Čaj je iransko nacionalno piće. Posluživanje čaja i ispijanje čaja stara je tradicija i uvijek najbolji način za opuštanje i zabavu.
Vreli čaj pije se u svako doba dana: za doručak, poslije ručka i večere, za podnevnu pauzu, poslije poslijepodnevnog odmora ili spavanja, kad dođu gosti, u trgovinama za vrijeme cjenjkanja oko kupovine ili prodaje. Ukratko, ispija se kao kod nas kafa. Poslužuje se za vrijeme svadbi, posmrtnih ceremonija, na piknicima i u čajdžinicama, kod kuće, na bazarima, u kancelarijama i u džamijama. Zimi se pije da vas zagrije, ljeti da vas rashladi, u proljeće i u jesen da uživate u šarenilu boja koje vam donosi priroda. Pije se da vas razbudi, ali i da vas smiri. Iranci ga piju stalno i on je postao prava nacionalna navika.
Kvalitet čaja i način na koji se on poslužuje nerijetko služe pridošlicama za procjenjivanje uspjeha nekog poslovnog skupa ili ugleda nekog poslovnog preduzeća. Nakon odlaska s večere, Iranci često znaju reći da rado odlaze u posjetu pojedinoj kući jer znaju da će tamo biti posluženi čašom dobrog čaja.
Zbog tolike važnosti čaja, gotovo svaka iranska porodica u kući ima barem jedan samovar.
Samovar im omogućuje da pri ruci uvijek imaju vrelu vodu koju jednostavno dolivaju na veću ili manju količinu čaja iz čajnika. Tako, uz relativno mali čajnik, uvijek mogu poslužiti slabiji ili jači čaj, bez obzira na broj gostiju. Iranci uživaju u činu ispijanja čaja gotovo onoliko koliko i u samom ukusu čaja. S vremenom, posluživanje i uživanje u čaju postala je prava umjetnost.
Prvo obratite pažnju na sam čaj. Za Irance boja i temperatura čaja imaju izuzetno veliko značenje jer se u čaju uživa prvo vizualno, a zatim čulom ukusa. Upravo iz tog razloga, da bi se vidjela njegova boja i da bi ostao vreo do kraja, čaj se poslužuje u malim, prozirnim čašama, estekanima.
Prije posluživanja čaja, dobra domaćica ili domaćin uliće malu količinu čaja u estekan i podići ga prema svjetlu da provjeri da li je možda previše svijetao (kam rang) ili previše taman (por rang). Ako je previše svijetao, znači da čaj nije odstajao dovoljno dugo, ili da u čajnik nije dodato dovoljno svježeg čaja. Ako je čaj previše taman, znači da mu treba dodati više vrele vode.
Kad je čaj spreman za posluživanje svaki estekan se ispira vrelom vodom iz samovara, a zatim se u njega samo djelimično naliva jaki čaj. Na to se dodaje vrela voda iz samovara. Čaj se poslužuje s kockicama šećera, tvrdim bombonama, karamelizovanim šećerom ili nekim drugim slatkišem.
Ako imate samovar, posluživanje čaja vrlo je jednostavno. Dok voda u samovaru vri, u čajnik se stavi nekoliko kašika čaja, prelije se s vrelom vodom iz samovara te se čajnik postavi na vrh samovara da malo odstoji. Potom poslužite čaj na gore opisani način. Nakon što se posluži prva količina čaja, u samovar se nadoliva voda. Voda se stalno zagrijeva kako bi uvijek bila spremna za upotrebu. Temperaturu samovara možete regulisati prema potrebi.
Ako nemate samovar, možete koristiti dva čajnika. U jednom čajniku, koji mora imati veći otvor, pustite da voda provri. U drugi čajnik, koji može biti manji, stavite malo čaja i prelijte ga s malo vode iz prvog čajnika. Čajnik u kojem ste pripremili čaj stavite na čajnik u kojem ključa voda. Na taj ćete način spriječiti da vam čaj provri, što bi uništilo njegov ukus.
Dobar čaj nećete naći u vrećicama jer su one uglavnom punjene čajnim prahom ili onim što ostane nakon pakovanja kvalitetnog čaja. Osim toga, Iranci ne koriste biljne čajeve, bilje koriste u ljekovite svrhe. Ipak, postoje razne vrste čajeva pa ćete možda neke poželjeti isprobati. Čaj se prodaje u specijalizovanim trgovinama gdje se nude i razne mješavine pojedinih čajeva.
Ovde donosimo recept za jednu takvu mešavinu koju ćete lako pripremiti od nekoliko vrsta čajeva.
Sastojci:
2 mjerice čaja Darjeeling
jedna mjerica čaja Earl Gray
malo čaja Orange Pekoe (na 300 gr gornje mješavine dodajte 30 gr ovog čaja)
Priprema:
Ovaj čaj treba da odstoji 5-10 minuta prije posluživanja, ali nikako ne duže od pola sata.
