hemijskih bombardovanja za vrijeme osmogodišnje iračke agresije na Iran, imaju veliku potrebu za ovim pomagalom. Takođe, vještački dušnik mogu da koriste i osobe stradale u nesrećama.

Transplantacija koštanog tkiva

Transplantacija koštanog tkiva je jedan od najpotrebnijih hirurških zahvata za liječenje tkiva ljudskog organizma. Danas se u Iranu transplantacija koštanog tkiva, po brojnosti, nalazi odmah iza transplantacije koštane srži. Transplantacijom koštane srži mogu se liječiti bolesnici sa akutnim i hroničnim oblikom leukemije i teškim oštećenjem koštane srži. Registar koštane srži potreban je onim bolesnicima koji nemaju donatora u užoj porodici. Pacijenti kojima je potrebna nesrodna transplantacija umiru ako ne pronađu odgovarajućeg donora. Podudarnost dva organizma, donora i primaoca, u slučaju transplantacije koštane srži, mora biti stopostotna. Zato su najčešći i najizgledniji donori članovi uže porodice, ali vjerovatnoća da bolesniku odgovara koštana srž najbližih krvih srodnika, brata ili sestre, iznosi samo 25%. Svi registri koštane srži skupljeni su u evropsku, odnosno svjetsku banku koštane srži. To znači da, ako ste upisani u registar, možete spasiti život ne samo nekom čovjeku u vašem gradu ili zemlji, već bilo gdje u svijetu. Iranski naučnici sa Industrijskog univerzitetu “Amir Kabir” u Teheranu predstavili su novu vrstu materijala za punjenje kostiju.

Doktor sejid Mahmud Rabi’i je uspio da sanira određena koštana oštećenja koristeći molekule kalcijum fosfata, jer ova materija dovodi do boljeg privlačenja koštanih ćelija i njihove regeneracije, što poboljšava uslove za zarastanje preloma kosti ili oštećenja koštanog tkiva. Proizvodnja spoljašnjih fiksatora ili koštanih implanta je još jedna uspješna inovacija dr Rabi’ija. Ranije je za proizvodnju navedenih implanta korišten metal, kako bi tijelo imalo dovoljno vremena za sanaciju problema i liječenje. Međutim, inovacijom bioloških implantata i upotrebom koštanih ćelija umjesto ranijih implantata, došlo je do bržeg obnavljanja koštanog tkiva. Rezultat ovog naučnog rada je više puta, u obliku naučnih eseja i radova, objavljivan u naučnom institutu ISI. Na iranskom ostrvu Kiš u vodama Perzijskog zaljeva izgrađena je fabrika za masovnu proizvodnju koštanih bioimplantata.

Genetski inženjering

Kada je riječ o genetskom inženjeringu, biotehnologiji i hirurškim zahvatima – u tom domenu, Islamska Republika Iran je najuspješnija zemlja regiona Bliskog istoka. Do prije par godina, dijagnostikovanje svih genetskih oboljenja stanovnika Irana obavljano je van zemlje; međutim, snažnim razvojem ove grane, danas se u Iranu dijagnostikuju i liječe mnogobrojne bolesti i genetska oštećenja.

Osnivanjem specijalističke klinike za dijagnostikovanje genetskih oboljenja, počele su brojne analize i istraživanja u domenu liječenja astme i kancera. Pored toga, većina dječijih bolesti je skrivena u genima i sve te bolesti mogu se spriječiti preciznim pregledom genetskog stanja organizma i otklanjanjem tjelesnih ili duševnih nedostataka kod djece.

Zabilježen je značajan uspjeh u genetskom inženjeringu. Iranski naučnici uspješno rade na poboljšanju karakteristika pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, ali i na prevenciji i liječenju određenih bolesti kod čovjeka. Naučnici su dostigli nivo koji im omogućava da otklone neke genetske nedostatke kod čovjeka, životinjskih i biljnih vrsta.

Iranski stručnjaci iz odsjeka za genetski inženjering su proširili svoj domen djelovanja i istraživanja i na poljoprivredu i industriju. Zahvaljujući radu centara za genetski inženjering, brojne biljne vrste postale su otporne na ekstremno visoke i niske temperature – vlagu, sušu, buđ, insekte, viruse i druge faktore. U poslednjih nekoliko godina, Ministarstvo poljoprivrede, Istraživački institut “Paster” i Istraživački centar za genetski inženjering unaprijedili su svoje istraživačke radove u navedenim poljima.

Proizvodnja matičnih ćelija

Iranski istraživači su u posljednjih nekoliko godina ostvarili zapažene rezultate i dostignuća na polju proizvodnje matičnih ćelija: postigli su rezultate koje ni najrazvijenije zemlje svijeta nisu uspjele da ostvare u tako kratkom vremenskom roku.

Prestižni Naučno-istraživački institut “Rojan” osnovan je 1991. godine. Nastao je kao rezultat rada i zalaganja dr Aštijanija, koji je poznat po uspjesima u vještačkoj oplodnji i izdvajanju matičnih ćelija iz ljudskog embriona. Institut “Rojan” jedan je od najrazvijenijih i najpoznatijih centara za liječenje neplodnosti u Iranu. Dvadeset godina nakon osnivanja prerastao je u najbolji medicinski institut u regionu Bliskog istoka. U njemu se od neplodnosti liječe i domaći i strani pacijenti. Zahvaljujući velikom trudu i zalaganju iranskih stručnjaka i naučnika, institut “Rojan” je 2001. godine počeo sa projektom proizvodnje matičnih ćelija. Dvije godine predanog rada dalo je rezultate, pa je 2003. godine objavljena vijest o prvim uspjesima, čime se Iran svrstao među deset zemalja svijeta koje imaju tehnologiju za proizvodnju matičnih ćelija.

Matične ćelije svoju primjenu nalaze u oblasti genetskog inženjeringa, farmaciji, otkrivanju anomalija kod fetusa i izučavanju ljudskih gena. Uspjesi stručnjaka iz Naučno-istraživačkog instituta “Rojan“, posebno u domenu proizvodnje matičnih ćelija, pružili su iranskim ljekarima priliku za uspješno liječenje brojnih bolesti: otvoreno je široko polje mogućnosti za prevenciju raznih bolesti, za liječenje osoba koje su doživjele srčani udar, kao i za liječenje lakših oboljenja na želucu, ciroze jetre, za sanaciju amputiranih udova i određenih tjelesnih anomalija.

Sve navedene aktivnosti odvijaju se u posebnom centru za liječenje matičnim ćelijama u okviru Naučno-istraživačkog instituta “Rojan“.

Ćelije dobijene iz pupčane vrpce su predmet naučnih istraživanja i iz njih se, kao i iz matičnih ćelija, u laboratorijskim uslovima mogu uzgojiti sve vrste ćelija ljudskog tijela. Krv iz pupčane vrpce je bogata matičnim ćelijama. U Naučno-istraživačkom institutu “Rojan” osnovana je prva banka matičnih ćelija iz pupčane vrpce, koje su namijenjene za liječenje budućih bolesnika. U ovoj banci se obavljaju razni postupci razdvajanja, pročišćavanja i hlađenja matičnih ćelija uzetih iz krvi pupčane vrpce. Istraživači sa Instituta “Rojan” napravili su mapu proteinske strukture matične ćelije fetusa. To je najveći i ujedno prvi primjer prezentacije proteinske strukture matičnih ćelija fetusa, kojim se dolazi do novih spoznaja i informacija o djelovanju proteina u ljudskom tijelu, među kojima su i oni koji reaguju na pojavu stresa kod čovjeka.

Posebno važan uspjeh iranskih naučnika u domenu proizvodnje matičnih ćelija je njihova upotreba u hirurškim zahvatima i tokom transplantacije srca. Doktor Muhamed Hasani, kardiolog, kaže:

“Prvi put, 2003. godine, predstavljena je ideja o upotrebi matičnih ćelija u liječenju srčanih bolesti. Tada je iranski tim stručnjaka i ljekara prvi put u historiji medicine uspješno upotrijebio matične ćelije za liječenje srčanih mana i oboljenja.”

Iranski stručnjaci su koristili matične ćelije i za liječenje kožnih bolesti. To je metoda kojom se uzimaju djelići tkiva iz pacijentovog uha i iz tog tkiva se uzgajaju svježe ćelije koje se ubrizgavaju u bolesno tkivo. Ista metoda se koristi i za “peglanje bora”, kao i za saniranje opekotina.

Kloniranje

Iran je počeo da koristi nuklearnu energiju 60 godina nakon njenog otkrića, dok se u drugu naučnu revoluciju uključio samo devet godina nakon prvog kloniranja u svijetu i pridružio grupi od deset zemalja koje su ovladale ovom tehnologijom. Iran trenutno na ljestvici zemalja koje su samostalno ovladale tehnologijom kloniranja zauzima visoko osmo mjesto u svijetu.

Prva životinja klonirana u Institutu “Rojan” bila je ovca po imenu Rojana, 2006. godine. Godine 2009. klonirane su još dvije životinje, koza (Hana) i tele (Bonjana), a zatim još jedno tele (Tahmina). U januaru 2010. godine, stručnjaci Instituta “Rojan” uspješno su klonirali koze po imenu Šangul i Mangul, koje su smatraju za prve transgene životinje na Bliskom istoku.

Osnovni cilj naučnika u procesu kloniranja životinja je stvaranje transgenih, odnosno genetski modifikovanih organizama. Rođenje kloniranog teleta rezultat je istraživanja započetih 2004. godine i zapaženih uspjeha u stvaranju raznih vrsta domaćih životinja putem vantjelesne oplodnje, kloniranja i genetskog inženjeringa.

Biotehnologija

Biotehnologija je mlada naučna disciplina, ali Iran je u posljednjih nekoliko godina u ovom domenu ipak uspio da ostvari impresivne rezultate. Trenutno, Islamska Republika Iran se u biotehnološkoj produkciji nalazi na prvom mjestu u regionu i petom u Aziji. Iran spada među 12 zemalja koje proizvode biotehnološke lijekove, a u oblasti medicinskih uređaja, iranski stručnjaci su trenutno angažovani u izradi linearnog akceleratora (uređaj koji proizvodi fotonsko i elektronsko zračenje za tretiranje onkoloških bolesnika), stenta (cjevasti uređaj koji se koristi za uvećanje poprečnog presjeka i otvaranje krvnih sudova mokraćnih i žučnih kanala) i SPECT skenera sa gama zracima. Iranske organizacije primile su veliki broj prijedloga za saradnju od stranih kompanija iz Amerike, Kanade i evropskih zemalja, radi proizvodnje ovih uređaja u Iranu. Prema riječima direktora Nacionalnog instituta za genetski inženjering i biotehnologiju, 25% stručnih članaka iz oblasti biotehnologije u regionu potiče iz Irana.

Na osnovu mjerodavnih indikatora, među kojima su broj radova, H-indeks (indikator vrednovanja naučnog rada, naučnika i časopisa) i broj referenci na osnovu podataka sajta SCImago (The SCImago Institutions Rankings – SIR), Iran je rangiran na 14. dok je 2010. godine bio na 18. mjestu u svijetu.

Iran je 2009. godine po broju naučnih radova iz oblasti biotehnologije bio na trećem mjestu u regionu, 2010. godine dospio je na drugo a 2011. na prvo mjesto.

Danas se veliki broj biotehnoloških procesa i programiranja vezanih za ovu složenu tehnologiju u domenu farmacije, proizvodnje novih lijekova ili biotehnologije, održava u Institutu “Paster“. Otvaranjem ovog instituta, Iran je postao jedina država u regionu zapadne Azije koja ima potencijal za industrijsku proizvodnju ovih lijekova. I druge zemlje su ostvarile značajan napredak u ovoj oblasti, ali nisu dostigle nivo industrijske proizvodnje. Kompleks za proizvodnju rekombinantnih lijekova nalazi se na površini od 50.000 m² i sastoji od odjeljenja za proizvodnju vakcine za hepatitis B, streptokinaze, alfa interferona i eritropoetina.

Istraživanja u oblasti poljoprivrede u Iranu su već duže vreme bilježila značajan uspjeh, pri čemu su proizvedene brojne visoko stabilne sorte usjeva sa visokim prinosom, kao i izuzetnom izdržljivošću pri surovim vremenskim uslovima. Istraživači u oblasti poljoprivrede sarađuju sa međunarodnim institutima u cilju pronalaženja najboljih procedura i genotipova za prevazilaženje podbačaja usjeva i povećanja prinosa. Godine 2005, prvi iranski genetski modifikovan (GM) pirinač odobren je od strane nacionalnih vlasti i od tada se komercijalno gaji za prehrambene svrhe. Pored genetski modifikovanog pirinča, Iran je proizveo više genetski modifikovanih biljaka u laboratorijskim uslovima, kao što je kukuruz otporan na insekte; pamuk, krompir i šećernu repu; uljanu repicu otpornu na herbicide; pšenicu otpornu na sušu i povišen salinitet; i kukuruz i pšenicu otpornu na plamenjaču.

Pored toga, iranski Institut “Royan” uspješno se bavi i kloniranjem, kako biljaka tako i životinja. Prva uspješno klonirana životinja u Iranu bila je ovca, nazvana Royana, koja je na svijet došla 2. avgusta 2006. godine i koja je uspjela da prebrodi postnatalne komplikacije uobičajene za klonirane životinje, i preživi prva dva kritična mjeseca života.

Iran je takođe bio prva bliskoistočna i peta zemlja svijeta koja je uspješno klonirala kozu. Kao i ovca Royana, i koza nazvana Hana rođena je u Institutu “Royan” u Isfahanu. Klonirana koza razvijala se 147 dana u utrobi surogat majke, crne koze sorte Bakhtiari, a na svijet je došla, u srijedu, 15. aprila 2009. godine u 1 sat i 30 minuta poslije ponoći putem carskog reza. Hana, takođe poznata kao R-Cap-C1, potpuno se razlikuje od ostalih koza zbog izuzetno mekane bijele dlake sa šarama boje kane.

U ljeto iste godine, na istom institutu rođena su i dva klonirana teleta Boniana i Tamina.

Cilj iranskih naučnika kada je kloniranje u pitanju jeste proizvodnja genetski modifikovanih životinja neophodnih za dobijanje novih rekombinantnih lijekova.

U posljednjim mjesecima 2006. godine, iranski biotehnolozi objavili su da je Iran, kao treći proizvođač u svijetu, na tržište plasirao CinnoVex (rekombinantni tip interferona b1a). Prema studijama koje su sproveli naučnici sa Univerziteta Harvard-MIT i Kembridž, Iran je među prvih 10 zemalja u svijetu u oblasti istraživanja matičnih ćelija. Državni petogodišnji plan za period 2008-2013 planirao je investiranje 2,5 milijardi dolara u istraživanja matičnih ćelija.

U 2010. godini, Iran je počeo masovnu proizvodnju očnih bio-implantata po imenu SAMT. Iran je započeo ulaganja u biotehnološke projekte još 1992. godine a objekat za proizvodnju SAMT implantata deseti je objekat te vrste u Iranu. Pored toga, u masovnu proizvodnju ušao je i “Lifepatch” kao četvrti bio-implantat u Iranu nakon bio-implantata za kosti, srčane zaliske i tetive.

Farmakologija

Kao jedna od opštih, osnovnih i strateških potreba, lijek je uvijek posjedovao poseban položaj u medicini. Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu, u zemlji je uložen veliki napor u istraživanju i proizvodnji novih vrsta lijekova. Među najvažnijim koracima u savremenoj iranskoj farmaciji je stvaranje novog farmaceutskog sistema u okviru genetskog inženjeringa. Na osnovu ovog podatka je došlo do revizije mišljenja analitičkih timova o stanju i raznovrsnosti lijekova na iranskom tržištu. Izvršenje ovog programa dovelo je do uklanjanja pojedinih inostranih lijekova sa iranskog tržišta i nadoknađivanja potreba za tim lijekovima iz domaće proizvodnje. Trenutno se oko 96% lijekova na iranskom tržištu proizvodi u zemlji, što je veliki napredak u odnosu na minornih 25% proizvedenih lijekova prije pobjede Islamske revolucije. Iran je vodeća zemlja regiona u proizvodnji biotehnoloških lijekova, peta u Aziji i dvanaesta u svijetu.

Trenutno se na vrhu liste prioriteta iranskih stručnjaka i medicinara našlo pitanje proizvodnje unikatnih i rijetkih lijekova, ali i tema usavršavanja farmaceutskih grana. Danas se u zemlji koriste savremene metode proizvodnje lijekova. Iranski stručnjaci su uspjeli da proizvedu lijek IMOD koji je efikasan u sprečavanju širenja virusa HIV-a, kao i liječenju pacijenata kod kojih se ovaj virus aktivirao. Ovaj lijek utiče na pojačan rad i djelovanje imunološkog sistema kod osoba oboljelih od HIV-a ili zaraženih virusom HIV-a. Lijek je rezultat zajedničkog sedmogodišnjeg istraživačkog rada 15 istraživačkih centara u Iranu. Lijek IMOD je kombinacija svojstava različitih vrsta biljaka, a među njegovim posebnim karakteristikama je odsustvo bilo kakvih negativnih posljedica i velika efikasnost.

Obzirom na dosadašnje iskustvo u ovom dijelu farmakologije, svi poznati lijekovi djeluju protiv virusa, odnosno onemogućavaju razmnožavanje virusa u ćelijama, dok IMOD efikasno sprečava dopiranje virusa HIV-a unutar ćelija. Ovaj lijek je znatno pristupačniji od svih drugih lijekova u svojoj kategoriji, koji su zasnovani na hemijskim preparatima, što je mnogo skuplje, a sa druge strane, upotreba takvih lijekova ostavlja i neželjene posljedice. Medicinski tretman IMOD-om traje oko 90 dana, ali njegovo djelovanje u ljudskom tijelu može se evidentirati i u naredne dvije godine. Iran je jedina regionalna zemlja koja pacijentima na raspolaganje stavlja besplatne lijekove i tretmane. S obzirom da se ovaj novi lijek protiv AIDS-a trenutno nalazi u fazi evidentiranja u evropskim zemljama, pojedine članice EU su tražile njegovu upotrebu, jer je u stanju da omogući duži život bolesnicima sa virusom HIV-a.

Lijek “interferon“, poznatiji pod komercijalnim imenom “Cinnovex“, koji se upotrebljava u liječenju multipla skleroze, lijek je koji su iranski stručnjaci i farmakolozi proizveli nakon dugog niza samostalnih istraživanja. Ovaj skupocjeni lijek, koji je jedno vrijeme bio monopolizovan na svjetskom tržištu od strane jedne američko-švajcarske kompanije, u Iranu se proizvodi već oko dvije godine. Iran je druga zemlja u svijetu koja je uspjela da proizvede ovaj lijek.

Iranski stručnjaci i farmakolozi su došli do velikih inovacija u farmakologiji. Nakon dugog niza godina istraživačkog rada, uspjeli su da proizvedu lijek “Semelil” ili “Angipars TM“, koji koriste dijabetičari. Ovaj lijek se po prvi put proizvodi zahvaljujući iranskim istraživačima, a stanje rana kod dijabetičara može da poboljša između 57 i 88 procenata.

Iranski farmakolozi uspjeli su da proizvedu lijek po imenu “Deferasirox“, koji se koristi za uklanjanje prisustva gvožđa u ljudskom tijelu nastalog usljed krvne transfuzije. Lijek se vezuje za molekule gvožđa u ljudskom organizmu, kako bi isti u nekoliko faza mogli biti uklonjeni. Zanimljivo je da je ovaj lijek proizveden u obliku pilula, tako da su iranski pacijenti pošteđeni njegove invazivne aplikacije putem injekcije.

Velikim trudom iranskih stručnjaka, u istraživačkom centru Instituta “Paster” u Teheranu otpočela je proizvodnja većeg broja novih lijekova. Prenosom naučnog znanja o tehnologiji proizvodnje novih vrsta lijekova, u Iranu se trenutno proizvode brojni biotehnološki lijekovi u mnogo većim količinama, što je primjetno u odnosu na druge zemlje svijeta. Nakon dobijanja međunarodne licence 2007. godine, Institut “Paster” je ostvario mogućnost izvoza lijekova u razne dijelove svijeta, pa čak i razvijene zapadnoevropske zemlje.

Nakon pet godina teškog rada i velikog zalaganja, istraživači i naučnici Centra za razvoj jedinica za farmaceutske proizvode Univerziteta medicinskih nauka u Teheranu uspjeli su da proizvedu lijek “Eritopotin“, što je Iran svrstalo u grupu od deset zemalja svijeta koje su ovladale produkcijom ovog medikamenta. “Eritopotin” se koristi za liječenje bolesnika sa oboljenjima na bubrezima, ili onih koji su trenutno na dijalizi.

Iranski farmaceuti su proizveli lijek pod nazivom “Monoklonal“. Ovaj lijek je zapravo biološki i proizvodi se od ljudskih ćelija. Proizvodnja samo 30 grama pojedinih lijekova “Monoklonal antibody” vrijedi oko 10 milijardi dolara i samo šest zemalja u svijetu posjeduje uslove za njegovu proizvodnju, što je mnogo vrijednije od godišnjeg izvoza naftnih proizvoda pojedinih zemalja. Ovaj lijek se koristi za liječenje mnogih teških bolesti, poput poremećaja u radu crijeva, raka i multipla skleroze.

Prema navodima iranskog ministra zdravstva, u izučavanju metoda liječenja raka putem “Monoklonal antibody” lijeka, u Iranu je trenutno angažovano oko 20 istraživačkih centara, a već od naredne godine u zemlji će biti stvoreni uslovi da se ovaj lijek proizvodi u većim količinama. U tom slučaju, Iran će biti druga zemlja u svijetu koja je uspjela da proizvede navedena antitela.

Uz pomoć nano tehnologije po prvi put u Iranu, a po drugi put u svijetu, proizveden je lijek protiv kancera “Doxorubicin liposomal” koji se primjenjuje u liječenju raznih vrsta kancera. Lijek koji je proizvela kompanija “Sobhan Ankoloži” smanjuje opšte komplikacije i povećava nivo uticaja na kancerogeno tkivo, dok istovremeno smanjuje taj nivo kod zdravog tkiva u tijelu.

Medicinska robotika

Upotrebe robotike u hirurgiji je nova grana u medicini kojom su medicinski radnici ozbiljnije počeli da se bave tek u posljednje dvije decenije. U tom periodu ova disciplina je doživjela veliki napredak i razvoj, a predviđa se da će u narednih desetak godina sve operacione sale zavisiti od ovih uređaja.

Koristeći se ovom metodom, iranski naučnici, ljekari i hirurzi ostvarili su takav stepen uspjeha da su u mogućnosti da samostalno i bez ikakve asistencije iz inostranstva vrše teške operativne zahvate na ljudskom srcu, mozgu, bubrezima i nervnom sistemu. Veliki broj pacijenata, kod kojih su u ne tako dalekoj prošlosti i relativno jednostavna oboljenja dovodila do fatalnog ishoda, danas pronalazi spas i mogućnost da nastavi normalan, zdrav život. Po broju operacija obavljenih metodom laparoskopije, Iran je treća zemlja u svijetu.

Danas se u Iranu ove vrste operacija vrše pomoću robota koji su djelo domaćih naučnika i proizvedeni su u zemlji. Profesor Hormoz Meh-Maneš, kardiovaskularni hirurg, stekao je stručnost u hirurškim zahvatima na srcu i krvnim sudovima obavljenim metodom upotrebe robota. On kaže:

“Iskustvo pokazuje da navedeni vid hirurških zahvata ostvaruje veći procenat uspješnosti u radu. Obzirom da hirurg i njegov medicinski tim, koji se koristi ovom metodom, nije u direktnom dodiru sa tkivom pacijenta, potrebno je da se oslanja na svoje iskustvo u navedenim operativnim zahvatima, ali i na mnogobrojne poruke koje hirurgu prosljeđuje robot. Drugim rečima, hirurgove oči su te koje obavljaju posao ruku.”

Biohemija i biofizika

Razvoj biohemije i biofizike doveo je do velikih promjena u domenu biologije. Doktor Ali Akbar Musavi Muvahedi, šef Istraživačkog centra za biohemiju i biofiziku Teheranskog univerziteta, kaže:

“Biohemija i biofizika predstavljaju novu granu biologije u kojoj se javlja nov pogled na živi svijet oko nas, predočen fizičkim i hemijskim posmatranjem i analizom ćelija i molekula na sasvim nov način, koji kroz prizmu fizike, hemije, geometrije i algebre analizira navedene faktore. To je zasigurno jedna od bazičnih nauka u biologiji. Ovaj istraživački centar pri Teheranskom univerzitetu godišnje svijetu predstavlja desetine novih otkrića u domenu biohemije i biofizike. Posljednjih godina, sve više univerziteta u Iranu, pored Teheranskog i Univerziteta Tarbijat-e Modares, investiraju u ovu naučnu granu. U pojedinim granama ove nauke, godišnje imamo i po dvadeset novih otkrića, koja su validna i prihvaćena širom svijeta.”

U atmosferi nastaloj nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu i uz veliku podršku lidera Islamske revolucije, sejid Ali Hameneija, zvaničnici, akademski radnici i intelektualci su pripremili program naučnog razvoja zemlje koji je doveo do velikog uspjeha iranskih naučnika u svijetu kada je 2005. godine, većinskim glasom predstavnika 54 zemlje svijeta, na konferenciji u Tokiju, Iran uvršten u Međunarodnu zajednicu zemalja koje posjeduju biohemiju i molekularnu biologiju.

Računarske nauke

Superkompjuter

Prije 20 godina, Centar za ultra brzu obradu podataka Univerziteta Amir Kabir počeo je da radi na projektovanju brzog kompjuterskog sistema i superkompjutera. Superkompjuteri su najjači računari na svijetu, koji su u stanju da obavljaju hiljade operacija u sekundi i riješe složene probleme u nauci i industriji. Na projektu iranskog superkompjutera učestvovalo je 20 stručnjaka sa Elektrotehničkog i Fakulteta za kompjuterske nauke. Konstruisanjem prvog domaćeg superkompjutera, Iran se kotirao među 10 zemalja koje posjeduju ovu tehnologiju, a Univerzitet Amir Kabir je rangiran na 108. mjesto na svijetu.

Ukupna računarska snaga ovog superkompjutera je oko 89 milijardi operacija u sekundi (teraflops), koja obuhvata 42,5 teraflopsa glavnog i 46,5 teraflopsa pomoćnog procesora sa dupliranom preciznošću. U superkompjuter koji su napravili iranski stručnjaci instalirano je 60 softvera, skladišni kapacitet iznosi više od 160 terabajta (hiljadu milijardi bajta), a kapacitet glavnog memorijskog prostora veći je od devet terabajta. Namijenjen je pružanju usluge univerzitetima i istraživačkim i industrijskim centrima. Planira se da će se obim ovih usluga u bliskoj budućnosti proširiti se na sve regionalne centre.

Nacionalni projekat iranskih superračunara jedan je od najvećih i najuspešnijih projekata u oblasti obrade podataka i informacionih tehnologija u Islamskoj Republici Iran. Svečano puštanje u rad dva ogromna superračunara na Tehranskom Univerzitetu “Amirkabir” i na Isfahanskom Univerzitetu još jedanput je dokazalo iransku snagu u projektovanju i proizvodnji naprednih tehnoloških proizvoda, i Iran ponovo svrstalo među industrijski razvijene zemlje svijeta.

Superračunari spadaju među najvažnije sisteme za obradu podataka, a koriste se za obradu satelitskih snimaka, analizu statističkih i ekonomskih podataka, kao i u poslovima u kojima su potrebne vrlo precizne kalkulacije, poput prognoze vremena, kloniranja molekula radi određivanja karakteristika hemijskog sastava, simulacije aviona u vazdušnim tunelima, istraživanja nuklearne fuzije i dešifrovanju podataka.

Ovaj projekat koristi se na 12 iranskih univerziteta, a spajanjem svih sistema u jednu mrežu dobija se mogućnost obrada 100 biliona operacija po sekundi.

Istraživački centar za superbrze mikroprocesore pri Tehnološkom Univerzitetu “Amirkabir” u Teheranu, 2007. godine uspješno je konstruisao trenutno najjači superkompjuter u Iranu. Maksimalni kapacitet obrade podataka ovog superračunara je 860 milijardi operacija u sekundi. Prvi iranski superkompjuter pokrenut 2001. godine proizveden je takođe na Tehnološkom Univerzitetu “Amirkabir”.

Godine 2009, Institut za aeronautička istraživanja (ARI), lansirao je najsavremeniji računar visokih performansi sa SUSE Linux operativnim sistemom sa 32 procesorska jezgra, a nakon niza unapređenja taj sistem trenutno radi sa čak 96 jezgara. Njegova brzina obrade podataka je čak 192 GFLOPS-a (192 gigaFLOPS-a). Kompanija za informatičko-tehnološki razvoj (ogranak IDROOrganizacije za industrijski razvoj i obnovu Irana), konstruisala je iranski nacionalni superračunar od čak 216 AMD procesora. Ovaj klasterski sistem baziran na Linux operativnom sistemu ima “teoretski maksimalne performanse od 860 GFLOPS-a”.

Istraživački tim “Routerlab” sa Univerziteta u Teheranu uspešno je dizajnirao i implementirao savremeni domaći ruter za mrežni pristup RAHIAB-300 (access-router), kao i širokopojasnu mrežnu skretnicu (UTS) baziranu na Unix operativnom sistemu, sa kapacitetom 40Gbps (40 gigabita po sekundi).

Proizvodnja islamskih softvera

Najveći proizvođač islamskih softvera na svijetu, Centar za računarsko istraživanje islamskih nauka “Nur”, visoko se kotira među zemljama koje proizvode softvere.

Ovaj Centar, povezan sa Uredom lidera Islamske revolucije, zvanično je pokrenut 1989. godine sa ciljem prikupljanja islamskih nauka u tematski klasifikovanoj formi i njihove prezentacije u obliku softvera i digitalnih biblioteka.

U prethodne 22 godine, Centar za računarsko istraživanje islamskih nauka je prepoznat kao najveći proizvođač islamskih softvera u svijetu. Godine 2009. Svjetska konferencija za nagrade Organizacije UN-a (WSA) predstavila ga je i podržala kao najboljeg proizvođača softvera u regionu Bliskog istoka. Za najbolji softverski projekat na Bliskom istoku označena je kompilacija komentara Časnog Kur’ana pod nazivom “Jami’ al-Tafasir“. Ovaj softver sadrži 183 komentara Kur’ana na perzijskom i arapskom, 55 prevoda Kur’ana na perzijski i 47 prevoda na druge jezike; četiri komentara na engleskom jeziku, pet vjerodostojnih rječnika Kur’ana, četiri opšta rječnika, tri toma sa transliteracijom Kur’ana na latinično pismo, više od 1.000 fotografija i 60 jezički razvrstanih video klipova sa kur’anskim stihovima, kao i melodijsko recitovanje kompletnog teksta Kur’ana sa perzijskim i engleskim prevodom.

Tokom 22 godine svoga rada, Centar je uspio da nadoknadi 50 godina zaostatka u oblasti softvera i danas se nalazi u rangu sa razvijenim zemljama, poput Francuske, Japana, Amerike i Velike Britanije.

Centar za računarsko istraživanje islamskih nauka je proizveo i zainteresovanima za islamske nauke stavio na raspolaganje više od 400 softvera, zajedno sa djelima mislilaca i islamskih učenjaka iz svih oblasti islamskih nauka – vjerovanja, filozofije, teologije, geografije, medicine, književnosti i poezije, prava i njegovih principa.

Centar je osnovao 18 sajtova i časopisa na tri jezika – perzijskom, arapskom i engleskom. Mnoge kulturne institucije i vjerske organizacije traže softverske usluge ovog centra.

Istraživači Centra postavili su na internet veliki broj časopisa, koji u kontinuitetu izlaze već više od 140 godina i bave se svijetom islama; postavljeno je više od 600.000 članaka, zajedno sa 6 miliona stranica sa različitim sadržajima – naučnim, historijskim, filozofskim i psihološkim.

Jedan od najznačajnijih projekata Centra je pokretanje 500 softverskih baza podataka sa islamskim naukama u više od 180 gradova u zemlji u uglednim akademskim, teološkim, kulturnim, vjerskim i istraživačkim centrima, kao i 350 baza podataka u 80 zemalja na pet kontinenata.

U zemlji se godišnje održi preko 40 važnih događaja iz oblasti informacionih tehnologija. Centar za računarsko istraživanje islamskih nauka je do sada posjetio veliki broj turista i posjetilaca iz preko 80 zemalja.

Internet

Od ukupnog broja iranske populacije, koji iznosi 77.891.220 stanovnika, internet koristi 36,5 miliona. Prema izvještaju sajta Svjetska statistika interneta (Internet World Stats), Iran je u regionu Bliskog istoka u martu 2011. godine, sa 33,2% bio vodeći korisnik interneta.

Perzijski jezik je po broju blogova (100.000 blogova, od toga 64.000 aktivnih) rangiran kao četvrti jezik na svijetu, iza engleskog, francuskog i portugalskog, dok je u regionu Bliskog istoka prvi jezik.

Iran je ostvario veliki napredak i u razvoju HI-TEC tehnologija i sada samostalno proizvodi antene, stubove, prenosne uređaje i ostalu potrebnu robu i uređaje u sklopu savremene računarske mreže u zemlji.

Robotika i elektronika

Centar za napredna dostignuća u oblasti dizajna, robotike i automatike osnovan je 2001. godine sa ciljem da promoviše obrazovne i istraživačke aktivnosti u pomenutim oblastima. Pored usko stručnih grupa pri ovom centru, u iranskim srednjim školama postoji još niz grupa koje se bave istraživanjima na polju robotike.

Prvi iranski humanoidni robot, “Surena“, predstavljen je 15. decembra 2008. pod imenom “Surena I“. Robot visine 14ra i težine 60 kilograma razvijen je i proizveden u okviru zajedničkog projekta Centra za napredna vozila (CAV), Univerziteta u Teheranu i Naučno-istraživačkog Društva iranske industrije i rudnika. Dobio je ime po junaku iz vremena parćanske dinastije. “Surena I” je humanoidni robot sa 8 stepeni slobode, koji se putem daljinskog upravljanja kreće po unapred definisanoj putanji. Za razliku od svog prethodnika, najnoviji model, “Surena II“, predstavljen 3. jula 2010. godine, može da hoda, ali relativno sporo. Težak je 45 kilograma i visok 145 centimetara, a razvio ga je 20-člani tim stručnjaka za robotiku univerziteta u Teheranu.

Robot “Surena II” opremljen je različitim senzorima, poput žiroskopa i akcelerometara, koji mu obezbjeđuju stabilno kretanje. MIMO sistem kontrole robotu obezbjeđuje nesmetano hodanje. “Surena II” je jedinstven humanoidni robot koji balansira i slobodno korača, ima oblik i veličinu standardnog čovjeka i prvi je iranski antropomorfni robot koji se kreće dinamično kao pravi čovjek. Osim dinamičke stabilnosti, iranski studenti su u njegovoj izradi koristili senzore pritiska na stopalima.

Robot Surena 2, koji je dizajniran od strane inženjera na Univerzitetu u Teheranu, promovisan je 2010. godine. Robot može da se koristi za upravljanje specijalizovanim procesima i za izvršavanje osjetljivih zadataka bez potrebe za prisustvom ljudskog faktora. Robot je u stanju da se kreće sporim koracima, i da čini harmonične pokrete ruku, nogu i tijela slično ljudskim bićima. U planu je usavršavanje ovog robota, u smislu razvoja moći govora i percepcije, kao i višeg nivoa inteligencije i samostalnosti. Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE) postavio je ime Surena među pet najistaknutijih robota na svijetu, nakon analize njegovih performansi. Godine 2010, iranski naučnici su, po prvi put u zemlji, razvili deset robota namijenjenih za primjenu u automobilskoj industriji zemlje, koristeći isključivo domaće resurse i znanja.

Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), najveće profesionalno udruženje na svijetu koje prati elektronske i inovativne trendove, sa sjedištem u SAD-u i 400.000 članova u preko160 zemalja, uvrstio je iranski robot “Surenu” među pet poznatih naprednih robota. Nakon uporedne analize robota “Asimo” (Japan), “Reem-B” (Španija), “Justin” (Njemačka), “Charli” (Amerika) i “Surena” (Iran), članovi udruženja su ocijenili da “Surena“, kao humanoidni robot koji se pomoću povratnog sistema kontrole kreće, lagano korača, saginje, stoji na jednoj nozi i pravi druge pokrete slične ljudskim, predstavlja iznenađujući napredak. To je veliko priznanje timu za razvoj “Surene“, sastavljenom od mladih iranskih stručnjaka, koji je za kratko vrijeme postigao impozantan uspjeh.

Primjena napredne elektronske tehnologije

U industrijskom kompleksu Ahvaz 2, po prvi put u zemlji otvorena je proizvodna linija LED televizora. Na promociji je navedeno da je u izradi LED televizora korištena napredna svjetska tehnologija i da je ova proizvodna linija u stanju da izbaci na tržište LED televizore debljine 1,99 cm od 46 i 55 inča. Prema riječima Sejed Halaf Musavija, direktora Organizacije za industriju i rudarstvo pokrajine Huzestan, pokretanje proizvodne linije najtanjih LED televizora na svijetu predstavlja veliki uspjeh za mlade iranske inženjere i Islamsku Republiku Iran, koji su, i pored jednostranih sankcija od strane arogantnih sila, usvojili i primijenili napredne tehnologije.

Nanotehnologija

Nanotehnologija je interdisciplinarna nauka koja uključuje fiziku, hemiju, biologiju, nauke o materijalima, kao i širok spektar inženjerskih disciplina. Riječ nanotehnologija, koristi se kao sinonim i za nauku i za tehnologiju.

Kao nauka, nanotehnologija proučava fizičke, hemijske i biološke osobine molekula i atomskih čestica, i uključuje kontrolu materije na atomskom, molekularnom i makromolekularnom nivou.

Kao inženjerska disciplina, odnosi se na tehnike i proizvode koji uključuju strukture nanometarskih dimenzija, u rangu od 1 do 100 nanometara, a naročito one koje transformišu materiju, energiju i informaciju, upotrebom nanometarskih komponenti sa precizno definisanim molekularnim osobinama.

Nanotehnologija kao tehnologija primjenjuje istraživanja iz navedenih nauka i različite inženjerske discipline za proizvodnju materijala i funkcionalnih sistema sa posebnim i jedinstvenim osobinama.

Progres u nanotehnologiji može se posmatrati preko mnogih parametara, uključujući preciznost, složenost, isplativost i izbor proizvoda. Dugoročni ciljevi nanotehnologije su atomska preciznost, arbitrarna složenost nanostruktura, ušteda u proizvodnji i masovna proizvodnja. Kombinacija ovih ciljeva izgleda izvodljiva, ali samo kroz višeslojni proces koji počinje sa razumijevanjem da trenutno stanje razvoja nanotehnologije ima ograničene sposobnosti.

Tehnologije koje se koriste u nanotehnologiji su vrlo različite, brzo se mijenjaju, a često nisu međusobno povezane. Tipični proizvodi nanotehnologije su nanočestice, fibre i filmovi različitih materijala i struktura. Tu su takođe litografske nanostrukture za elektronska integralna kola, strukture nastale spontanim dodavanjem molekula, odnosno autosklapanjem, kao i čvrsti hrapavi, ili porozni nanomaterijali. Mediji i materijali koji se koriste za proizvodnju nanostruktura i nanotekstura, često međusobno nemaju mnogo zajedničkog, a nalaze praktičnu primjenu počev od proizvodnje odjeće otporne na fleke pa sve do naprednih elektronskih komponenti. Mnogi tipovi nanotehnologija su nasljednici naučnih istraživanja iz već postojećih nauka, ali sada pod novim imenom.

Tokom posljednje decenije, nanotehnologija je stekla izuzetnu pažnju međunarodne naučne i industrijske javnosti. U tom smislu, mnoge zemlje su pokrenule svoje kratkoročne i dugoročne programe ne bi li iskoristile potencijale ogromnog tržišta za koje se očekuje da će nastati zahvaljujući korišćenju i implementaciji ove tehnologije u industrijsko-tehnološkim infrastrukturama zemalja svijeta.

Islamska Republika Iran, imajući u vidu neosporni uticaj koji će nanotehnologija imati na napredak njene privrede i nacionalnog blagostanja, inicirala je svoj nacionalni plan razvoja nanotehnologije, poznatiji kao “Strategija za budućnost”, još 2005. godine. Ovaj strateški plan predstavlja nacrt fundamentalnih akcionih planova zemlje u narednih deset godina, do 2015, sa prioritetnim ciljem da se Iran nađe među prvih 15 zemalja koje su aktivne u ovoj veoma važnoj oblasti.

Pomenuti plan kreiran je od strane Iranskog savjeta za nanotehnološku inicijativu (INIC), koju je osnovan 2003. godine. INIC se sastoji od šest ministara i pet stručnjaka iz ove oblasti, a odgovoran je, ne samo za donošenje i sprovođenje politike u ovoj oblasti, već i za podršku, nadzor i evaluaciju aktivnosti, kao i proishodećih rezultata.

Iranski plan nacionalnog razvoja nanotehnologije (INNDP) sastoji se od tri primarna odjeljka: Izgledi, Misija i Glavni ciljevi, a sačinjavaju ga 53 izvršna programa od kojih svaki ima svoje kvantitativne ciljeve i predstavlja skup smjernica za odgovorne strukture koje su obuhvaćene ovim planom. Glavni cilj u ovom strateškom planu jeste unapređenje kvaliteta života ljudi i sticanje materijalne koristi od primjene ove tehnologije.

Prema INNDP, prioriteti zemlje su sljedeći:

  1. Energija (što podrazumijeva: naftu, gas, petrohemiju, solarne ćelije)
  2. Zdravstvo (što podrazumijeva: ciljane i tzv. “pametne” lijekove, dijagnostičke komplete, nano-biosenzore)
  3. Voda i životna sredina (što podrazumijeva: desalinizaciju vode, prečišćavanje vode, prečišćavanje vazduha)
  4. Materijali (što podrazumijeva: nanočestice, nano-kompozite i nano-katalizatore)

Strateški plan se u osnovi sastoji od sljedeće četiri sekcije:

  1. Zastupanje ideje i podizanje nivoa javne svijesti
  2. Razvoj ljudskih resursa
  3. Razvojno-istraživačka infrastruktura
  4. Razvoj tehnologije i proizvodnje

U cilju sprovođenja usvojene strategije i osmišljenih programa, osnovana su četiri odgovarajuća komiteta koji za zadatak imaju nadgledanje sprovođenja strategije i pružanje podrške naučno-istraživačkim centrima koji se bave razvojem nanotehnologije.

Zahvaljujući uspješnom sprovođenju svoje “Strategije za budućnost”, Iran je do 2007. godine dospio na 25. mjesto među vodećim zemljama svijeta u oblasti nanotehnologije, a među svim islamskim zemljama svijeta imao je najveći broj međunarodno objavljenih i citiranih naučnoistraživačkih radova, dok je u Aziji bio drugi odmah iza Sjeverne Koreje. Već 2009. godine, Iran je, zahvaljujući ubrzanom naučno-tehnološkom razvoju, zauzimao 15. mjesto na listi zemalja svijeta sa najvišim dostignućima u oblasti nanotehnologije.

Jedno od najznačajnijih dostignuća iranskih naučnika u ovoj oblasti jeste masovna proizvodnja naprednih mikroskopa, takozvanih skenirajućih tunelskih mikroskopa (STM – mikroskopi zasnovani na kvantno-mehaničkom efektu tunelovanja elektrona, namijenjeni za snimanje površine i karakterizaciju materijala sa mogućnošću postizanja atomske rezolucije), koja je započela 2007. godine, a razvili su je naučnici iz iranskog Centra za medicinske nauke i tehnologiju.

Nanotehnologija je nova vrsta tehnologije koja se odnosi na one djelatnosti u okviru nauke i tehnologije koje se vrše u veoma sićušnim razmjerama, tačnije u nano veličini. Pod tim se misli na veličine od jednog nanometra ili jednom milijarditom dijelu metra.

Osnovni instrument u nanotehnologiji je nanoskop koji proizvodi samo šest zemalja u svijetu, među kojima je i Islamska Republika. Iran je 12. zemlja u svijetu u oblasti nanotehnologije, šesta u Aziji, odnosno treća u nacionalnom planiranju vezanom za nanotehnologiju. Sa 22. mjesta, na kojem se nalazio 2009. godine, Iran se u 2011. godini vrtoglavo popeo na 12. mjesto, sa globalnom produktivnošću od 3,5%.

Danas je nanotehnologija pronašla svoje mjesto u mnogim granama ljudskog djelovanja – medicini, farmakologiji, genetskom inženjeringu, vojnoj industriji, prehrambenoj industriji, elektronici, telekomunikacijama, automobilskoj industriji, pa čak i u proizvodnji higijenskih pomagala i kozmetičkih supstanci. Nano-tehnologija je izrazito zastupljena u medicini. Stručnjaci smatraju da će nanotehnologija omogućiti čovjeku da u veoma kratkom vremenskom periodu prepozna faktore koji dovode do nastanka bolesti, ali i pri njihovom liječenju. Indeks koji današnje zemlje svrstava u visoko razvijene ili zaostale zemlje je upotreba nanotehnologije u različitim sektorima industrije ili opšteg ljudskog djelovanja.

Iranski naučnici su ovladali ovom složenom tehnologijom i ostvarili mnogobrojne pohvalne rezultate. IR Iran se nalazi na prvom mjestu u regionu Bliskog istoka u klasifikaciji zemalja koje raspolažu domaćom nanotehnologijom. Trenutno u Iranu postoji više od 70 kompanija koje su svoje proizvode predstavile cijelom svijetu učestvujući na mnogobrojnim međunarodnim naučnim sajmovima. Među njima, 20 kompanija je svoje proizvode usavršilo do faze izlaska na međunarodno tržište. Veliki razvoj Irana na polju nanotehnologije mu je omogućio da se 2001. godine pretvori u centar “mreže za nanotehnologiju” islamskih zemalja.

Postoji nekoliko faktora koji su obezbijedili ovaj nesumnjivo impozantan uspjeh, među kojima treba navesti visoku ambicioznost naučnika u zemlji, samopouzdanje istraživača i stvaranje neophodne infrastrukture i adekvatnog planiranja. U zemlji je trenutno angažovano više od 9.000 stručnjaka u raznim oblastima nanotehnologije. U sadašnjem trenutku, u Iranu je aktivno 90 instituta i 40 laboratorija; nanotehnologija se izučava na iranskim fakultetima i institutima, mnogim odsjecima za nanofiziku i nanohemiju, i ima ključnu ulogu u razvoju drugih oblasti – poljoprivredi i naftnoj industriji.

Koristeći se nanotehnologijom, iranski stručnjaci su uspjeli da proizvedu vještačke krvne sudove sa izuzetnim karakteristikama. Jedan eksperimentalni primjer ove vrste krvne žile je prije više od godinu dana usađen u ovčiji vrat i, prema posljednjim izvještajima i podacima, još uvijek radi sasvim prirodno.

Iranski stručnjaci su uspjeli da ostvare veoma značajan uspjeh proizvodnjom nano-praška (nanopowder), kao i u proizvodnji nano-kompozita (nanocomposite) i nansulata (nansulate). Koristeći se ovom tehnologijom, oni vrše proizvodnju hrskavice u srednjem uhu. Doktor Muhamed Husein Fathi, rukovodilac ovog projekta, kaže:

“U mnogim krajnje teškim uslovima, odnosno u liječenju slučajeva gubljenja ekstremiteta usljed saobraćajnih ili drugih vrsta nesreća, ili pod nekim drugim okolnostima, koriste se i bio-keramički proizvodi.”

On naglašava da ovaj proizvod nanotehnologije omogućava mnoge uspješne borbe u liječenju koštanog tkiva, hrskavice, posebno u kičmenom stubu ili srednjem uhu, proizvodnji ortopedskih implantata, umetanju vještačkih zuba.

Iranski stručnjaci su takođe napredovali u ovoj oblasti nanotehnologije i uspjeli da proizvedu nano-prašak koji se koristi za liječenje i obnovu koštanog tkiva.

Iranski stručnjaci proizveli su i jednu vrstu nano-praška koji djeluje pri usmjeravanju djelovanja lijekova u ljudskom tijelu. Koristeći se nanotehnologijom i magnetnim poljem, lijek se dovodi u željeni dio ljudskog, životinjskog ili tijela biljaka. Ranije su se, za upotrebu nano-metoda za prosljeđivanje lijekova u određene tačke ljudskog tijela koristile materije poput oksida željeza, magnezijuma ili cinka. Međutim, u savremenijem obliku se koristi smjesa magnezijuma i cinka, koja zapravo služi kao transportno sredstvo za lijek; ona se ubrizgava u ljudsko tijelo, a zatim se putem djelovanja magnetnih polja usmjerava na tačno određeno oboljelo mjesto.

Najveće dostignuće Irana u ovoj oblasti je moderni mikroskop STM (Scanning Tunneling Microscopy), poznatiji po komercijalnom imenu “Nama“. Ovaj mikroskop je proizveden veoma složenom tehnologijom i jedan je od najrazvijenijih uređaja za mjerenje. Rad na ovom projektu počeo je 2003. godine, a njegovo projektovanje i izradu su u potpunosti obavili iranski stručnjaci. Mikroskop je u stanju da prikaže dvodimenzionalnu ili trodimenzionalnu sliku u veličini nanometra, tako da je u stanju da predstavi snimke svih nano-dimenzija, počev od nano-čestica, molekularne strukture atoma, anti-tijela, proteina i molekula DNA. Snaga ovog mikroskopa je od jednog nanometra do osam mikrona, zbog čega je jedinstven u svijetu. Islamska Republika Iran svrstana je među pet zemalja koje posjeduju tehnologiju, nauku i stručnjake sposobne da proizvedu STM. Mikroskop je jedan od najmodernijih pomagala u nano-istraživanjima i već je počeo da osvaja različite međunarodne tendere namijenjene njihovoj prodaji i upotrebi u istraživačkim naporima širom svijeta, od kojih je jedan održan u Maleziji.

Muhammed Ali Hejdari, student i inovator koji je izumio elektronski mikroskop sa višestranim sistemom zračenja i veoma visokom rezonancom, kvalitetom i brzinom snimanja, kaže:

“Danas se u izgradnji unutrašnjih veza u uređajima sa veoma sitnim i nano-strukturama koriste sistemi za snimanje sa jednim elektro zračenjem. U trenutnim sistemima nemoguće je formirati strukture manje od 10 nanometara. Međutim, jedna od tehnologija koja pomaže u ovom procesu je tehnologija poznata pod nazivom EBID ili sistem mnogostrukog elektro zračenja. Trenutno je jedan broj velikih svjetskih kompanija za proizvodnju uređaja korisnik usluga ove vrste tehnologije.”

Savremeni istraživači došli su do saznanja da metali i metalni oksidi u nano-veličini i u obliku praška, dolaze u posebno stanje u kojem, u određenim reakcijama, mogu da unište bilo koji materijal, osim sebe. Sve ove čestice, a posebno nano-metali, nano-oksidni metali, među kojima su nano-srebro, nano-cink-oksid, nano-titanijum-oksid i slično, posjeduju veoma zanimljive karakteristike, među kojima je i dezinfekcija i uništavanje bakterija i gljivica, tako da je posljednjih godina upotreba navedenih dezinfekcionih sredstava premašila hemijska dezinfekciona sredstva.

Upotreba ovih materija je doživjela procvat u tekstilnoj industriji, gdje se nano-čestice srebra koriste za proizvodnju materijala otpornih na bakterije i neprijatne mirise, a uz to su, istovremeno, postojani prilikom pranja. Upotreba nano-čestica kao dezinfekcionog sredstva u bolnicama je veoma zastupljena metoda, posebno u onim dijelovima bolnice gdje se najviše javljaju bakteriološka oboljenja, jer se na taj način mogu uništiti one bakterije koje su izvori različitih bolesti. Koristeći se ovom tehnologijom moguće je proizvesti samo-dezinfekcione postelje, sposobne da unište 99% bakterija.

Nano-srebro je jedno od najuticajnijih proizvoda nano-tehnologije jer je veoma otporno na sve vrste bakterija, i u vidu katalizatora, u stanju je da uništi oko 650 različitih vrsta bakterija, gljiva i virusa. Navedene materije, pored svih ovih pozitivnih karakteristika, ne stvaraju nikakav oblik alergije kod čovjeka.

Pomoću nanotehnologije, naučnici sa Univerziteta Sanat Šarif u Teheranu uspjeli su da proizvedu čelik otporniji na hrđanje, koji će se koristiti u izgradnji podmornica. Otporni čelik se, pored toga, može primijeniti i za izradu presvlaka za čelične skele, presvlaka za cijevi i velike kotlove, kao i u izgradnji brodova.

Poput drugih pionirskih zemalja, i Iran je rano prepoznao značaj nanotehnologije. U tom pogledu, prvi korak preduzet je osnivanjem Komiteta za izučavanje nanotehnologije 2001. godine, da bi 2003. godine bio osnovan Iranski inicijativni savjet za nanotehnologiju (INIC). Zadatak savjeta je utvrđivanje opšte politike za razvoj nanotehnologije u zemlji i njena realizacija.

Astronomija i svemirske tehnologije

Iran je osma zemlja u svijetu koja proizvodi satelite i njihove nosače. Smatra se da je sposobnost konstruisanja i lansiranja satelita pokretački motor razvoja ostalih naprednih tehnologija, a sa druge strane, ukazuje na visok naučni potencijal u zemljama koje posjeduju ove tehnologije. Lansiranja satelita “Omid” na nosaču “Safir” prvi je praktičan korak u domaćoj svemirskoj tehnologiji kojim se Iran upisao u mali broj zemalja koje posjeduju svemirsku tehnologiju.

Iran je uspješno i brzo prevalio sve faze procesa ovladavanja svemirskom tehnologijom i danas se smatra za osmu zemlju u svijetu koja posjeduje kompletnu svemirsku tehnologiju.

Time su obezbijeđeni svi uslovi da Islamska Republika Iran postane vodeća zemlja regiona u svemirskoj tehnologiji, i iranski zvaničnici se nadaju da će ova zemlja, u koordinaciji sa dva značajna sektora, univerzitetskog i industrijskog, postati lider u regionu. Prosječna starost iranskih naučnika i stručnjaka u oblasti svemirske tehnologije iznosi samo 27 godina, što predstavlja izuzetnu privilegiju i ukazuje na to da Iran u narednih 40 godina neće imati potrebu za ljudskim resursima.

Prije nekoliko godina u Iranu je usvojen strateški svemirski program koji je podijeljen u tri dijela vezana za nosače satelita, satelite i kontrolne stanice. U tom periodu je testirano nekoliko modela nosača satelita, poput “Kavošgara” i “Safira“. Ozbiljnije aktivnosti u svemirskom programu započete su još 1992. godine, a već 1996. napravljen je prvi mali satelit u okviru programa Ministarstva za komunikacije i informacione tehnologije.

Islamska Republika Iran je u februaru 2009. godine lansirala u svemir svoju prvu istraživačku raketu “Istraživač-1“. Cilj tog projekta je bilo određivanje i analiziranje putanje kojom u Zemljinu orbitu treba lansirati raketu dizajniranu za nošenje satelita i njegovo postavljanje na jasno označenoj tački. Lansiranje ove iranske rakete je fasciniralo svjetsku javnost, a određene zapadne zemlje su, da bi umanjile taj naučni uspjeh Irana, odmah pokrenule opsežnu propagandnu kampanju s ciljem povezivanje tog lansiranja sa vojnim pitanjima. Međutim, nedugo potom, svima je postalo jasno da je spomenuto lansiranje obavljeno isključivo u cilju ostvarenja naučnog napretka i određivanja atmosferskih prilika na putanji kretanja rakete. Nedugo nakon lansiranja, američki vojni magazin “Jane’s Defense” je potvrdio uspješnost lansiranja “Istraživača-1“.

Drugog februara 2009. godine, Iran je u orbitu lansirao istraživački satelit “Omid“, koji sprovodi eksperimentalni program satelitske kontrole. Njegova komunikacijska oprema i sistem napajanja funkcionišu na udaljenosti od 250 do 350 km iznad Zemljine atmosfere. Stručnjak za svemirska istraživanja, Asgar Ibrahimi, izjavio je da je “nacionalni iranski satelit “Omid” telekomunikacijske i istraživačke vrste, težak 25 kg, okruglog oblika i može se kretati brzinom do 450 kilometara na sat”. Ovaj satelit je postavljen u donjem dijelu Zemljine orbite i u stalnom je kontaktu sa kontrolnom stanicom na Zemlji.

Sateliti “Tolou“, “Misbah 2” i “Navid” su telekomunikacijski sateliti, osmišljeni i proizvedeni u zemlji. “Misbah 2” je nisko-orbitni komunikacijski satelit, koji se kreće u orbiti 400 do 1.600 km iznad zemlje, dizajniran da svakih par sati obiđe planetu.

Satelit “Sina-1” je prvi iranski satelit koji je lansiran u oktobru 2005. godine na raketi ruske proizvodnje. Taj satelit je proizveden u saradnji sa jednom ruskom kompanijom. Da bi omogućio nastavak napretka u oblasti astronomske tehnologije, Iran je u saradnji sa ruskom kompanijom stupio u projekat izrade satelita “Zohre“, a u saradnji sa Italijom u izradu satelita “Mesbah“. Iranski stručnjaci su pokrenuli i projekat izrade satelita “Mesbah-2“. Iran ove satelite namjerava da koristi isključivo za naučne, tehničke i istraživačke aktivnosti.

Raketni nosač satelita “Izaslanik nade“, koji je lansiran 17. avgusta 2009. godine, u stvari je samo nastavak krupnih koraka kojim Iran ulazi u sferu astronomije i istraživanja svemira. Islamska Republika Iran je ovaj put lansirala raketu koja može da ponese satelit i postavi ga na jasno određenoj tački u Zemljinoj orbiti. U prvoj fazi, raketa, teška 25 tona, uzletjela je brzinom od 2.500 metara u sekundi do visine od 250.000 metara. Na toj visini je došlo do odvajanja drugog dijela rakete koji je brzinom od 8.000 metara u sekundi odletio u svemir. Direktor Iranske svemirske organizacije, doktor Reza Takizade, objavio je da je raketni nosač satelita “Izaslanik nade” uspješno odletio do visine od 800 kilometara u svemir. Cilj lansiranja ove rakete je bilo testiranje njene ispravnosti i preciznosti, programerskih sistema na daljinsko upravljanje, centralnog kontrolnog stožera na Zemlji, komandne stanice na Zemlji, i određivanje položaja satelita.

Šesnaestog juna 2011. godine, Iran je pomoću rakete “Safir” uspješno u svemir lansirao satelit “Rasad“. Ovaj satelit, težak 15 kilograma i sposoban da fotografiše i snima planetu, postavljen je u orbitu na 260 kilometara od Zemlje. Satelit “Rasad” je plod mukotrpnog rada mladih iranskih naučnika i eksperata. Nakon što je tri nedjelje kružio u svemiru oko Zemlje, svoju misiju je uspješno završio i vratio se u Zemljinu orbitu. Slanjem satelita “Rasad” u svemir u potpunosti su realizovani planirani ciljevi.

U februaru 2012. godine uspješno je lansiran satelit “Navid“, koji je namijenjen prikupljanju klimatskih podataka i praćenju potencijalnih prirodnih katastrofa. U pitanju je takozvani minijaturni, odnosno mikrosatelit, koji je jeftiniji i za izradu i za lansiranje. Konstrukcija satelita “Navid” trajala je 24 mjeseca, a njome su rukovodili stručnjaci iz Iranske svemirske agencije, uz pomoć naučnika i istraživača sa Univerziteta za nauku i industriju. Satelit je lansiran pomoću nosača raketa “Safir-e Navid“, iz klase nosača raketa B1, koji je razvijen u Ministarstvu odbrane i ima za 20 odsto veću pokretačku snagu od nosača satelita “Safir 1-A“. U poređenju sa dva ranija, satelit “Navid” posjeduje noviju tehnologiju kontrole pozicije, stabilno rotiranje, a unapređena je i jasnoća sistema fotografisanja.

Važno je spomenuti da je ovaj naučni uspjeh Iran ostvario u uslovima višegodišnjih zapadnih sankcija, koje su mu uvedene odmah nakon pobjede Islamske revolucije, 1979. godine, pomoću kojih su zapadne vlade spriječile izvoz modernih tehnologija u Iran.

U cilju objedinjavanja svih aktivnosti Centra za daljinsko opažanje, Telekomunikacione kompanije i Ministarstva za informacione i komunikacione tehnologije o svemirskoj tehnologiji, 1. februara 2004. godine osnovana je Iranska svemirska agencija. Agencija je pod nadzorom Vrhovnog savjeta za svemirska istraživanja, kojim predsedava iranski predsjednik, i ima mandat da podrži i pomogne sve aktivnosti u Iranu vezane za mirnodopsku primjenu svemirske nauke i tehnologije.

Drugi značajan korak u izučavanju svemira Iran je napravio izgradnjom više opservatorija, čiji broj danas iznosi dvadeset. One su istovremeno istraživački i obrazovni objekti, kao i turističke atrakcije. Poslije opservatorije u Tabrizu, koja ujedno predstavlja i najveći naučno-istraživački kompleks u zemlji, slijedi opservatorija Ebu Rejhan Biruni u Kašanu, sa teleskopom prečnika 50 centimetara, i opservatorija u Zandžanu, sa teleskopima prečnika 40 centimetara. Trenutno je u završnoj fazi izgradnja najveće opservatorije u zemlji, sa optičkim teleskopom prečnika dva metra. U njoj će se, pored mogućnosti za otkrivanje nepoznatih dijelova svemira, vršiti i edukacija mlađe populacije.

Napori Irana usmjereni su, između ostalog, i na razvoj astronomije i istraživanje svemira. Iran na tim poljima želi da ostvari uspješnu saradnju na međunarodnom planu i postane međunarodno konkurentan u astronomiji. Iranska vlada nedavno je izdvojila 150 milijardi riala (oko 16 miliona američkih dolara) za nabavku teleskopa i opreme za opservatorije, kao i za program obuke stručnjaka iz ove oblasti, a sve u cilju izgradnje i osavremenjavanja astronomske baze zemlje. U julu 2010. godine, Iran je predstavio svoj najveći domaći teleskop pod nazivom “Tara”.

Fizika i srodne nauke

Iran je tokom posljednjih nekoliko decenija ostvario značajne uspjehe na planu razvoja nuklearne tehnologije, a naročito u nuklearnoj medicini. Iran je sedma zemlja u svijetu po proizvodnji uranijum heksafluorida (odnosno UF6), koji se koristi u procesu obogaćivanja uranijuma i proizvodnji goriva za nuklearne reaktore. Zahvaljujući toj tehnologiji, Iran je sada u mogućnosti da kontroliše čitav ciklus za proizvodnju nuklearnog goriva.

Iranski naučnici takođe su učestvovali i u izgradnji kompaktnog muonskog solenoida (CMS – detektor kretanja atomskih čestica), koji se koristi u tzv. Velikom hardonskom sudaraču (Large Hadron Collider – akcelerator atomskih čestica), pri Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN), a koji je počeo sa radom 2008. godine. Iranski inženjeri uključeni su u projektovanje i izgradnju prvog regionalnog akceleratora čestica na Bliskom istoku, koji se nalazi u Jordanu, a nosi naziv SESAME. A godine 2009, Iran je razvio svoj prvi domaći linearni akcelerator čestica (LINAC).

Pored toga, Iran je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja posjeduje tehnologiju za proizvodnju cirkonijumskih legura. Iran takođe proizvodi i širok spektar lasera svih vrsta za raznovrsne potrebe svih grana medicine i industrije.

Geofizika

Geofizika je naučna disciplina kojoj danas mnoge zemlje posvećuju veliku pažnju, pa je, shodno tome, u Iranu osnovano nekoliko istraživačkih instituta. Jedan od njih je Institut za geofiziku Teheranskog univerziteta koji se bavi izučavanjem zemljišta i atmosferskog omotača. Pomoću najsavremenije tehničke i laboratorijske opreme i uz logističku podršku snažnih softverskih programa, Institut obavlja veliki broj istraživačkih projekata u različitim granama geofizike, kao što su istraživanja u geoelektrici, seizmologiji, i magnetskim uređajima za mjerenje. Preko ovih projekata Iran ostvaruje saradnju sa velikim brojem zemalja u domenu geofizike.

Danas iranski stručnjaci primjenjuju dostignuća geofizike u različitim industrijskim granama, pronalasku i eksploataciji hidrokarbonskih materija i ruda, naftnih i gasnih bušotina i podzemnih voda i ruda. Pomoću metode analize vibracija i mehaničkih talasa pronalaze se i počinje sa eksploatacijom novih prirodnih resursa. Na sjeveru Irana, u vodama Kaspijskog jezera, ove geofizičke metode se primjenjuju u potrazi i određivanju veličine podzemnih naftnih i gasnih bazena. Pomoću nje iranski inženjeri su otkrili veliki broj prirodnih resursa i prirodnih naftnih rezervoara.

Geofizika je našla primjenu i u drugim oblastima kao što je rudarstvo i otkrivanje podzemnih rudnih blaga. Iran se nalazi u centru jednog od metalima najbogatijih pojasa u svijetu, koji se proteže od evropskih Alpa do azijskih Himalaja, i posjeduje velike prirodne resurse metala i podzemnih ruda. Bogata nalazišta bakra, gvožđa, olova i desetine drugih metala i materija Iran svrstavaju u jednu od zemalja sa najbogatijim rudnim blagom. Doktor Ali-Reza Arab Amiri, istaknuti geofizičar, patentirao je nekoliko uređaja za otkrivanje i eksploataciju rudnog blaga, posebno cinka i olova, i podzemnih voda.

Geofizika ima značajnu upotrebu u aeronautici, nautici, izgradnji brana i mostova i kartografiji.

Među najznačajnijim geološkim otkrićima naučnika i istraživača Instituta za geologiju Teheranskog univerziteta je pronalazak joda u provinciji Golestan, na sjeveru zemlje. Pronalaskom ovog elementa Iran je svrstan na vrh ljestvice zemalja u kojima je pronađen jod. Ujedno, Iran je danas zemlja sa najvećim količinama i proizvodnjom joda u svijetu. Prirodna nalazišta joda u provinciji Golestan se nalaze na dubini od 800 do 1200 metara, a za njegovu eksploataciju potrebne su različite geofizičke metode. Iran trenutno sprovodi geološka istraživanja u oko 20 zemalja sveta, što dovoljno govorio napretku i razvoju geologije i geofizike u zemlji.

Arheologija je još jedna od grana u kojoj geofizika igra veoma značajnu ulogu. Inženjer Babak Amin-Pur je jedan od naučnika koji je svojim patentom u domenu geologije i geofizike dao značajan doprinos na ovom polju. Pomoću geofizičke metode prije iskopavanja se određuje lokacija zatrpanih arheoloških nalazišta i eksponata, nakon čega se određuje njihovo precizno mjesto i na kraju se uvrštavaju na kartu tog arheološkog nalazišta, kako bi proces iskopavanja prošao sa što manje problema. Na ovaj način se izbjegava nehotično uništavanje historijskih eksponata. Ova tehnologija omogućava proučavanje šireg prostora oko eventualnog arheološkog nalazišta, ubrzava proces iskopavanja i smanjuje troškove istraživačke ekspedicije. Različite geološke metode primijenjene su na mnogim arheološkim lokalitetima kao što su Persepolis, Gorganski zid i dvorište u klancu Balagi. Amin-Pur je pomoću ovih geofizičkih i geoloških metoda do sada evidentirao 23 arheološka nalazišta.

Nuklearna tehnologija

U svijetu postoji samo 15 zemalja koje su ovladale tehnologijom obogaćivanja uranijuma i proizvodnje centrifuga, od kojih devet to i čini. S obzirom na važnost nuklearne energije u dugotrajnom razvoju zemlje i ograničenost resursa fosilnog goriva, Iran je u svoj program uvrstio korištenje novih energija. Značajan napredak u oblasti nuklearne tehnologije, omogućio je Iranu da ubuduće dio svojih potreba za električnom energijom obezbijedi iz nuklearnih resursa. U saradnji sa Rusijom, u završnoj fazi je izgradnja prve nuklearne centrale u blizini Bušehra, na jugu zemlje, čiji je kapacitet 1.000 megavata. Na osnovu odluke iranskog parlamenta, iranska vlada se obavezala da u nuklearnim centralama proizvodi 20.000 megavata struje.

Organizacija za atomsku energiju Irana počela je da sprovodi program izgradnje novih nuklearnih centrala i objavila spremnost za saradnju sa drugim zemljama u izgradnji ovih postrojenja. Iran je odlučan da u okviru potpune saradnje sa IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju) i oslanjajući se na domaće stručnjake, u svim oblastima koristi nuklearnu energiju u mirnodopske svrhe. Iran je, takođe, objavio spremnost za prenošenje svojih iskustava u oblasti mirnodopskog korištenja nuklearne energije drugim zemljama, pod nadzorom IAEA. Usvajanjem tehnologije za obogaćivanje uranijuma za proizvodnju nuklearnog goriva, Iran se priključio grupi od deset zemalja koje imaju zaokružen ciklus nuklearnog goriva.

Iranski stručnjaci uspjeli su da prevaziđu tehničke probleme i proizvedu napredne centrifuge generacije P-2, koja je trenutno aktivna u centrali u Natanzu, pokrenutoj 2003. godine. Ove centrifuge su visoke tehnologije i njihova proizvodnja govori da je Iran, i pored žestokih sankcija, uspio da postigne veliki napredak i ovlada tehnologijom obogaćivanja uranijuma na industrijskom nivou, izgradnjom reaktora teške vode i postrojenja za proizvodnju žutog kolača.

Historijat iranskog nuklearnog programa

Nuklearni razvoj

Kvantitativna i kvalitativna ekspanzija nuklearnih aktivnosti smatra se nuklearnim razvojem jedne zemlje. Mjere razvijenosti nuklearne nauke i tehnologije jesu postojanje istraživačkih radova iz raznih oblasti nuklearne nauke, postojanje različitih katedri i odsjeka na univerzitetima i pri istraživačkim centrima, postojanje studenata i stručnjaka u raznim oblastima ove nauke, odnosno postojanje nuklearnih projekata i nuklearnih postrojenja.

Druga bitna stavka jeste postojanje razlika između tehnologije i industrije. Tehnološki sektor nuklearne nauke može se definisati kao pretežno intelektualni domen, koji se bazira na čistoj nauci i primjeni naučnih istraživanja, a koji za rezultat ima proizvodnju određenih supstanci i jedinjenja u laboratorijskim uslovima, a po potrebi i proizvodnju polugotovih sirovina za industrijsku primjenu.

Industrijski sektor nuklearnih nauka predstavlja fizički domen, domen proizvodnje, koji se bavi praktičnom primjenom nauke i tehnologije, odnosno tehnoloških procesa, a za rezultat ima industrijsku proizvodnju. Jedna zemlja može da zadovoljava tehnološke uslove razvoja u određenoj oblasti, ali da se ne bavi industrijom, jer da bi se ispunili uslovi za postojanje industrije potrebno je da budu zadovoljeni brojni faktori koji utiču na transformaciju tehnologije u industriju, poput ekonomskih, industrijskih, društvenih, pa čak i kulturnih uslova. S druge strane, ukoliko jedna zemlja posjeduje uslove za postojanje industrije, to ne znači da posjeduje i tehnološke uslove za razvoj iste. Kao primjer može poslužiti bilo koja industrija finalnih proizvoda, gdje se od gotovih dijelova proizvedenih u nekoj drugoj zemlji, po licenci sklapaju finalni proizvodi za neku stranu kompaniju.

Shodno tome, može se zaključiti kako je preduslov da bi se jedna zemlja mogla svrstati u zemlje sa nuklearnim razvojem taj da posjeduje i nuklearnu tehnologiju i nuklearnu industriju.

Drugim riječima, potrebno je praviti razliku između pojmova proizvodnja i primjena. Podrazumijeva se da se domeni razvoja nauke, razvoja tehnoloških procesa, ili transformacije tehnologije u industriju razlikuju od domena primene i korištenja nauke, tehnologija i industrijskih procesa. Nuklearnim razvojem jedne zemlje može se smatrati na prvom mjestu preduzimanje koraka u razvoju nauke, tehnologije i industrije, a ne samo njihova praktična primjena.

Imajući u vidu navedeno, može se reći da je broj zemalja koje se mogu smatrati zemljama sa nuklearnim razvojem veoma mali. Islamska Republika Iran uspjela je, zahvaljujući opsežnom i dugoročnom planiranju na oba plana – i intelektualnom i fizičkom, da ostvari značajan napredak, te da ostvari zapažena dostignuća na planu nuklearne nauke i tehnologije.

Politički aspekt iranskog nuklearnog pitanja

Razvoj nuklearne tehnologije u Iranu poslužio je zapadnim centrima moći kao izgovor za opstruiranje naučnog razvoja Irana. Danas iranski nuklearni eksperti mogu da obavljaju najsloženije operacije u svim etapama proizvodnje nuklearnog goriva. Iran je objavio da su njegove nuklearne aktivnosti mirnodopske prirode, što je i dokazao otvaranjem nuklearnih postrojenja pred inspektorima Međunarodne agencije za atomsku energiju. U proteklih nekoliko godina, Iran je dobrovoljno izvršavao sve stavke Dodatnog protokola nuklearnog sporazuma NPT. I pored toga, Zapad je, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, zahtijevao suspenziju svih nuklearnih aktivnosti i zatvaranje nuklearnih postrojenja u Iranu.

Nuklearno pitanje i mirnodopske nuklearne aktivnosti zvaničnog Teherana pretvorene su u osovinu nasrtaja SAD-a na I.R. Iran. Najveći grijeh Irana i iranske nacije je taj što su uništili mit o naučnoj nadmoći Zapada i što su pokidali okove naučne zavisnosti od zapadnih zemalja. Ukoliko Iran u svojim mirnodopskim nuklearnim aktivnostima dostigne najveći mogući nivo, postaće uzor ostalim zemljama u razvoju, jer će im dokazati da je moguće ostvariti naučni razvoj oslanjajući se na vlastite materijalne mogućnosti i potencijale.

Iranski nuklearni program započet je još pedesetih godina prošlog vijeka, kako bi se razvila nuklearna tehnologija. Nakon Islamske revolucije, 1979. godine, program je privremeno prekinut, ali je ponovno započet krajem 20. vijeka. Nuklearni program ima mirnodopske svrhe, kako bi se postavili nuklearni generatori koji bi trebalo da proizvode 6.000 megavata električne energije, što bi značajno pomoglo ekonomiji zemlje.

Saglasno uputi Lidera islamske revolucije, zabranjena je izrada atomskog oružja. Iranski zvaničnici su više puta potvrdili mirovni karakter iranskog nuklearnog programa. Iran se do sada po ovom pitanju ponašao maksimalno transparentno, sarađujući sa IAEA-om, i stalno pozivao ambasadore drugih zemalja da slobodno posjete iranska nuklearna postrojenja. Iako je do sada u netolerantnoj medijskoj atmosferi na račun Irana od strane Zapada plasirano mnogo optužbi, IAEA nije potvrdila istinitost nijedne takve izjave. Poziv stranim diplomatama bio je prilika za uvid u stvarno stanje, što je pozdravljeno od strane velikih organizacija, poput Pokreta nesvrstanih, Grupe 77 i Arapske lige.

Iran je još 1970. godine potpisao sporazum o neširenju nuklearnog oružja. Od 1992. godine, Međunarodna agencija za atomsku energiju dobila je dopuštenje da provjerava iranska postrojenja. Iranski nuklearni program postao je predmet velike rasprave. Uzrok je bio veliki jaz između Irana i zapadnih zemalja u političkim pogledima na ovaj program. Iranska javnost gleda na nuklearni program kao na način kojim bi se uvela raznolikost u iranske izvore energije i pojačala iranska međunarodna uloga. Čitava iranska javnost, političari i vlada ujedinjeni su u tome da Iran mora razviti svoju nuklearnu industriju.

Trenutno se nuklearna energija u Iranu koristi u oblasti medicine, poljoprivrede i industrije. Sada se poljoprivredni proizvodi i kvarljive prehrambene namirnice radioaktivnim dejstvom čuvaju od propadanja. Stručnjaci Instituta za nuklearnu energiju prevazišli su potrebu Irana za radiofarmaceutskim jodom koji se koristi u liječenju kancera i tiroidnih oboljenja. Sada se pomoću gama zraka može sterilisati medicinski materijal. Zahvaljujući razvoju nuklearne tehnologije, Iran danas ima obiman program u prevenciji raka, kontroli HIV-a, većoj izdržljivosti molekula, liječenju dijabetesa, smanjenju nivoa holesterola u krvi. Zračenje hrane je proces izlaganja hrane jonizujućem zračenju u cilju uništavanja mikroorganizama, bakterija, virusa ili insekata u njoj prisutnih. Korišteni izvori zračenja uključuju radioizotopske gama zrake, generatore X zraka i akceleratore elektrona.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime