Grad Jazd, s obzirom na geografski položaj u samom srcu pustinje, okružen planinama, suhe pustinjske klime, male vlažnosti zraka, ipak je jedan je od najstarijih i najljepših iranskih gradova. U samom gradu, u njegovim starim mahalama nalaze se vrtovi u kojima se od davnina uzgajaju narovi, grožđe, kajsije, dudovi, bademi…Od svih vrtova u ovom gradu jedan od najljepših u Jazdu ali i Iranu je vrt Dulet Abad koji se prostire na površini 6,5 hektara zemljišta.
Ovaj je vrt zbog svojih specifičnosti i vrijednosti upisan na Listu nacionalne baštine Irana, dok je 2011. godine upisan na UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Vrt Dulet Abad je jedan od najljepših iranskih vrtova i spoj je elemenata iz doba Afšarija i Zenda. Vrt je nastao 1160. lunarne hidžretske godine po naredbi Muhammed Taki Hana Bafkija, tadašnjeg upravnika Jazda. S obzirom na starost od 260 godina, vrt je poslužio kao rezidencija mnogim vladarima sve do Kerim Hana Zenda. U vrijeme Muhammed Taki Hana, vrt je sa sjeverne strane bi okrenut prema ulici i ta strana je bila prepuna drveća, tako da se sa ulice nije mogla vidjeti unutrašnjost samog vrta. Stoga je ulica nazvana „Ulica hiljadu stabala“. Naime dužina drvoreda širokog između 5 i 8 metara je bila 20 km. Na istočnoj strani se također nalazila ulica dužine 8 km, dok je na zapadnoj strani bila rijeka. U to vrijeme, vrt je bio izvan grada Jazda. Vrt je i u doba Kadžara bio izvan grada, međutim vremenom se Jazd proširio a vrt se našao u samom centru grada.
Akvadukt u vrtu Dulet Abad koji ima krucijalnu ulogu je dug oko 65 km i najveći je akvadukt u Jazdu. Historijski akvadukt je star oko 200 godina i spoj je pet akvaduktskih mreža. Voda iz akvadukta se koristi za navodnjavanje vrta, a ostatak otiče potocima u okolne bašte.
Plan vrta Dulet Abad je jedan od najautohtonijih i najfinijih planova među svim iranskim vrtovima. Vrt je podijeljen na dva velika dijela pravougaonog oblika. Veći dio, koje ljudi i nazivaju vrt Dulet Abad je ustvari „unutrašnji“ vrt, koji je bio privatni, porodični vrt.
Manji dio koji se nalazi na sjevernoj strani je „vanjski“ vrt. Njega nazivaju „Dženetski propisi“, i u njemu su održavane svečane ceremonije i vladarske povorke. S druge srane se nalazi ljetna rezidencija u gustom hladu i koja se hladi pomoću pet bazenčića.
Dakle, građevine u vrtu Dulet Abad se sastoje od vanjske i unutrašnje zgrade te ulaza. Vanjska zgrada koja se nalazi u istočnom dijelu se sastoji od predvorja palače, huzhane i velikog badgira (tradicionalnog iranskog tornja za hlađenje zraka). Unutrašnja zgrada se nalazi u zapadnom dijelu. Njena vrata su napravljena od drveta na kojem su drvoresci i slikari izveli izvanredne ukrase čija ljepota plijeni i danas.
Svaka od zgrada vrta Dulet Abad ima svoju specifičnu ljepotu ali i funkciju za koju je namijenjena. Predvorje palače koje se nalazi na kraju glavne osovine vrta je spojeno sa južnim zidom, i ustvari to je glavni paviljon koji je poznat po velikom badgiru. Badgir je prizmatičnog oblika i visok je 34 metra što ga stavlja na prvo mjesto u cijelom Iranu po visini.
Badgir izvanredno upražnjava svoju funkciju hlađenja paviljona. Slični badgirovi su korišteni u tadašnjem Jazdu ali i drugim pustinjskim i mjestima sa tropskom klimom.
Predvorje palače se sastoji od tri prostorije i mermerne huzhane. Njegov je plan sličan drugim iranskim paviljonima a na zadnjem spratu se nalazi veliki salon. Glavna soba je okrenuta prema vrtu. Prozori sobe su napravljeni mozaično sa raznobojnim staklima koja stvaraju nevjerovatan prizor kada zrake sunca prodru kroz njih i padnu na zidove i pod sobe.
U vrtu Dulet Abad je moguće vidjeti sve vodene efekte. Arhitekt je u svojoj profesionalnoj igri više puta poronuo vodu u zemlju i ponovo je izbacio vani, tako da je voda prisutna u cijelom vrtu. Arhitekt nije htio da voda podzemno zaljeva cvijeće i drveće, nego je htio da se ona vine visoko i da ga zaljeva dok pada. Voda prvo teče ispod badgira kroz predvorja palače te se skuplja u jedan bazen, odakle se izljeva u druge manje bazene. Sam tok vode prate tri plana izrađena u mermeru koja su napravljena tako da prave male talase dajući vodi obim i stvarajući njen realan prirodni dojam.
Voda prije ulaska u bazenčiće pređe preko ovih vještačkih prepreka, a onda se rasprši u različitim vrstama vodoskoka. Vodoskoci su urađeni u potpunom skaldu sa iranskim tradicionalnim vrtom i visinom badgira tako da vam se čini da se cijeli vrt reflektuje u vodi. Voda naposljetku teče prema dvanaestouganonom bazenu u sjevernom dijelu vrta odakle se dijeli u tri manja bazena u obliku pravougaonika. Nakon toga voda otiče niz ulice prema obradivim oranicama gdje je zemljoradnici koriste za navodnjavanje usjeva. Dakle, arhitekt je mislio na sve tokom crtanja plana, kako na navodnjavanje flore tako i na lijepe prizore za posjetioce vrta.
Jedna od specifičnosti vrta Dulet Abad je potpuni geometrijski sklad. Naime, svaki dio vrta je podijeljen u manje pravougaonike u čijem se centru nalazi jedno dugovječno drvo, dok se oko njega nalazi drveće koje nije tako dugovječno itd. Dakle, onda se taj manji dio dijeli u manje pravougaonike po istoj šemi.
Još jedna od specifičnosi vrta, pored akvadukta dugog 65 km, su svakako vodoskoci dužine 206 i širine 6 metara.
U vrtu se nalazi mnogobrojno drveće poput bora, čempresa, vrbe i jorgovana. Pogranična područja vrta su prepuna različitog cvijeća među kojima dominiraju ruže.
