Iran je velika i kulturno raznolika zemlja. Zbog tog razloga je gotovo nemoguće pripremiti potpunu listu iranskih suvenira. Različiti gradovi i regije imaju svoju kulturu i tradiciju, što znači da imaju svoje lokalne rukotvorine, proizvode i peciva koja turistima nude kao suvenire. Međutim, u većim gradovima Irana, uključujući glavni grad Teheran, može se naći široka paleta roba koje se proizvode ili u samom gradu ili se uvoze iz drugih dijelova zemlje.
Evo nekoliko ideja koje će vas nadahnuti što ćete vratiti kući s putovanja u Iran:
Qalamzani – Perzijska verzija “toreutike”, ova umjetnost obrade metala uključuje graviranje finih slika i dizajna na metalima poput srebra i bakra. Qalamzani je tradicionalna rukotvorina u Iranu, koja datira još od hiljada godina unazad. Qalamzani se izvodi na različitim predmetima kao što su vaze, tanjiri, zdjelice za šećer, svijećnjaci, posude za čaj, table i drugi ukrasni predmeti.
Minakari – Ova zamršena umjetnost iranskog emajliranja, minakari, slika i ukrašava predmete stapajući svijetle boje preko njih. Ova klasična umjetnost datira iz 1500. godine prije nove ere i opstala je do danas. Izvodi se na zlatnom, srebrnom i bakarnom posuđu kao što su vaze, tanjiri i šolje, kao i na grnčariji.
Khatamkari – Ova iranska umjetnost oblik je intarzije u kojem su mali dijelovi drveta, kosti (obično devine kosti) ili metala ugrađeni na površinu različitih predmeta. U ovom tradicionalnom zanatu predivni uzorci se zamršeno stvaraju, često u geometrijskim oblicima, a zatim lijepe na površinu predmeta. Khatamkari proizvodi uključuju futrole za nakit, zdjele za bombone, šahovske ploče, satove, okvire za fotografije itd.
Gaz – U zapadnim zemljama poznat kao perzijski nugat, gaz je jedan od najpopularnijih suvenira u Isfahanu, a popularan je i u Ćaharmahal i Bakhtiariju, Kermanu, Yazdu i Hamedanu. Ovaj bijeli žvakaći nugat dobio je ime po gaz-angebinu (jednom od njenih sastojaka), što znači sok angebina, vrste divljeg drveta tamariska koje raste u planinama Zagros u Iranu. Obično je punjena pistacijama.
Sohan – Ova tradicionalna krhka karamela od šafrana proizvodi se uglavnom u gradu Qom i zato je ponekad nazivaju Sohan-e Qom. Napravljeno od brašna, šećera, klice pšenice, žumanjaka, maslaca, ružine vode, šafrana, kardamoma i usitnjenih pistacija ili badema.
Šafran – Ovaj crveni dragulj Irana se nekada izvozio u Grčku, Rimsko carstvo, Kinu i arapske zemlje. Iran je trenutno najveći proizvođač ovog dragocjenog začina na svijetu, a 94% svjetskog šafrana uzgaja se u Iranu, uglavnom u istočnoj regiji Horasan. Međutim, zbog lošeg marketinga i pakiranja, iranski šafran se rasuo u druge zemlje poput Španije, gdje se pakuje i ponovno izvozi u druge zemlje pod vlastitim brendovima tih zemalja. Šafran je dominantni sastojak začina za hranu u perzijskoj kuhinji i vrlo je poznati iranski suvenir među stranim turistima. Mašhad je najbolje mjesto za kupovinu šafrana u Iranu kao suvenir, jer se, kao što je gore rečeno, šafran uglavnom uzgaja u regiji Horasan, čiji je Mašhad najveći grad.
Koštuničavo voće – Iran je poznat i po pistacijama i najveći je proizvođač njih na svijetu. Ovi zubasti orašasti plodovi vrlo su popularni među turistima. Super dugačka pistacija ‘Akbari’ najpopularnija je sorta pistacija u Iranu. Pistacije se mogu jesti pečene i soljene ili sirove. U Iranu se pistacije koriste i u različitim pecivima, uključujući Gaz i Sohan. Od različitih vrsta orašastih plodova, pistacije nisu jedina stvar koju možete kupiti u Iranu. Bademi, orasi i kikiriki se takođe široko proizvode i prodaju u Iranu.
