Tazija je forma ritualne dramske umjetnosti kojom se pripovijedaju vjerski događaji, historijske i mitske priče i narodno predanje.
Tazija, prvenstveno poznat iz perzijske tradicije, je vjerski obred šiitskih muslimana koji se održava u znak sjećanja na žrtvu i stradanje Huseina, unuka poslanika Muhammeda i njegove muške djece i sljedbenika u brutalnom masakru na Kerbeli u Iraku 680. godine. U ovoj formi Tazija rekonstruiše događaje vezane za život i teškoće sa kojima su se susretali članovi Poslanikove porodice, a posebno događaje iz prvih deset dana (ašura) mjeseca muharema 61. godine po hidžri, koji su se odigrali u dolini Kerbele i okončali mučeništvom imama Huseina.
Svaki Tazija komad sadrži u sebi četiri elementa: poeziju, muziku, pjesmu i pokret. Svaka Tazija drama je posebna, ima vlastitu temu, kostime i muziku. Tazija predstave su bogate simbolikom, običajima i znakovima koje iranski gledaoci razumiju, i održavaju se na pozornicama bez rasvjete i dekoracije.
Njene predstave pomažu u promociji i jačanju vjerskih i duhovnih vrijednosti, nesebičnosti i prijateljstva i, takođe, očuvanju starih tradicija, nacionalne kulture i iranske mitologije. Tazija, takođe, igra značajnu ulogu u očuvanju povezanih zanata, kao što je izrada nošnji, kaligrafija i izrada instrumenata. Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti Tazija je mjesto susreta i zajednički jezik različitih zajednica, promovišući komunikaciju, zajedništvo i kreativnost. Tazija se prenosi primjerom i putem usmenog predanja sa učitelja na učenika.
Na Unesko listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa uvrštena je 2010. godine.
