Naslovnica Perzijski jezik i književnost Iranski književnici Predstavljanje iranskih velikana: Nurudin Abdurahman Džami

Predstavljanje iranskih velikana: Nurudin Abdurahman Džami

310
0

Nurudin Abdurahman Džami poznat i kao Mevlana Nurudin Abdurahman spada u grupu velikih iranskih pjesnika ili kako ih nazivaju Sedam sjajnih zvijezda na nebu perzijske poezije. Bio je poznat kao plodan učenjak i pisac sufijske književnosti.

Rođen je u selu Hardžerd, u pokrajini Džam, blizu Nišabura, 1414. godine. Otac, inače mjesni kadija, odvodi ga kao dječaka u Heart, tadašnje sjedište kulture i nauke, gdje uči arapski jezik vjerske znanosti, retoriku i osnove filozofije. Dječak se pokazao izuzetno nadarenim te uskoro odlazi u Samarkand, grad koji je pod vlašću Ulugbega i Šahruha postao okupljalište učenika, pjesnika i umjetnika, gdje nastavlja školovanje. U Samarkandu je Džami brzo napredovao. Na predavanjima je često veoma uspješno parirao u raspravama svojim učiteljima, pa je krajem školovanja u Samarkadu već uživao reputaciju značajnog učenika. Po povratku u Herat Abdurahman Džami pristupa nakšibendijskom sufijskom redu čiji je šejh u Heratu tada bio Sadudin Kaškari.

Džami je među nakšibendijama brzo stekao veliki ugled te se ženi unukom svoga šejha. Nakon Kaškarijeve smrti šejh nakšibendijskog reda postaje Hadže Abdullah Ahrar, u historiji sufizma inače poznat kao izvrstan retoričar. Džami je i ovom šejhu bio veoma privržen, nekoliko puta putovao je u Merev i Samarkand kako bi posjetio šejha koga smatra duhovnim učiteljem ovog pjesnika. Prilikom tih putovanja posjećivao je tekije i medrese u mjestima na putu između Herata i Samarkanda, gdje je bivao dočekan s punim poštovanjem, budući da su njegove knjige već bile veoma popularne, rado su se čitale i mnogo prepisivale. Inače, Džami je u znanosti imao veoma široka interesovanja. Naravno, poseban interes pokazivao je prema sufizmu, naročito Ibn Arebijevom učenju, i vjerskim znanostima, ali se je jednako gorljivo bavio i matematikom, teorijom muzike i gramatikom.

Kao vrstan pjesnik Džami je privukao pažnju lokalnih vladara, mecena umjetnosti i znanosti, no pjesnik se na to nije previše obazirao. Ženidbom je postao vrlo bogat, ali Džami je nastavio da živi skromno, družeći se samo sa svojim učenicima i starim drugovima. Novac koji je dobivao od uglednika kao uzdarje za svoja djela trošio je uglavnom pomažući izgradnju medresa i džamija. 

Ilustracija iz Beharistana

Cijela Džamijeva obitelj, ustvari, uživala je u to vrijeme u Heratu izuzetan ugled. Njegov brat Muhammed važio je za vrsnog pjesnika i muzičara, a njegov sestrić Hatefi bio je ugledan pjesnik. Jedini čovjek iz vladajućih krugova sa kojim je Džami održavao prisne odnose bio je vezir Alisir Nevai. Štaviše, Džami i Nevali bili su iskreni prijatelji, a Džami je ovoga vezira naklonjenog umjetnosti i lijepoj riječi podučavao poeziji. Tako je Džami, koji nikad nije bio panegiričar, preko vezira Nevaija imao popriličnog uticaja na dvoru. Kao šezdesetogodišnjak, dakle od 1472., Džami se, u pratnji svojih učenika i sljedbenika, upućuje na hadž. S ovog polugodišnjeg putovanja vratio se preko Damaska i Tabriza, gdje se susreo sa mnogim tamošnjim učenjacima i ljudima od pera. Posljednjih godina svog života Džami je skoro posve zanemario pjesništvo i bavio se uglavnom vjerskom problematikom i izučavanjem najsuptilnijih pitanja sufijskog nauka. Abdurahman Džami umro je 1492. godine i sahranjen je uz posebne dvorske počasti. Njegov učenik Nevai napisao je pod naslovom “Pet zbunjenih”, na turskom jeziku, biografiju svog učitelja podijeljenu u pet besjeda.

Džamijeva djela

Za Džamijeve gazele može se reći da su bliski narodnoj poeziji zbog čega su kao takvi mnogi prešli u folklornu baštinu. Pored divana kojeg sačinjavaju kaside i gazeli, Džami je po ugledu na velike prethodnike Nizamija, Sanaija i Husreva Dehlevija napisao više epskih spjevova u formi mesnevije, tako je svojih sedam mesnevija nazvao Sedam prijestolja ili Sedmerci. Tih sedam poema su: Zlatni lanac, Salaman i Apsal, Dar blagorodnih, Brojanice pravednih, Jusuf i Zeliha, Lejla i Medžnun te Knjiga mudrosti Aleksandra.

U svojoj poemi Zlatni lanac Džami se bavi problemima filozofije, teologije i etike. Problemi se postavljaju kroz priče, poslovice i sadržaje pojedinih kur’anskih odlomaka. Džami pokušava da odgovori na pitanja u vezi sa sudbinom i slobodnom voljom, zatim da odgonetne sufijske probleme, kao što je npr. suština Božijeg bića. Evo jednog stiha u vezi s tim, u kome se daje i odgovor:

اوست مغز جهان. جهان همه پوست خود چه مغز و چه پوست چون همه اوست

بود کل جهان در او مستر کرد در کل بذات خویش ظهور

On je suština svijeta, a svijet je pokožica,

što znači jezgro, šta pokožica, kad je sve On.

Sav je svijet samo u Njemu skriven,

On se u svemu pokazao svojom suštinom.

U svojoj poemi Brojanice pravednih Džami izlaže svoje poimanje sufizma i dervištva koji ne smiju biti sredstvo za gomilanje bogatstva nego obratno, potpuno odricanje i zaboravljanje svih ličnih interesa. Pravi sufija, kako navodi Džami u poemi, dužan je da ne padne na teret drugim ljudima, nego obratno, da teret drugih preuzme na sebe i da im pomaže koliko može. S druge strane, Džami ne želi ni da muči sufije. On i njih čuva od nedaća života. Pored toga što mora biti predusretljiv i ljubazan, sufija se mora znati šaliti i smijati, jer je šala radost života. Mrzovolju i namrštenost Džami odbacuje što se vidi iz sljedećih stihova:

نیستی ابر ترشرویی چیست چند خواهی به نرشرویی زیست

به که چون برق درخشان باشی تا که باشی خوش و خندان باشی

در دج تنگدلی خندیدن بهتر از تنگ شکر بخشیدن

از شکر کام و زبان آساید وز شکر خنده روان افزاید

پر گره رو چو شب از انجام چند بی گره شو چو دم صبح و بخند

Nisi ti oblak, čemu to kiselo lice, dokle ćeš živjeti sa kiselim licem?

Bolje je da blistaš kao sjajna munja, dok živiš, budi veseo i radostan.

Nasmijati se pred neveselim, bolje je nego mu pokloniti vreću šećera.

Od šećera uživaju usta i jezik, a od slatkog smijeha uživa duša

Dokle na licu bora kao na nebu zvijezda? Spasavaj se od bora i smij se kao rano jutro!

Takođe, poznate su Džamijeve tri zbirke lirskih pjesama koje datiraju iz njegove mladosti pa do pred kraj njegovog života, a koje se zovu Početak mladosti (Fatihat al-šabab), Središnji biser na ogrlici (Vasitat al-ikd) i Zaključak života (Hatimat al-hajat). Džami je poznat i po tome što je njegova poezija uticala i na perzijsko slikarstvo koje je prikazivalo perzijsku historiju kroz ilustracije u rukopisima.

Rukopisi Džamijevih djela, a prvenstveno Beharistana, koji su na ove prostore stigli posredstvom Osmanlija i danas se čuvaju u bibliotekama širom bivše Jugoslavije.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime