Parvin Etesami, kćerka Jusufa Etesamija (Etesam al Molk), čuvena je pjesnikinja i veliko ime perzijske poezije. Rođena je 17. marta 1907. godine u Tabrizu. Perzijsku i arapsku književnost je učila uz oca, a u dobi od osam godina počela je pisati svoju poeziju. Godine 1941. razbolila se od tifusne groznice. Iste se godine oprostila od svijeta.
Elegije i ode iz ove zbirke imaju prizvuk Nasera Hosroa, a mnoge od njih, istovremeno, podsjećaju na melodičan jezik Sa’dija i Hafeza. U Iranu, koji je kolijevka govora i kulture, čudesni pjesnici nisu rijetkost. Međutim, pjesnikinja takvog talenta i snage, s potencijalima za stvaranje tako blistave poezije, toliko je iznenađujuća i rijetka pojava, da zaslužuje sve pohvale i divljenje.
Možda će nas neki vatreni čitatelj upitati: ova zbirka govori o ljubavi koja je jedina alternativa poeziji? Da, ovu misao ne treba predvidjeti. Na ljubavi koja je povezana s istinom, duhovnošću i razumom i koja je temelj čovjekovog stvaralaštva – na takvoj ljubavi se zasniva ova zbirka.
Zbilja i uobrazilja
Ushićeni slavuj govoraše ruži: “Ljepota tvoja svjetiljka je u travi!”
Reče: “Danas, dok sam lijepa i sretna, Moje lice je ukras društvu svakomu.
Al’ pošto sutra dan osvane, a ja uvehnem Ko će biti taj kom ću da se dopadnem?!
Na tijelu, ova moja prelijepa boja jarka, S večeri kad dođeš biće smrtna prekrivaljka.
I dok danas zboriš, već sutrašnji dan osviće, A sutradan druga ruža voljena tvoja biće.
Svugdje ima miomirisa i lica divna, Na svakom mjestu jela, ruža i jasmina,
Ljubav je ona što se u srcu nosi, Riječ je isprazna što se jezikom pronosi.
Zbog voljene dušu svoju zaljubljeni predaje, Djelom treba dokazati, sve ostalo govor je.
Spoznasmo mi zbilju od uobrazilje, Takvih poput tebe u ovom polju mnogo je.
(Iz zbirke poezije Parvin Etesami)
