Abul Kasim Mansur Firdusi (932-1021) ubraja se u red najvećih epskih pjesnika ne samo perzijske već i svjetske književnosti. Ono što je Homer u zapadnoj književnosti, to je Firdusijevo ime na Istoku.
Rođen je 940. godine u okolini grada Tusa, kulturnom središtu Horasana. Porijeklom je iz porodice dihkana, klase nižeg plemstva koja se smatrala čuvarima narodne tradicije i običaja Irana. Otuda vjerojatno i Firdusijev interes, još od najranijih dana, za proučavanjem narodnih predaja, legendi i stare iranske povijesti.
U 10. vijeku, na poticaj nacionalno osviještene dinastije Samanida, dolazi do obnove rodoljubne epike koja svoje vrhunce doseže s Firdusijem, autorom nacionalnog spjeva Šahnama.
Oko 980. godine, Firdusi započinje pisanje nacionalnog epa uzimajući za građu mnogobrojne izvore. Trideset godina književnoga rada (djelo je dovršeno oko 1010. godine) urodilo je epopejom izvanrednih razmjera.
Šahnama ili Knjiga kraljeva je ep od oko 60.000 dvostiha, podijeljen na pedeset pjevanja koji predstavlja legendarnu i poetiziranu povijest Iranaca od mitoloških predaja o postanku svijeta, zatim pojave prvih kraljeva i dinastija sve do arapskih osvajanja i propasti iranske nacionalne samostalnosti u 7. vijeku. Centralna tema je očita: veličanje Perzije, nacionalnog jedinstva i slavne prošlosti Iranaca. Svojim uzvišenim stilom, jasnim izričajem, upotrebom narodnih izraza, živim opisima likova i događaja, Šahnama je odigrala značajnu ulogu u učvršćivanju perzijskog književnog jezika. Izvršila je snažan uticaj na sve kasnije književnosti orijentalno-islamskog kruga, a i dan danas se smatra glavnim vrelom iranskih nacionalnih ideala.
بسي رنج بردم بدين سال سي
عجم زنده کردم بدين پارسي
“Mnogo se namučih za ovih trideset godina
i oživjeh duh iranstva perzijskim jezikom”
Posvećena je sultanu Mahmudu od Gazne, vladaru turskog porijekla, nesklonog veličanju iranskog duha. Prema predaji, pjesnik je pobjegao s gaznevidskog dvora i umro u rodnom kraju oko 1020. g.
Osim Šahname Firdusiju se pripisuje i poema pod naslovom Jusuf i Zeliha.
