Naslovnica Perzijski jezik i književnost Iranski književnici Predstavljanje iranskih velikana: Nurudin Abdurahman Džami

Predstavljanje iranskih velikana: Nurudin Abdurahman Džami

313
0

Nurudin Abdurahman Džami poznat i kao Mevlana Nurudin Abdurahman spada u grupu velikih iranskih pjesnika ili kako ih nazivaju Sedam sjajnih zvijezda na nebu perzijske poezije. Bio je poznat kao plodan učenjak i pisac sufijske književnosti.

Rođen je u selu Hardžerd, u pokrajini Džam, blizu Nišabura, 1414. godine. Otac, inače mjesni kadija, odvodi ga kao dječaka u Heart, tadašnje sjedište kulture i nauke, gdje uči arapski jezik vjerske znanosti, retoriku i osnove filozofije. Dječak se pokazao izuzetno nadarenim te uskoro odlazi u Samarkand, grad koji je pod vlašću Ulugbega i Šahruha postao okupljalište učenika, pjesnika i umjetnika, gdje nastavlja školovanje. U Samarkandu je Džami brzo napredovao. Na predavanjima je često veoma uspješno parirao u raspravama svojim učiteljima, pa je krajem školovanja u Samarkadu već uživao reputaciju značajnog učenika. Po povratku u Herat Abdurahman Džami pristupa nakšibendijskom sufijskom redu čiji je šejh u Heratu tada bio Sadudin Kaškari.

Džami je među nakšibendijama brzo stekao veliki ugled te se ženi unukom svoga šejha. Nakon Kaškarijeve smrti šejh nakšibendijskog reda postaje Hadže Abdullah Ahrar, u historiji sufizma inače poznat kao izvrstan retoričar. Džami je i ovom šejhu bio veoma privržen, nekoliko puta putovao je u Merev i Samarkand kako bi posjetio šejha koga smatra duhovnim učiteljem ovog pjesnika. Prilikom tih putovanja posjećivao je tekije i medrese u mjestima na putu između Herata i Samarkanda, gdje je bivao dočekan s punim poštovanjem, budući da su njegove knjige već bile veoma popularne, rado su se čitale i mnogo prepisivale. Inače, Džami je u znanosti imao veoma široka interesovanja. Naravno, poseban interes pokazivao je prema sufizmu, naročito Ibn Arebijevom učenju, i vjerskim znanostima, ali se je jednako gorljivo bavio i matematikom, teorijom muzike i gramatikom.

Kao vrstan pjesnik Džami je privukao pažnju lokalnih vladara, mecena umjetnosti i znanosti, no pjesnik se na to nije previše obazirao. Ženidbom je postao vrlo bogat, ali Džami je nastavio da živi skromno, družeći se samo sa svojim učenicima i starim drugovima. Novac koji je dobivao od uglednika kao uzdarje za svoja djela trošio je uglavnom pomažući izgradnju medresa i džamija. 

Ilustracija iz Beharistana

Cijela Džamijeva obitelj, ustvari, uživala je u to vrijeme u Heratu izuzetan ugled. Njegov brat Muhammed važio je za vrsnog pjesnika i muzičara, a njegov sestrić Hatefi bio je ugledan pjesnik. Jedini čovjek iz vladajućih krugova sa kojim je Džami održavao prisne odnose bio je vezir Alisir Nevai. Štaviše, Džami i Nevali bili su iskreni prijatelji, a Džami je ovoga vezira naklonjenog umjetnosti i lijepoj riječi podučavao poeziji. Tako je Džami, koji nikad nije bio panegiričar, preko vezira Nevaija imao popriličnog uticaja na dvoru. Kao šezdesetogodišnjak, dakle od 1472., Džami se, u pratnji svojih učenika i sljedbenika, upućuje na hadž. S ovog polugodišnjeg putovanja vratio se preko Damaska i Tabriza, gdje se susreo sa mnogim tamošnjim učenjacima i ljudima od pera. Posljednjih godina svog života Džami je skoro posve zanemario pjesništvo i bavio se uglavnom vjerskom problematikom i izučavanjem najsuptilnijih pitanja sufijskog nauka. Abdurahman Džami umro je 1492. godine i sahranjen je uz posebne dvorske počasti. Njegov učenik Nevai napisao je pod naslovom “Pet zbunjenih”, na turskom jeziku, biografiju svog učitelja podijeljenu u pet besjeda.

Džamijeva djela

Za Džamijeve gazele može se reći da su bliski narodnoj poeziji zbog čega su kao takvi mnogi prešli u folklornu baštinu. Pored divana kojeg sačinjavaju kaside i gazeli, Džami je po ugledu na velike prethodnike Nizamija, Sanaija i Husreva Dehlevija napisao više epskih spjevova u formi mesnevije, tako je svojih sedam mesnevija nazvao Sedam prijestolja ili Sedmerci. Tih sedam poema su: Zlatni lanac, Salaman i Apsal, Dar blagorodnih, Brojanice pravednih, Jusuf i Zeliha, Lejla i Medžnun te Knjiga mudrosti Aleksandra.

U svojoj poemi Zlatni lanac Džami se bavi problemima filozofije, teologije i etike. Problemi se postavljaju kroz priče, poslovice i sadržaje pojedinih kur’anskih odlomaka. Džami pokušava da odgovori na pitanja u vezi sa sudbinom i slobodnom voljom, zatim da odgonetne sufijske probleme, kao što je npr. suština Božijeg bića. Evo jednog stiha u vezi s tim, u kome se daje i odgovor:

اوست مغز جهان. جهان همه پوست خود چه مغز و چه پوست چون همه اوست

بود کل جهان در او مستر کرد در کل بذات خویش ظهور

On je suština svijeta, a svijet je pokožica,

što znači jezgro, šta pokožica, kad je sve On.

Sav je svijet samo u Njemu skriven,

On se u svemu pokazao svojom suštinom.

U svojoj poemi Brojanice pravednih Džami izlaže svoje poimanje sufizma i dervištva koji ne smiju biti sredstvo za gomilanje bogatstva nego obratno, potpuno odricanje i zaboravljanje svih ličnih interesa. Pravi sufija, kako navodi Džami u poemi, dužan je da ne padne na teret drugim ljudima, nego obratno, da teret drugih preuzme na sebe i da im pomaže koliko može. S druge strane, Džami ne želi ni da muči sufije. On i njih čuva od nedaća života. Pored toga što mora biti predusretljiv i ljubazan, sufija se mora znati šaliti i smijati, jer je šala radost života. Mrzovolju i namrštenost Džami odbacuje što se vidi iz sljedećih stihova:

نیستی ابر ترشرویی چیست چند خواهی به نرشرویی زیست

به که چون برق درخشان باشی تا که باشی خوش و خندان باشی

در دج تنگدلی خندیدن بهتر از تنگ شکر بخشیدن

از شکر کام و زبان آساید وز شکر خنده روان افزاید

پر گره رو چو شب از انجام چند بی گره شو چو دم صبح و بخند

Nisi ti oblak, čemu to kiselo lice, dokle ćeš živjeti sa kiselim licem?

Bolje je da blistaš kao sjajna munja, dok živiš, budi veseo i radostan.

Nasmijati se pred neveselim, bolje je nego mu pokloniti vreću šećera.

Od šećera uživaju usta i jezik, a od slatkog smijeha uživa duša

Dokle na licu bora kao na nebu zvijezda? Spasavaj se od bora i smij se kao rano jutro!

Takođe, poznate su Džamijeve tri zbirke lirskih pjesama koje datiraju iz njegove mladosti pa do pred kraj njegovog života, a koje se zovu Početak mladosti (Fatihat al-šabab), Središnji biser na ogrlici (Vasitat al-ikd) i Zaključak života (Hatimat al-hajat). Džami je poznat i po tome što je njegova poezija uticala i na perzijsko slikarstvo koje je prikazivalo perzijsku historiju kroz ilustracije u rukopisima.

Rukopisi Džamijevih djela, a prvenstveno Beharistana, koji su na ove prostore stigli posredstvom Osmanlija i danas se čuvaju u bibliotekama širom bivše Jugoslavije.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

For security, use of Google's reCAPTCHA service is required which is subject to the Google Privacy Policy and Terms of Use.