Priča „Husref i Širin„ je jedna ljubavna priča koja govori o ljubavi između Husref Parviza princa dinastije Sasanida i Širin koja je jermenska princeza i koja će postati vladarom Jermenije.
Korijeni priče
Prije nego što je Nizami spjevao, ova priča se pojavljuje u Firdusijevoj Šah-nami. A još ranije srećemo je u nekim djelima. Dakle, to je jedna priča koja se više puta prenosila kroz perzijsku književnost. Pisac Mensur Jakuti koji je iz grada Kermanšah i koji je zapravo istraživač i porijeklom je Kurd, smatra da je ovo jedna narodna priča iz kurdske regije koja se prenosila u oblasti Kermanšaha s generacije na generaciju. Smatra da je, obzirom na to da je Nizamijeva majka bila Kurdske narodnosti, vjerovatno Nizami čuo ovu priču od svoje majke. Jer se priča i odvija najvećim dijelom u toj oblasti. Ali priča koju je napisao Nizami se mnogo razlikuje od drugih priča ovog sadržaja. Dok je kod Nizamija Širin jedna moćna djevojka iz visokih slojeva društva, u drugim predajama o Husref i Širin, Širin je djevojka iz nižih slojeva društva i njoj se ne pridaje pažnja. Slične priče drugih pisaca se mnogo razlikuju od Nizamijeve priče. Ovo je jedna potpuno drugačija priča i odnos prema ličnostima je potpuno drugačiji u Nizamijevoj priči.
Nizami je svoje djelo napisao na zahtjev seldžučkog sultana Šah Arselana. Šah Arselan je tražio od Nizamija da napiše jednu ljubavnu priču u poetskoj formi. Nizamiju je vjerovatno ova priča bila poznata, pa je izabrao likove Husrefa i Širin za pisanje ovog djela. Djelo se sastoji od 6150 stihova, a Nizami je proveo 16 godina svog života u pisanju ovog djela. Vrlo vjerovatno je napisano između 555. do 569. godine po hidžretskom kalendaru.
Hormoz, iranski padišah, imao je sina po imenu Parviz. To je upravo Parviz koji je bio padišah Sasanidske dinastije. Husref Parviz jedne večeri sa svojim prijateljem izlazi iz grada te se oni upute na jednu poljanu radi razonode. Poveo je sa sobom svoga konja i svoga slugu. Noću stignu do jedne kuće gdje su zastali da se osvježe. Ali su zaboravili konja i slugu koji su ostali vani. Konj ode na poljanu i počne jesti poljoprivredne prinose. A i sluga je pojeo dio plodova. Ujutro je seljak otišao i požalio se padišahu Hormuzu. Kada je čuo šta se dogodilo Hormuz se jako naljutio i donese odluku da kazni Husrefa, pa naredi da bude ubijen Husrefov konj a da Husref svoga slugu preda seljaku koji se žalio , u službu. Oduzeo mu je prijesto i kuću koju je imao i dodijelio je seljaku. Husref je imao i jedan instrument čeng a koji mu je Hormoz uzeo i slomio. Želio je da ga još više kazni, ali su ostali ljudi u selu tražili da oprosti Husrefu zbog njegove mladosti. Te noći, Husref usnije svog djeda , čije je ime bilo Anuši Revan , koji mu reče : „Drago moje unuče, ne brini se, ono što si izgubio ponovo će ti biti vraćeno. Kruna i prijesto koji si izgubio biće ti vraćeni kao kraljevstvo. Konj koga si izgubio biće ti vraćen kao konj po imenu Šabdiiz, a za slugu koga si izgubio biće ti suđena Širin kojoj ćeš pokloniti svoje srce. A umjesto muzičkog instrumenta koji ti je slomljen biće ti dat jedan vješt muzičar po imenu Barbod koji će naći svoj put do tvoje palače.“
Zaljubio se u Širin
Husref je imao bliskog prijatelja po imenu Šahpur. Šahpur jednom dođe kod Husrefa i počne mu pričati o djevojci po imenu Širin i njenoj ljepoti.Tako je o njoj pričao i opisivao je da se Husref u nju potpuno zaljubio iako je nije nikada vidio. I Šahpur zatraži od Husrefa da naslika njegov portret. Kada je uradio Husrefov portet , Šahpur ga je uzeo i otišao u pravcu Ermenije.Kada je stigao u Jermeniju otišao je direktno u palaču Širin. Ona je imala tetku po ocu po imenu Mahinbanu koja je bila vladar Jermenije. Širin je u to vrijeme bila odsutna iz dvora jer je otišla u lov.
A šta je onda uradio onda Šahpur? On je portret Husrefa stavio na put kojim će proći Širin. Pri povratku Širin naiđe na tu sliku i čim ju je vidjela, zaljubila se u lik na toj slici. Šahpur joj kaže da je to lik iranskog princa koji se nalazi u mjestu po imenu Tizfun, dao joj jedan prsten i rekao da sa tim prstenom može ući u iranski dvor i može živjeti u području koje je pod zaštitom iranskog princa. Kada je svanulo, Širin sa svojom pratnjom izađe iz palače sa namjerom da krene u lov. Kada su prešli dio puta i zastali da se odmore, ona se odvoji od svoga društva, uzjaše konja i krene u pravcu grada Tizfun. Grad Tizfun se nalazio u području Medain. Medain čine iranske antičke prijestonice. Smatra se da je sedam gradova činilo regiju Medain. I tako Širin uzjahavši konja krene u pravcu Tizfuna kako bi se susrela sa Husrefom. Sa sobom je imala i prsten koji joj je dao Šahpur, a koji joj je osigurao prijem na dvoru. Na putu je naišla na jedan izvor bistre vode pa je pomislila da je dobro da se tu odmori. Konja je svezala i ušla u vodu sa namjerom da se okupa.
Ali, šta je uradio Husref u Tizfunu ? Dao je da se iskuje novac sa njegovim likom i proglasio se padišahom ( vladarom ) Irana. Kada je to čuo Hormuz, jako se naljutio, te je smijenio Husrefa sa mjesta prestolonasljednika i naredio mu da napusti Tizfun. Husref je napustio Tizfun i na putu je došao do mjesta gdje se kupala Širin i počeo je posmatrati njenu ljepotu. U jednom momentu Širin je osjetila da je neko gleda.Primijetila je Husrefa i izašla iz vode. Vidjela je da pred njom stoji mladić koga je prepoznala sa slike. Ali je opet u sebi pomislila da možda to i nije mladić sa slike. Odatle se udaljila i brzo krenula u pravcu Tizfuna. I Husref je pomislio isto. Husref se jako zaljubio u ovu djevojku a nije znao da je to ta djevojka koju mu je opisivao Šahpur. Uzjahao je svoga konja i krenuo u pravcu Jermenije kako bi tamo našao Širin. Znao je da se i Šahpur tamo nalazi. Tako se Husref zaputio u pravcu Jermenije, a Širin prema gradu Tizfun ne znajući da su sami oni osobe koje traže jedna drugu. Širin, koliko god je tražila nije našla Husrefa pa se uputila prema dvorcu. Pokazala je prsten koji joj je dao Šahpur i ušla u dvorac. Vidjevši je, žene koje su bile u haremu u tom dvorcu su pozavidjele na njenoj ljepoti, pa se nisu prema njoj lijepo ponašale. A onda su odlučile da je pošalju u jedan drugi dvorac u blizini. To je bio dvorac u sušnom području bez vode i zelenila , ali u kome se nalazio jedan od dvoraca Sasanidske dinastije.
Istovremeno, Husref je stigao u Jermeniju i vidio je da nema ni traga o Širin. Našao je Šahpura pa ga je upitao:“ Znaš li gdje se nalazi Širin ?“ A Šahpur mu je odgovorio:“ Širin je otišla u Tizfun sa namjerom da tebe nađe.“ Husref naređuje Šahpuru da ode u Tizfun i dovede Širin, jer se on ne može vratiti u Tizfun pošto ga je otac prognao. Šahpur je uzjahao konja i krenuo u pravcu Tizfuna kako bi doveo Širin. Širin je našao u dvorcu u pustinji i poveo je u Jermeniju kako bi se ona srela sa Husrefom. U međuvremenu u Jermeniju stigne glasnik sa porukom iz Irana u kojoj je stajalo: „ Hormuz je napustio ovaj svijet , bolje ti je da se odmah vratiš u Iran kako neko drugi ne bi polagao pravo na prijesto“. I tako, Husref uzjaše konja i krene prema Iranu. Kada su Šahpur i Širin stigli u Jermeniju, Husref je već stigao u Iran i proglasio se padišahom ( vladarom ) Irana. To nije trajalo dugo. Bahram Čubin je podigao ustanak protiv Husrefa i optužio ga da je ubio svoga oca. Našao je svoje istomišljenike koji su rekli da Husref nije njihov vladar. Husref je bio prisiljen ponovo napustiti Iran jer mu je život bio u opasnosti. Krenuo je u pravcu Jermenije. U zoru je došao do dvorca u kome je živjela Širin koja je upravo izašla sa namjerom da ide u lov. Poslije svih prepreka, dvoje zaljubljenih su se sreli i njihova ljubav je postala stvarna. Vidjeli su da je sve ono što su čuli jedno o drugom bilo istinito: oboje su bili lijepi, mladi i veoma zaljubljeni.
Širin pozove Husrefa da dođe u dvor njene tetke Mahinbanu koja je bila vladar Jermenije. I Husref je krenuo. Mahinbanu je već ranije čula za priču o ljubavi između Husref i Širin. I jedne noći ona se osami sa Širin i posavjetuje je te joj kaže :“ Dok se ne budeš zvanično vjenčala ne dozvoli Husrefu da ti priđe.“ Jer ona je znala da žene koje su već bile na doru u haremu nisu pokazivale lijepo ponašanje prema onima koje su tek došle. “ Husref će možda večeras biti sa tobom a sutra te ostaviti i bit sa drugom“. Širin je to prihvatila i obećala je svojoj tetki da neće dozvoliti Husrefu da joj se približi prije zvaničnog vjenčanja. Od tada svaku noć u dvorcu se priređivala zabava. Danju se išlo u lov, a uvečer su se zabavljali. A kada bi se osamili, Širin nije dozvoljavala Husrefu da joj priđe. Nakon izvjesnog vremena Husrefa je to naljutilo. Shvatio je da je Širin između njega i sebe podigla čvrstu branu. Zato je uzjahao konja, napustio Jermeniju i krenuo u pravcu Bizanta. Tamo se sreo sa bizantskim imperatorom. On je Husrefu pružio zaštitu, dodijelio mu je jednu jaku vojnu formaciju i vjenčao ga je sa svojom kćerkom Marijom. Husref je sa vojnom jedinicom otišao u boj protiv Bahrama Čubina koga je porazio i protjerao iz tog područja te je postao padišahom Irana. Vladarica Irana je postala kćerka bizantskog imperatora, Marija. Ali Uprkos ovom uspjehu, Husref je i dalje izgarao u ljubavi za Širin.
Šta se je za to vrijeme događalo u Jermeniji ? Mahinbanu je napustila ovaj svijet pa je Širin postala vladar Jermenije. I Širin je, iako je živjela životom vladara, ipak bila tužna jer je u svom srcu gajila ljubav prema Husrefu. Nakon nekog vremena predala je vlast plemstvu Jermenije i uputila se prema području Medain. Došla je do dvorca vladara ali joj se na putu ispriječila Marija i tako spriječila da se sastanu Husref i Širin. Husref je tražio od Marije da dozvoli da Širin bude barem jedna od žena u haremu na dvoru, ali je naišao na žestoku Marijinu ljutnju. Husref je pozvao Šahpura i rekao mu da nekako uvede Širin na dvor. Kada je Šahpur došao po Širin, ona se žestoko usprotivila i rekla :“ Dok je ona žena tamo, ja nisam spremna naći put do Husrefovog dvora“. I Širin je opet otišla u onaj dvorac u pustinji bez vode i zelenila, u blizini Tizfuna, gdje je ranije boravila. Tu se smirila , nije ništa jela samo je pila mlijeko.
Ulazak Ferhada u priču
Širin je imala mnogo stoke i mnogo ljudi koji su je služili i kao što smo rekli, njena hrana je bilo samo mijeko krava i ovaca. Njena posluga je prevaljivala dugi put da bi donijeli mlijeko za Širin. Nakon izvesnog vremena Širin se sažalila na svoju poslugu zbog tolikog njihovog truda pa je upitala da li ima kakav lakši način za dostavljanje mlijeka. Ponovo se obratila Šahpuru za pomoć. Šahpur je poznavao jednog čovjeka po imenu Ferhad koji je bio graditelj i inteligentan čovjek. Rekao je:“ Samo bi on mogao da riješi ovaj problem.“ Pozvao ga je i odveo kod Širin . Kada se sreo sa Širin , Ferhad se veoma zaljubio u nju, na prvi pogled. Toliko ga je očarala njena ljepota, da nije bio svjestan ničega drugog oko sebe. Širin mu je objašnjavala šta želi ali njene riječi nisu dopirale do njega. Kada je izašao iz dvorca pitao je poslugu :“ Šta ona želi ?“ , pa mu je posluga objasnila šta Širin želi. Ferhad se potom dao na posao. Na tom udaljenom mjestu gdje je boravila stoka uspostavio je jedan sistem, koji se sastojao od dva bazena povezana kanalom, a sve to je obložio drvetom. Bilo je dogovoreno da se pomuženo mlijeko saspe u jedan bazen sa koga se kasnije digne pregrada i mlijeko poteče drvenim olukom do bazena kod Širin, kako bi ona svako jutro imala svježe mlijeko. Više nije bilo potrebe da posluga radi toga prelazi dugi put. Kako je vrijeme prolazilo, postalo je jasno koliko je Ferhadova uloga bila važna, a Širin je bila sve više zadovoljna. Jednog dana pozvala je Ferhada i kao platu poklonila mu je svoje naušnice. Ali Ferhad to nije prihvatio i vratio je Širin njene naušnice. Bio je vrlo zaljubljen u nju i sa takvim osjećanjem krenuo je u pustinju. Toliko je izgarao u vatri ljubavi za Širin, pa je to postalo poput obavezne govorne vježbe koju su mještani svakodnevno prepričavali. Tako su ljudi iz šire okoline saznali šta se zbiva. Ova vijest je stigla i do Husrefa. A on se, čuvši da se pojavio veoma ozbiljan suparnik u ljubavi, koji izgara u toj ljubavi za Širin, veoma naljutio. Odlučio je na svaki način, novcem, otrovom ili silom, kakogod, da svog suparnika u ljubavi odstrani. ————————————————————–
Smrt Ferhada
Kada je Husref vidio da nikako ne može kupiti Ferhada primijenio je drugi plan. Otišao je kod Ferhada i rekao mu:“ Na putu do Širin nalazi se jedna planina. Ta planina njoj smeta. Ako bi mogao skloniti je s puta, ja ću se povući u svojoj ljubavi prema Širin i Širin će biti tvoja. Ferhad to prihvati i ode u pravcu planine Bistun kako bi planinu sklonio s puta. Prvo što je uradio: uklesao je sliku Širin u velikoj stijeni. A onda je počeo kopati planinu. Tako je to vatreno radio da su jezici pleli priče koje su stigle do Širin. I ona je jednog dana došla da vidi izbliza to kopanje planine. Kada je stigla krenula je uz planinu ali se njen konj sapleo i pali su u potok. Ferhad je to sve izdaleka vidio, ponio je Širin zajedno sa njenim konjem do dvorca da se oni odmore, a on se opet vratio kopanju planine Bistum. I nastavio je vatreno raditi svoj posao. Te vijesti stignu do Husrefa, kada su mu rekli- zašto sjediš besposlen ? Zar ne znaš šta je sve Ferhad uradio iz ljubavi prema Širin. I ispričaju mu cijelu priču. Husref to više nije mogao podnijeti. Rekao je: „Nijedan plan koji napravim ne daje rezultat.“ Odlučio je napraviti drugi plan. Poslao je jednog čovjeka kod Ferhada da mu kaže:“ Širin koja je bila bolesna otišla je sa ovog svijeta.“ Kada je to čuo Ferhad, tako se naljutio da je skočio sa planine i u njenom podnožju izgubio život. Vijest je stigla do Husrefa, koji je bio nezadovoljan onim što je čuo o Ferhadu, ali je bio i zadovoljan jer je njegov plan dao rezultat. Širin, koja je vidjela sve ono što je uradio Ferhad i kojoj se svidjela njegova ljubaznost, veoma potrese vijest o Ferhadovoj smrti. Širin se sklonila u jedan kraj dvorca i tugovala.———————————————————————
Smrt Marije
U istom tom periodu Marija, koja je bila Husrefova supruga, umire. Marija nije dozvolila da se Husref i Širin sastanu. Husref žali svoju ženu četrdeset dana, a zatim pošalje glasnika koji će Širin prenijeti poruku da je poziva Husref da dođe u njegov dvor. Ali, tu ponudu Širin nije prihvatila. Rekla je:“ Oko tebe je toliko lijepih žena da ti ja ne trebam.“ Širin je željela samo jednu stvar. Željela je zvanični brak i to u jermenskoj palati kao vladarica Jermenije. Husref je vidio da ne može nikako prodobiti Širin. Što se više trudio, njihov odnos je postajao sve teži. A onda se odlučio da iskoristi zavist koju su osjećale žene iz harema na dvoru. Otišao je u Isfahan i upoznao se sa djevojkom po imenu Šeker, o čijoj je ljepoti mnogo slušao. No, ovaj ljubavni odnos je učinio da cijela stvar postane još gora. I to je postalo razlogom da se Širin još više udalji od Husrefa. Husref je vidio da je jedini izlaz da pozove Šahpura, zajedničkog im prijatelja. Rekao mu je :“ Ako je moguće, otiđi kod Širin, ona je sama i ona životari. Reci joj da tugu i samoću ostavi postrani i da dođe u Husrefov dvorac kako bi smo živjeli zajedno. A onda je Husref uzjahao konja i krenuo prema dvorcu u kome je živjela Širin, navodno radi lova. Kada se susreo sa Širin ona je naredila njenim slugama da pripreme rezidenciju u kojoj će odsjesti iranski šah. Taj njen potez veoma naljuti Husrefa i on je upita :“ Zašto me ne pozoveš u dvorac ? Zašto da boravim van dvorca ?“ Širin mu odgovori :“ Jedini moj uslov je onaj koji sam rekla na početku , a to je vjenčanje i velika proslava kako dolikuje vladarici Jermenije.“ Husref se oneraspoloži i ode sa tog mjesta.
Vjenčanje sa Širin
I Širin je također osjećala u svom srcu ljubav prema Husrefu. S druge strane, bila je i veoma usamljena. Zbog te usamljenosti osjećala je nespokoj. Odlučila je da uz pomoć Šahpura ode i tajno uđe u Husrefov dvorac. Šahpur je to učinio za Širin. Kada su stigli u dvorac Husref je napravio veliko slavlje. Širin se sklonila u jednom kraju dvorca . Izmijenili su međusobno nekoliko poruka i konačno poslije proslave našli su se zajedno kao dvoje zaljubljenih. Kada je Husref vidio svoju voljenu, u njenu čast je rekao da odmah prihvata sve uslove. Sa iranskim velikodostojnicima otišao je da prosi Širin i odlučio je da napravi veliku proslavu u čast vladarice Jermenije. Širin se pojavljuje u punoj kraljevskoj dekoraciji i dolazi na Husrefov dvor a vlast nad Jermenijom predaje Šahpuru.
Smrt Širin i Husrefa
Husref je imao jednog sina sa Marijom koja je ranije otišla sa ovog svijeta, a čije je ime bilo Širuje. Širuje je očima strasti gledao Širin. Husref je to primijetio. No, uprkos svim protivljenjima , Husref ga je izabrao za svog nasljednika te ga je predstavio kao prestolonasljednika. Potom je sam otišao posjetiti hram vatre. Nedugo nakon toga, Širu je nešto napravio: svoga oca je bacio u tamnicu kako niko ne bi pokušao uzeti njegov prijesto. Jedino što je dozvolio Širu svome ocu Husrefu je bilo da samo Širin može doći u ćeliju i obići ga. Širin je obično i odlazila, a za Husrefa je to bilo dovoljno, da bude uz svoju voljenu. Ništa drugo na ovom svijetu nije tražio. Jedne noći dok je spavao u svojoj ćeliji uz svoju voljenu, neko nepoznat je ušao u njegovu ćeliju i po naređenju Širua, ubije Husrefa. Oštricu noža je ubo u Husrefovo tijelo. Husrof , da ne bi probudio Širin koja je spavala, bez glasa je ostao ležati i tako napustio ovaj svijet. Širin se ubrzo probudila i shvatila šta se dogodilo. Vidjela je da se krv razlila po postelji. Vidjela je beživotno Husrefovo tijelo i počela je jaukati. U njenom zagrljaju Husref je već bio izdahnuo. A za njega je to bilo kao da je u raju. S druge strane, Širu je ubijao sve pretendente na prijestolje. A onda je poslao jednu poruku Širin u kojoj traži da se ona uda za njega. Širin je zatražila jednu sedmicu dana da dođe do dvorca. Slijedeći dan je bila dženaza Husrefova. Prisustvovao je veliki broj velikodostojnika, uglednika, posluge i ostalog stanovništva. To je bila jedna velika ceremonija ukopa iranskog šaha. Ovom prilikom su svi plakali i jaukali osim Širin. Širin se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Čak se pokazivala sretnom. Kada je Širu to vidio, bio je sretan jer je pomislio da je Širin zaboravila Husrefa i da se sprema za novi život. I bio je veoma sretan. Kada su donijeli Husrefovo tijelo u jednu potkupolnu prostoriju, Širin je zatražila od svih prisutnih da napuste prostoriju kao bi ona bila malo sama sa Husrefom. Kada je ostala sama pored Husrefovog tijela, izvadila je nož kojim je okončala svoj život. Pala je pored Husrefovog tijela. Husref i Širin su ukopani jedno pored drugog. Ova priča se ovdje završava.
Kritički prikaz priče
Nizami Gandževi je u priči Husref i Širin ukazao na posebnu vrijednost žene. U toj mjeri, da je pokazao je da je to žena koja može da bira i da donosi konačne odluke. Čak je u slučaju Širin pokazao da ona pripada visokom sloju društva. Rekli smo u uvodu da u drugim sličnim pričama Širin opisuju kao nekoga ko pripada nižem staležu. Ali ovdje, Širin je jedna kraljica, jedna princeza koja postaje kraljicom Jermenije. Ona sama ide u lov, sama se vraća i ona donosi konačnu odluku. Ona pokazuje i jednu visoku kulturu prema Husrefu. Husref, iako je iranski princ, on se ne nameće silom Širin, već od nje traži dozvolu. Tako da čista osjećanja u biću iranaca nisu ostala zanemarena.
U ovoj Nizamijevoj priči su prikazane četiri vrste ljubavi. Jedno je ljubav Ferhada, jedna potpuno čista ljubav kada zaljubljeni na putu ka svojoj ljubavi žrtvuje svoj život.
Druga je ljubav Husrefa prema Širin koja je bila strastvena, ali na tom putu ona ostvaruje svoje savršenstvo i postaje potpuna, čista ljubav.
Slijedeća vrsta ljubavi je ljubav Širin prema Husrefu. To je odnos koji u početku nije bio tako ozbiljan, ali vremenom postaje sve ozbiljniji i upotpunjuje se do te mjere da hrabrost dostiže svoj vrhunac.
I napokon ljubav Širua prema Širin. To je ljubav u kojoj kulminira ljubav za vlašću i strast i u kojoj nema ničeg više.
Priča koju je napisao Nizami događa se na sjeverozapadu Irana,a malo se dotiče i Iraka, poručujući da su u tom vremenu živjeli ljudi dovoljno jaki da sami donose odluke. Imali su posebnu kulturu. Kao što se u priči Lejla i Medžnun radnja događa u saudijskoj pustinji i način na koji je pisac gledao na ove dvije ličnosti se razlikuje potpuno, kao nebo i zemlja, u odnosu na to kako pisac gleda na likove Husref i Širin.
Eto, to je cijela priča o Husref i Širin koju je napisao Nizami Gandžavi.
