“Zvijezda je neba književnosti, Pervina,
Iako ništa osim jedi života ne vidje,
Riječ joj koliko poželiš slatka je,
Prijatelji bolje da je se sjećaju,
Jer srce bez prijatelja tužno je”
“U historiji perzijske književnosti, Parvin Etesami je veličanstven primjer pjesnikinje koja plijeni svakom svojom riječju. Ona se na pjesničkoj ljestvici nalazi iznad velikog broja pjesnika”, zapisao je u svom djelu Češmeye Roušan, dr. Golam-Hosein Jusufi.
Parvin Etesami je rođena 25. esfanda 1285. godine po iranskom solarnom hidžretskom kalendaru, odnosno 15. marta 1903. godine po gregorijanskom kalendaru u gradu Tabrizu, na sjeverozapadu Irana. Rođena je u porodici intelektualaca i prosvjetitelja, a njen otac Jusuf Etesam ol-Mulk bijaše jedan od najistaknutijih znanstvenika i prevodilaca svoga vremena. Otac Parvine Etesami je bio veliki zaljubljenik poezije i nauke, a njegova kuća je bila stjecište velikih pjesnika i mislilaca. U njegovoj kući su rado viđeni gosti bili i Malaku-l Šuara Bahar i Allameh Dehxoda. Djela koja je iza sebe ostavio pokazuju da je u svom naučnom angažmanu bio veoma precizan i detaljan. Parvin Etesami je djetinjstvo provela u takvoj porodici.
Parvinu je sa osnovama i vrijednošću perzijske i arapske književnosti upoznao njen otac, a pisani dokumenti svjedoče da je poeziju počela pisati još u djetinjstvu. U izgradnji njenog nepresušnog poetskog talenta važnu ulogu je imao upravo njen otac koji je poznavao i najskrivenije tajne i vrijednosti poezije i sveukupno pisane riječi.
Po završetku osnovnog i srednjeg obrazovanja, Parvin Etesami je jedno vrijeme radila kao učiteljica u osnovnim školama. Upravo u tom periodu joj je ponuđen i angažman na dvoru pahlavidske monarhijske dinastije, ali je ona tu ponudu odbila, svjesna dubine svojih uvjerenja, ali i nezdrave situacije na dvoru.
Jusuf Etesam ol-Mulk je mnogo putovao. On je na skoro sva svoja putovanja vodio i svoju mezimicu, a Parvina je iskustva stečena na svojim mnogobrojnim putovanjima pretakala u fantastične stihove. Neke od svojih pjesama je objavila i u književnom magazinu “Bahar” koji je bio u vlasništvu njenog oca. Njen Divan (zbirka pjesama) broji preko 5.000 distihona i s obzirom na njen kratak život, preplavljen mnogobrojnim čudnovatim pjesničkim slikama, mislima i idejama. Živjela je samo 34 godine.
Jedan od najvećih savremenih iranskih znanstvenika i naučno-istraživačkih radnika, Allameh Muhamed Qazvini, nakon što je pročitao prvo izdanje Parvininog Divana koji je svjetlo dana ugledao 1932. godine i kojemu je predgovor napisao tada najveći iranski pjesnik Malaku-l Šuara Bahar, Jusufu E’tesam al Mulku – Parvininom ocu – je napisao pismo sa slijedećim sadržajem:
“Ne čudi činjenica da su u ovom djelu skrivene duboke misli, sasvim nove pjesničke slike i figure te veoma teške filozofske, moralne i socijalne misli, jer je takvo što rezultat veoma velikog procenta inteligencije i Bogom datog talenta. Međutim, čudi savršenost i velika vrijednost poezije gospođice Parvin Etesami na ljestvici vrednovanja ljepote lijepe riječi. Ona u svojim pjesmama nepogrešivo bira najljepše riječi, sintagme i pjesničke slike. To je veoma čudno i može se objasniti samo činjenicom da je cijeli svoj život provela u učenju, studiranju i u društvu velikana pisane riječi.”
Očeva smrt u zimu 1934. godine strašno je pogodila Parvinu Etesami. Nakon toga je vrlo rijetko odlazila u posjetu prijateljima, dane je pretežno provodila u samoći i daleko od javnosti. Na Ahiret je preselila 06. aprila 1938. godine i ukopana je u gradu Qomu.
U Parvininoj zbirki pjesama su sakupljene i objavljene njene kaside, mesnevije i gazeli koji svjedoče da je ova veličanstvena pjesnikinja posebnu pažnju posvećivala uzvišenim ljudskim vrijednostima, moralnim vrijednostima i društvenim pojavama i problemima.
“O srce, nikada za dunjalukom ne pati,
Ne razmišljaj o sutra što još došlo nije,
Rastvori zemlju i tek tada pogledaj,
Rusvaj vremena u kojem ljubavi nije,
Ova pustinja je spavalište šehida,
Iskoristi priliku i pogledaj ih što prije”
Parvin Etesami zauzima posebno mjesto u savremenoj iranskoj književnosti. Jahja Arjanpur u djelu „Od Nime do našeg vremena“ piše:
„Pjesnikinja poput Mahesti koja je živjela u vremenu vladavine dinastije Seldžukida, u Iranu nije bilo malo. Pjesnikinja koje su pjevale i svojim stilom se svrstavale među najbolje bilo je i nakon Parvine Etesami. Međutim, sa Parvinom se ne mogu porediti ni pjesnikinje koje su živjele prije nje, a ni one koje su ovim svijetom hodile poslije nje. Ona nije pjevala o sebi, svojim željama, strastima ili svojim ženskim osobenostima. Ona nije poznavala filozofske pravce niti je težila da ih promiče i reklamira. Ona je iznijela sasvim nove i netaknute misli i svoj poetski talenat koristila isključivo u procesu moralne i socijalne reforme.“
Parvin Etesami je upražnjavala klasični pjesnički stil. No, njen veliki umjetnički uspjeh se krije u njenom korištenju klasičnih pjesničkih formi za iznošenje aktuelnih, savremenih, pitanja i problema. Njene pjesme su ispunjene radošću koja sa sobom u čitaoca unosi sasvim novi osjećaj blagostanja. Malaku-l Šuara Bahar je u predgovoru Parvininom Divanu, između ostalog, napisao slijedeće:
„Parvina je izgradila vlastiti, neovisan, stil i uspjela je uspostaviti vezu između mudroslovlja, morala i mistike te tako ponuditi nešto sasvim novo u pjesništvu.“
Uprkos činjenici da klasične pjesničke forme iziskuju i lapiduralan jezik koji je teško shvatljiv za šire narodne mase, Parvinina poezija se odlikuje svojom jezičnom jednostavnošću i razumljivošću. Njenu poeziju krase fantastične slike prirode i pojašnjenja religijskih uvjerenja ondašnjeg stanovništva.
Iako je živjela u vremenu strahovlade Reza-šaha nakon 1920. godine, Parvin Etesami je svojim pjesmama dizala glas protiv nepravde, ugnjetavanja i zuluma te je tako i postala poznata kao iskrena pjesnikinja koja voli svoju domovinu i svoj narod. Ona je u tom periodu spjevala najviše savjeta i nasihata upućenih svim članovima društva.
“Pročisti se da ne patiš zbog nečisti,
Dobar budi da te za zlo ne optuže,
To što si ti mračan tako,
Pa zašto kriviš mjesec i zvijezde?”
